Bijesni, ljutiti i angažirani nizozemski punk/hc sekstet iz Alkmaara i Amsterdama povodom svoje europske turneje objavio je specijalan album koji sadrži nekolicinu starih i novih pjesama. Album je snimljen za svega dva dana (30. i 31.V 2009) i pušten je u opticaj netom uoči početka turneje koju su otvorili nastupom u Berlinu 8.VIII.

O samom bandu se niti na nastupu u Zagrebu (squat AKC Medika, 14.VIII 2009) nije moglo mnogo iščitati o njihovoj biografiji. Često su mijenjali postave i glazbene teritorije, znalci tvrde da su vrludali od black metala i elektronike do eksperimenata (nije provjereno), a na ovom vrlo kratkom albumu su tipični predstavnici punk/hardcore scene s uplivima u blago metalizirani d-beat s utjecajima engleskih Discharge i švedskih Disfear. U postavi koju čine Cleverson, Nelis, Peter, Dirk, Goska i Billi (dvije gitare, bubnjevi, bas i dva vokala - jedan muški i jedan ženski) izvalili su kroz nepune 22 minute osnovnu esenciju kratkog i jezgrovito jasnog punk/hc svjetonazora. To su pjesme o ugnjetavanju na svakodnevnom poslu ("King Kong power"), otpadništvu zbog drugačijeg svjetonazora ("Powers that be", "Breaks'n'bridges"), ali i o osviještenom stavu protiv fašizma i nacionalizma ("Army of individuals"), ili o globalnim problemima koji su nastali zbog religijskih, društvenih, političkih i medijskih manipulacija koje su u ovom suvremenom društvu donesle mnoge velike raskole i raspodjele ("Civilization", "Democracy"). Jedna pjesma je otpjevana na njemačkom jeziku ("Alkmaar", ne znam zašto nije na nizozemskom, autoritativnije bi zvučala), a jedna se poprilično okomila na Bibliju ("Bible shitter").

Glazba je posve u skladu s postulatima punk/hc obrasca - žestoka je, ritmički ne jenjava od početka do kraja, sve pjesme su kratke, niti jedna nije dulja od 2 minute i sadrže osnovu one prepoznatljive niti - uvod, pjevani dio, kratke riffove, melodiju, refren koji se maksimalno ponovi 2 puta i završni riff s vrlo rijetkim izletima u solo-dionice (primjerice "Breaks'n'bridges", "Army of individuals" ili "Choose life"). Ima ponešto izmjena tempova, no oni svi su u skladu s već odavno poznatim transformacijama stila, tako da na koncu konca ovaj album uz sav trud i energiju koju ima nije donio ama baš ništa novo u okviru punk/hc-a, ali ne bi bilo niti na odmet spomenuti da bi sasvim sigurno mnogi domaći bandovi (ne samo demo) htjeli ovako zvučati.

Kratko, jezgrovito, britko i vrlo jasno djelce s bogatim gitarističkim potkama koje su za divno čudo tokom cijelog albuma drugačije uz dva vrišteća crust vokala koja se non-stop izmjenjuju, a sve skupa neodoljivo podsjeća uz Black Flag i Minor Threat na Napalm Death i Exploited u blažoj varijanti. Može proći.

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 08/09/2009