Zanimljiv bend dolazi nam iz Argentine (zemlje poznate po..... pa odbjeglim nacistima). No da sad ne ulazimo u te već odavna ižvakane teme, evo malo zanimljive kombinacije dooma, sludgea i blacka uz solidan prstohvat avangarde. Uz dva prethodna albuma imaju i jedan demo i split izdanje, može se pročekirati mada su puno apstraktniji i ambientalniji od ovog albuma da čak graniče sa noise ili ambient utjecajima. 'Las urnas basálticas' traje pozamašnih 15 i po minuta, i nakon uvodnog zborskog pjevanja počine, ha ništa neuobičajenim razvojem onog što ja volim zvati mayhemovskim riffom. Sludge utjecaj jeovdje vidljiv jer je pjesma pri početku spora i učmala poput vaše tetke kad bi par dana nakon sprovoda svog muža tugu utapala u pozamašnim količinama gina. Bubnjevi su zabačeni u pozadinu i jedva dopiru do slušatelja. No lead gitare zato nose pjesmu koja zapravo počinje tek oko četvrte minute. Sve ostalo je bio build-up k tome. Moglo se to i bolje, ali zato roller-coaster teških, a opet sumornih pasaža to svakako kompenzira. Svakako nije za ljubitelje laganije muzike jer ovo djelo zahtjeva punu pozornost. Čini se da je pesma satkana od više segmenata jer treći od njih već opako zadire u melankolične vode doom metala. Sjetno, sneno, zamišljeno, što se samo nadograđuje do blackerskog dijela koji stvar priodi kraju. Duga stvar, ali vrijedna pozornosti koju joj je zbilja bitno posvetiti.



Interludio od minutu i po, srednjevjekovni komad i nema se što previše analizirati, ali onda dolazimo do stvari 'Plata' koja svojim početkom evocira bilo koji napredni ex-doom death bend ikad. Kako tko preferira, može u ovom uvodu u pjesmu čuti i Katatoniu, Anathemu ili bilo šta slično. Sreća pa taj dio kratko traje i onda počinje ta neka njihova vizija black metala kao ekspresivne forme vlastite melankolije. Nije ovo baš atmospheric black jer nema tu dovoljno blacka za to. Doomom protkani black metal bi bila bolja definicija. Ambijentalni pasaži koji prekidaju blackerske riffove samo daju na težini. Pjesma se lijepo razvija i svakim momentom sve više postaje punokrvna doom stvar. Dosta toga utjecaja dolazi od funeral doom subžanra pomiješano sa onim tugaljivim death doom riffovima svojstvenima My Dying Brideu i sličnima. Taj doomerski dio se kasnije vraća na atmo-alt-rockerski dio koji sam spomenio ranije, i stvar bi komotno uz dodatak još lead gitara mogla tako i završiti da nije bilo, po meni potpuno nepotrebnog, završnog blackerisanja. Ovoj stvari zamjeram nedostatak clean vokala i malo veću orijentaciju na taj alt-rockerski aspekt jer imala je potencijal biti puno više od onog što jest.

'Hueste', ako kontamo interludij četvrta pjesma ima vokale, koji savršeno odgovaraju teškoj i izmučenoj sludge/black pjesmi. Sličan obrazac blacka, dooma ali i odličnih lead gitara, samo bez vokala, se nastavlja na zadnjoj stvari 'Vestigio'.
Sve u svemu, nisam nezadovoljan, volio bih vidjeti da ovaj bend krene putevima melodičnije glazbe jer su na više momenata pokazali da mogu napraviti interesantne stvari. Nije bio trošak vremena, ali teško da će previše očarati.

Tracklista: 1. Las urnas basálticas, 2. Interludio, 3. Plata, 4. Hueste, 5. Vestigio

ocjena albuma [1-10]: 7

marko šiljeg // 18/10/2021