Saučešće su zagrebački horror pop punk trio, kojeg čine Matija, Pero i
Filip, inače face iz već etabliranijih punk bendova FrAkTuRa MoZgA, Mašinko i Pičke vrište. Postoje, ako se ne varam, od 2014. godine, a vjerujem da ih je svatko tko čita ovaj tekst, uspio barem jednom upecati uživo. Oni koji nisu, imaju popravni ispit ove subote u Tvornici, gdje će dečki imati službenu promociju albuma 'Počivali umiru'. Sama naslovnica albuma ima velike sličnosti s prviim albumom 'I'm Not Gonna Lie To You', australskih pop punkera The Decline.

Kad sam krenuo preslušavati album Saučešća, kroz prvih par pjesama sam ostao blago razočaran. Nisam siguran koliko je za moju razočaranost kriva jednostavna i, većim dijelom, tinejdžerska tematika tekstova ili glavni vokal. Matija, koji pjeva najviše pjesama na albumu, ima dječačku boju glasa i interpretaciju, što nerijetko i previše pojačava pop liniju. Kad sam razmišljao s kojim bendom sa svjetske pop punk scene bih usporedio Saučešće, nekako mi je prva asocijacija bila nikad prežaljeni trio The Lillingtons. To definitivno treba uzeti s bar malo rezerve, jer ako vam se sviđa ono što radi Saučešće, definitivno će vam se svidjeti i The Lillingtons, ali nisam baš sto posto siguran za obrnuto.



Tekstovi Saučešća na tren zvuče poput loših fraza iz c-produkcije horror filmova. Jeftinim humorom, ("Krv") o truplu koje jedu crvi i krv po zidovima, zvuče kao bend koji želi biti uber cool i mračan, a na žalost nekako im to baš ne polazi za rukom. Naravno, ima i tu iznimaka, poput pjesme "Bal valmpira", koja je jednostavna pop pjesma o balu vampira, bez puno filozofiranja i utjerivanja straha. "Pola riba pola riba, ali vazda mrtva" jedna je od onih rijetkih pjesama na albumu koja ima sve ono čega bi trebalo biti u zabavnom horror punku kakvom se Saučešće priklanja. Tu je melodija ipak malo mračnija, eksplozivnija i humor ponajviše bježi od tinejdžerske jednostavnosti. Izdvojiti ću još i "Utvare krvare grobnicama Slavonije" i završnu ".". U tih nekoliko pjesama je bend puno više od pop punk simplificiranosti, kojom nažalost, ipak obiluje većina albuma.

Umjesto zaključka, pitam se koliko su Saučešće namjerno išli na snažno izdvajanje pop melodije. I većim dijelom album ima puno glazbenih sličnosti s onim što gitarist/vokalist grupe, Matija, radi u grupi FrAkTuRa MoZgA. Takva melodija već nakon prvog slušanja prosječnom slušatelju ulazi u uho, ali poslije nekoliko slušanja može bez problema dosaditi, te otići u hermetičnost i monotoniju. Naravno, oni kojima je životna krilatica "Punk's not dead" (najvjerojatnije oni koji su dogurali do cca dvadesete godina života, a najbolji bend svih vremena im je Green Day), neće imati tih problema i svakodnevno će se drogirati s debutom Saučešća.

ocjena albuma [1-10]: 5

jura // 21/09/2016