Šteta je što su ovi zagrebački punkeri izbacili album koncem 2016. (točnije 27.XII), pa su si tako osigurali bezbrižan silvestarski provod bez onih mrcvarenja hoće li ih netko zapaziti pri odabiru najboljih radova te godine kad su već sve 'best of' liste bile mahom zaključene. Ako malo bolje pogledate, na mojoj listi za 2016. ovaj album se nalazi na no.17 'najboljih hrvatskih albuma', a pjesma "Break the law" na no.32 što i nije neki osobiti uspjeh benda, ali morate znati da ja slušam preko 2000 albuma godišnje, najmanje 6-7 dnevno. Od toga je barem 600-700 domaćih, a pri tome mislim na cijelu ex-Yu produkciju. Jugoslavija je bila moja država u kojoj sam se rodio i držim do tog dostojanstva da ex-Yu scenu ne dijelim na particije kad ionako manje-više svi govorimo isti jezik, imamo vrlo slične kulture i jednako iste probleme o preživljavanju. A ćirilicu sam učio u školi i s njom baratam isto kao i s latinicom. Jednom sam od svoje vlastite zafrkancije napisao recenziju i na ćirilici i to baš za bend Srbi, inače zagrebački bend koji je vrlo blizak Accident... Gledao sam ih jednom u paketu s pijanim izdanjem Biciklića u Route 66 (+Partleki i BKD) kada su mi ostavili vraški upečatljiv dojam, mislim na Accident, te sam očekivao isto takav i album, ali malo brus...



Brus u onome pogledu da sam se dobrano iznenadio. Ovaj četverac (Adžo - bubnjevi, Bart - bas, Lea - gitara, vokal i Edi - vokal) ne samo da umije koncizno svirati uživo, već umije i tu snagu i silinu predočiti i na studijski zapis, a to je neophodna vrlina kod ovako žestokih bendova kojima punk u spoju s hardcoreom nije nikakav bauk. Druga pozitivna strana su muško -ženski vriskavi vokali, upravo onakvi kakvi i trebaju u punku, rekao bih čak i fenomenalni, možda čak i pretjeravam u tome, ali meni su fakat genijalni na relaciji poput Guy Picciota i Ian Mc Kayea iz Fugazi, neću se bahatiti, no meni jednog od najboljih post-hardcore bendova svih vremena, uostalom njihov koncert iz 1995. u Ljubljani (dvorana Kodeljevo) mi je ostavio takav strašan utisak da ću to prepričavati i vlastitom sinu kad još malo poraste, a treća neminovna i neizbježna činjenica su glatko poredani aranžmani u klasičnim gabaritima što naizgled djeluju kao da ih sipaju iz rukava. Pa opet, nije ovdje sve kao kod 'xyz', odnosno gomile punk bendova da im pjesme nalikuju kao jaje jajetu. Lea i Bart na žicama su se potrudili svakoj od 8 kompozicija unijeti raznolikosti: koliko od uvodne "It's your fight" neprekidno praši jedan te isti akord s dvije-tri izmjene bubnjarskog tempa (od umjerenog do hardcore), toliko je druga, a inače jedina na hrvatskom "Dosada" (i najkraća, svega 1.21) podizačica s nehotičnim uplivom u dance-punk, kraćom gitarskom solažicom i zgodnim melodičnim pletenjem basa. "Break the law" će dozvati epohu Minor Threat (vokali su odlični, evo vidiš Fugazi relaciju) da se svi mogu zdrmati i nakratko ušaltati u death-punk, "War song" s fantastičnim zvrzlanim uvodom, te na račun Edijevog solo vokala opet miriši na Exploited u najvišljoj brzini s tek kraćim predahom u kome bas oko minute i pol igra vodeću ulogu na koju dolazi još jedan ultrabrzi Lein staccato, te doslovce na čitavom ovome albumčiću od svega 15 minuta ne postoji niti jedan trenutak nekakvog 'praznog hoda'. U "For free" Lea je vodeći vokal u rangu najbrže reperice, haiku poruka "What doesn't kill you" s najkraćim tekstom ('što te ne ubije, ojača te/ čemu čekaš smrt?) zakucava glavom o pod, dok je "Greed", inače jedina što počinje s bas linijom naizgled koncipirana u pop formatu, ali samo u prvih 20 sekundi. "Survival" je nekako najpredvidljivija pjesma jer su se na prethodnim već dobrano ispucali s tih nekoliko aranžmanskih inverzija, ali nimalo ne škodi. Tekst je najbolji na čitavom albumu, da ne citiram kao što bedaki navode liriku na engleskom, odnosno 'gledaj korejski film s titlom na korejskom jeziku': 'ne prestani se boriti, traži i uništavaj, kresni ga u facu/ prilsili ih da plaču, pate i jauču... ako pokažeš svoju slabost i daš im kontrolu, u skladu si s ropstvom i prije nego što si rođen'.

