Čitam i slušam, a ne mogu vjerovati. Popratne informacije koje su se nalazile skupa s kompletnom diskografijom ovoga benda su me natjerale da se postidim što o njemu nisam do sada znao ama baš ništa. Pri tome ovaj četveročlani prištinski bend po imenu Gillespie postoji već šest godina. I u tome vremenu iza sebe imaju snimljena već dva albuma i jedan EP, te dva objavljena video spota. Od kojih je jedan bio nagrađen na Video Festu na Kosovu 2006. godine, a također je bio i nominiran za prvo mjesto na nekoliko lokalnih i internacionalnih natjecanja. Dok je pjesma "Luledielli" (Sunflower) s njihovog prvog albuma "Nje Dite e Zakonshme" (An ordinary day) bila nominirana za najbolju indie pjesmu na nekoliko internacionalnih top-ljestvica. Isto tako je single "Femme Fatale" s istoimenog EP-a bila nominirana za najbolji alternative song na Top Fest festivalu u Albaniji. Pored toga ovaj bend je imao nastupe u Makedoniji, Albaniji, Crnoj Gori i Kosovu. Također su trebali pozivnicom od MTV-a nastupiti kao predgrupa za Red Hot Chili Peppers u Inđiji, Srbija u sklopu Green Festivala. Međutim, radi komplikacija uvezi putovanja i potrebne dokumentacije, to se nije uspjelo realizirati.

Nakon dvogodišnje stanke, koja je trajala od 2008. do 2010. godine, Gillespie snima i svoj drugi, trenutno aktualni album "Numroj n'Numratore!" (I count on an abacus!). Na njemu se nalazi osam pjesama. Novi album će, međuostalom promovirati i planiranom turnejom po BiH sljedeće godine. Turneju, koja je ujedno i prva turneja nekog kosovskog benda ikad, će organizirati koncertno promoterska agencija Repeta (repeta.org).

Razlog mojem iznenađenju je zasigurno i glazbeni stil koji njeguje ovaj sastav. I koji je imao, kako se saznaje, velikog utjecaja i na mlađe kosovske bendove (?). Naime, to je jedna ugodna stilska mikstura indie rocka i popa s elementima noise rocka. Ovo potonje je najviše izraženo u njihovom prvom albumu "Nje Dite e Zakonshme" (An ordinary day). Koji je zapravo bio snimljen uživo kao live demo s deset pjesama. Dok na ovom drugom albumu prevladavaju, uz neke izuzetke, nježniji i tihiji tonovi. Ali bez obzira o kojem se albumu radilo, ono što uistinu iznenađuje je činjenica da oni zvuče zaista moderno i izričito "svjetski". A tako nešto, da budem potpuno iskren, nisam očekivao da dođe s Kosova. Možda i zato što mi (ili možda samo ja?) zapravo imamo pogrešnu predođžbu o tome kako tamo stvari stoje s rockom općenito. Jer pri pomisli na glazbu i Kosovo, odmah dolazi pomisao na onaj balkanski hardcore-turbofolk. A ovdje imamo jedan totalni opozit tome svemu. U kojem možemo čuti kako zapravo zvuči grunge preobučen u atmosferične pop-rock melodije. Kakve su pravili recimo, američki bend Garbage ili The Cardigans. Ali u kojima je osjetljiva i jedna noise komponenta po uzoru na Sonic Youth, kojima su ujedno i posvetili jednu pjesmu na novom albumu, naime skladbu "Sonik Juth". Kao što je več rečeno, ta noise komponenta je najviše uočljiva na njihovom prvom live albumu. I u tome segmentu on meni osobno više prija. Možda iz toga razloga što preferiram više slušati uživo snimljene albume, ili pak zato što sam općenito ljubitelj malo žešćeg i "prljavijeg" zvuka. Bilo kako bilo, to je valjda ta cijena koja se mora platiti ako se snima jedan studijski album.



