Da je Švicarska zemlja mlijeka i čokolade kao parafraze na 'med i mlijeko' pokazuje ovaj napaljeni hardcore-funk četverac iz Lausanne čije su inspiracije i fitilji za svirku seks, djevojke, provod i poneki sitniji poroci. Ne zanimaju ih socio-političke i bilo kakve angažirane sfere. Pjesma "A knights of sounds" to upravo najzornije predočava: 'želimo cice i strast, želimo sve pojebati, želimo tebe izjebati, želimo da mašete glavama, želimo vas pojebati i obeščastiti, želimo da nam se priključite, nama vitezovima zvuka'. I tako redom. Pjesma po pjesma protežira isključivo seksualno-erotski hedonizam u optimalno tolerantnim granicama izražavanja da ne dosegne nivo vulgarnosti ili pornografije, a tek tu i tamo se ironično osvrnu na gubitnike - DJ-e i hipstere za koje smatraju da im je seksualni život vrlo škrt i neaktivan. U tom lirskom aspektu nema puno filozofiranja. Seks, seks i samo seks. I sve što je god povezano s njime, a oni ga povezuju sa svačime preporučujući seksualnu terapiju kod loših snova i pretjeranih briga skretajući u maštarije o Alici kao zvijezdi tinejdžerskog pornića, cicama na ždrepcu, nabijanju bika na rogove, napaljenim mustanzima, gang bang provodima i još kojekakvim nasladama u kojima je cilj satisfakcija libida. Stilski su uvijeni u simpatičan hardcore križanac NY scene s metal-funkom, basovi su ponekad vrlo izraziti, gitare šarolike filajući heavy riffove, psihodelične šarže, zanimljive dosjetke, a vokal grčeviti hc growl u crustu. U nekim momentima nalikuju na RATM, Body Count, pa na heavy faze Primus, čak i rane RHCP što jasno govori da su odlični instrumentalisti ne skretajući s osnovne hardcore škole u kojoj su i metal i punk podjednako važni, a bome frontmen Jo "L-Padre" Fuentes sa svojim polumelodičnim naracijama aludira i na korištenje rap vokaliziranja. Kompozicije su redom slojevito aranžirane, hitoidno nabijene refrenima i rijetko koja završava fade-outom ("Boobs on horse"), a pokazuju i kompleksne zahvate poput uvodne "Tales of the intergalactic sandwiches" od čak skoro 8 minuta ili iznenađujuće finiji i mirniji staccato interval "Foolish soul".

Jest da im je zvrkarija u lirici i napaljenost seksom osnovni prioritet kojeg nikako ne mogu sakriti, pa možda će steći na račun toga brojne simpatije jer imaju i hitoidnih potencijala. Dovoljno su zabavni i frckavi s potentnim libidom da zapale i mušku i žensku audijenciju, odlično sviraju, stilski su profilirani i ne traže se u nepotrebnim transžanrovskim zamkama koje su za njih, a i ovakvu funk-metal/hc scenu odavno isklesali Faith No More, pa im valja ostaviti praznog vremenskog prostora da se pokaže taj feedback publike jer barem s ovime albumom nisu bend koji bi kucao na onu vizionarsku ili inteligentnu stranu rocka za stroge glazbene kritičare.

Naslovi: 1.Tales of the intergalactic sandwiches, 2.Rock the fuck up, 3.Gang bang cartoon box, 4.I won't be submitted, 5.Four knights of sound, 6.Hallucination in wonderland, 7.Boobs on a horse, 8.Foolish soul, 9.Gabriel, 10.No limits, no rules, no fear, 11.Learn to burn

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 30/05/2016

> vidi sve fotke // see all photos