Album kojeg smo dobili na recenziju pristigao je, nemam pojma odakle. Da li se radi o našem regionalnom ili inozemnom bendu, također je enigma. Nemaju čak niti web stranicu, a jedina neprovjerena informacija upućuje da su možda francuski bend, te da je ovo moguće reizdanje objavljeno tko zna kada.

Cd ima crni dvostrani omot bez ikakvih podataka, dok su naslovi pjesama otisnuti na cd-discu na kome još samo stoji 'promo only'. Izvjesno je da se radi o samostalnom izdanju s vrlo jakim kreativnim performansima koji se kreću na razmeđi prog-rocka King Crimson, psihodelije i modernog metala s natruhama ranijih radova Anatheme, te današnjih Pain Of Salvation. Po infrastrukturi reklo bi se da katkad koriste ritam mašinu umjesto živog bubnjara, neke programe, zatim synth i klavijature, a jedini sigurno analogni instrumentarij su gitara, bas i veoma osebujan ženski vokal koji pokazuje više lica od moćnih nu-metal growlova nalik na Otep do senzibilnih visokih registara što ponekad dosežu i granice soprana kojeg umije koristiti istovremeno u više relacija. Moguće da su oneman ili duet projekt, a možda i kompletan sastav sa četvoro-petoro glazbenika...

Grade vrlo slojevitu gitarističku atmosferu koja je često kompleksnih tenzija, a na momente se doima kao da je izgubljena i rastrgana u stilskom i tehničkom šaranju s riffovima, staccatima, legatima, distorzijama i gain dionicama. Upravo u tome i jest njihova najveća odlika - nemaju nikakvih strogo zacrtanih obrazaca pokušavajući svaku od ovih 11 kompozicija uokviriti u vlastiti izraz. Najveću pomutnju izazivaju isprekidani i neujednačeni, uglavnom umjereni i tromi ritmovi van standardnih klišeja, te premda se tu ponekad naziru sludge i post-rock/metal fraze, njihov kompletan sukus vrvi ujednačenim originalnostima u kakve se malo koji bend usudi zalaziti. Nisu to nikakve eksperimentalne ili egzibicijske opservacije, već svjesno posrtanje u kovanje nečega novoga što se osobito uočava u prve dvije neobične skladbe "Pocket gun" i "ERW". Neke zamirišu na lakši grooverski nu-metal ("2pm" prošarana synthovima, "Backpack"), pa na math/post-rock ("X-song"), a ima i nekoliko laganica koje podjednako prepliću post tehnikalije s psihodelijom i ambijentima ("Sick shit", "Sweet polar" i završna posve lagana "Meiga"). U nekima je očita težnja ka prog aranžmanima, no izvjesno jest da su tko zna kakvim čudnovatim idejnim riješenjima sabijene u nevjerojatno kratke skladbe ("Midnight pool" od svega 2.47 ili "Heavy night" od prihvatljive 4 minute). Tek samo jedna ima osobitost neke klasike s uravnoteženim 'pop' aranžmanom i refrenima ("Prostitute"), no ona se spram ostatka materijala doima uistinu neprimjetnom, odnosno prosječnom.

Nepobitno je da Sermentz imaju veliku hrabrost uhvatiti se sami sa sobom na nepoznatom terenu do kojega tek malčice dopiru neki vanjski utjecaji. Potpuno su izvan bilo kakvih standardnih klišeja, doduše koketiraju s nekim kurentnim, ali i prohujalim žanrovima rocka, no u njihovom slučaju, ove 44 minute se doimaju specifičnom, pa čak i izoliranom sortom suvremenog alternativnog rocka koji uvelike pokazuje avangardne sklonosti ka izgradnji ne toliko teške, ali u svakom slučaju sumorne i depresivne atmosfere kojoj još naknadno kumuju i fatalistički tekstovi puni prevrata i kontrasta. Pjevačica je čas nevjerojatno ljubazna, a onda zarašpa neki prokleto opaki stih pun mržnje, ljutnje, bijesa i očaja neprekidno mijenjajući raspoloženja od fine melankolije do grube osornosti i zlostavljanja.

Imaju odlične sposobnosti za stvaranje nečeg uistinu novog i uzbudljivog. Pričekajmo vrijeme, možda osvane i neka njihova web stranica ili su toliko daleko otišli da ih promocija u tom pogledu uopće ne interesira.

Naslovi: 1.Pocket gun, 2.ERW, 3.2pm, 4.X-song, 5.Backpack, 6.Sick shit, 7.Midnight pool, 8.Heavy night, 9.Prostitute, 10.Sweet polar, 11.Meiga

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 13/12/2013