Sve skupa je melodično u najbržim tempovima, britko i jednostavno bez ikakvih pretencioznih postulata ili poetsko-punkerskih pametovanja, a opet angažirano i jasno upereno na šamaranje idiota kojima bi najradije slomili gubicu na račun sjebanog društvenog sistema, neostvarenih snova o nekakvom lagodnijem životu, pohlepi u kojoj jadnik radi džabe, a i nekim tinejdžersko/post-adolescentnim premislima da se u ovoj zemlji i na ovom ex-Yu regionu ipak nešto može radikalno promijeniti. Kako na društveno-socijalnom planu, tako i u svijesti, no to je već zalazak u utopijsku distopiju futurizma... Accident imaju svojeg velikog unutarnjeg neprijatelja, zna se koga, što se vrlo lijepo vidi iz njihovog angažiranog konteksta, a da je drugačije, odnosno da je to samo furka, ne bi valjalo isto kao niti onih 'xyz' bendova što koriste punk u svrhu komercijalnog marketinga. Ovaj četverac je dovoljno zatrovan sadašnjicom Zagreba i cijele ex-Yu regije da im bolji poticaj za inspiraciju ne treba. Neki mulac će se naći koji će im predbacivati da je produkcija lošija i da bubnjevi nisu snimljeni adekvatno (snimao naš dobri poznanik Doringo Bago - Dinko Čvorić, Šta Ima?), ma fučkaš to, bitne su pjesme, svirka i stav, a to ovaj bend ima u ovome minijaturnom remek-djelu hrvatskog hardcore punka koji može odjeknuti i u svjetskim razmjerima. A i šarm gitaristice i vokalistice Leapeje, najljepše punkerice Europe nimalo nije za odbaciti... Imaju sve adute da pokore svijet sa svojim viđenjem lokalnog na račun jednostavnih tekstova na engleskom jeziku, a opet su toliko privlačni kad nabiju decibele od prve do zadnje minute. Kao Exploited, Have Heart i Fugazi. Sveto trojstvo punk-hardcorea u svim prigodama. Dobro, do ovih zadnjih će malo teže doći, ali ima ovdje i Fugazija i Minor Threat ("Complete Discography" ne iznosi niti 45 minuta, Isuse, to nisam slušao najmanje 500 godina sve do ove recenzije)... Recimo da je ovaj album prvi dio njihove vrlo zanimljive diskografije koja će otići u tko zna kakvom smjeru, ali najmanje se nadam da će podilaziti mainstreamu s tranzicijom u Hladno Pivo, Let 3 ili Kwasaki 3P. Ali, nikad se ne zna. This is what you want, this is what you get, ne zaboravite pronicljivog Johhny Lydona. Accident imaju bezbroj aduta koje možda i ne osjećaju u kurentnoj situaciji, ali će ih shvatiti s vremenom. Ovo je fantastičan punk-hardcore album. To je tek početak, ali fenomenalan kojeg nitko nije primijetio, čak niti ekipa s Terapije. iz guzice u glavu dolazi za par godina...

Naslovi: 1.It's your fight, 2.Dosada, 3.Break the law, 4.War song, 5.For free, 6.What doesn't kill you, 7.Greed, 8.Survival

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 01/02/2017