Ali to ne mora značiti i kao nešto negativno. Naprotiv, u ovom slučaju, to se nadomijesta naglašenijom ulogom synthesizera i uvodom elemenata surf rocka u ove nove kompozicije. I to je upravo jedan od razloga zašto je tako teško ispravno svrstati ovaj bend; jednom se to sve čini kao post-grunge, drugi put to je dream-pop a treći put to može biti čak i hard rock. Tako je i cijeli ovaj album ispunjen melodijama koje su nastale pod očito različitim utjecajima. Raznovrsnosti pjesama pridonosi svakako i kvalitetni ženski vokal. Koji može biti izuzetno nježne naravi kao u laganim pjesmama "Larg Qytetit" i "n'Dritare". Ali isto tako osjetno pojačati svoju oštrinu i biti zajedljivo lascivan kao u pjesmi "Sonik Juth". Također se melodijske strukture pjesama često izmijenjuju; pojednostavljeno rečeno, od jednostavnog do kompleksnog. Skladbe se lijepo, i često vrlo postepeno izgrađuju. I uvijek zadržavaju neku prirodnu i ugodnu harmoničnost. Također se u njima osjeća jedan lagani i ugodni retro-povjetarac, koji stvara nekakav "sixties feeling", kao na primjer u pjesmi "n'Dritare". I svakako da pridonosi prepoznatljivosti ovih pjesama. Posebno je potrebno naspomenuti i njihovu jaku, "trippy" psihodeličnost. Koje ispunjavaju ambijentalni zvukovi gitare i synthesizera, te hipnotične linije basa. Kao što je to slučaj, na primjer u pjesmi "Femme Fatale". Preko kojih tek dolaze povremena crescenda eksplozivne gitarske distorzije. Također je nezaobilazan utjecaj uvijek vrlo ritmičnih bubnjeva, koji svojim aktivnim tempom izgrađuju jednu zaista nesvakidašnju dinamiku. Znači horizontalne ritmične i vertikalne melodične komponente se izvrsno poklapaju. Tako da zvuk ovih pjesama posjeduje popriličnu dozu kako egzotičnosti, tako i originalnosti (barem za ova područja). Ne kao ostale je zadnja pjesma albuma, "Sipas Lou Reed". Koja je odsvirana u aranžmanu akustične gitare i harmonike. Među slabije pjesme bih uvrstio previše kičastu laganicu "Larg Qytetit" i poprilično bezidejnu "Sipas Lou Reed" (čini se da sve što u sebi nosi to kobno ime jednostavno ne može valjati). A najveći nedostatak, ako se to može tako nazvati, je taj što su sve pjesme na albanskom jeziku. I na taj način se nama koji ga ne razumijemo otežava ili sasvim onemogućava dokučiti njihova smisao i značenja. Stoga bi se mogla uputiti samom bendu sugestija da uz pjesme prilože i njihove prijevode, recimo na engleskome. I moram priznati da je poprilično čudno slušati ovaj jezik zajedno s ovakvim melodijama. Jer to nisam nikada prije iskusio. Ali isto tako je začuđujuće i kako se on dobro s njima uklapa.

Baš kad čovjek pomisli da je čuo sve, ili skoro sve, onda doleti ovako nešto. S ovim albumom, ali i predhodnim, članovi benda Gillespie dokazuju da su veliki talenti. I pokazuju da se izvrsne stvari mogu kriti i tamo gdje se to najmanje očekuje. I ako se ne zna što točno misliti o ovom albumu, preporučuje se, baš kao što sam ja učinio, nakon prvog slušanja izaći na svjež zrak i posmatrati malo nebo i oblake, te potom ga ponovno pustiti i otkriti kako se na njemu nalazi nekoliko zaista sjajnih pjesama.

ocjena albuma [1-10]: 8

z. marković // 15/12/2011

PS: pjesma iz priloženog video spota se nalazi na njihovom prvom albumu.