Kad me glavni urednik zamolio da napišem recenziju o novom albumu benda koji kritika nikako ne može uzeti na zub, mislio sam da ću biti prvi koji će naći nešto negativno u glazbi ove genijalne grupe. A osporiti magiju koju u svojim pjesmama nosi Milan Glavaški u internacionalnoj posadi Rebel Stara, nije nimalo lak posao. U slučaju da nemate nekih osnovnih dodira s grupom, savjetujem na klikove s desne strane -> rubrika "> rilejted? [@ terapija.net]". Naravno, gazda je bio u pravu, i koliko god sam pri prvom preslušavanju albuma tražio nešto što ne štima, svakim idućim slušanjem sve više sam tonuo u glazbu i prepuštao se magiji albuma Reka. Što je toliko magično u interpretaciji Rebel Stara, još uvijek se pitam. Ali vjerujte, već na prvo slušanje se bez problema postaje fan grupe. Zasluge velikim dijelom idu Milanu, čija vokalna interpretacija ima sve najbolje odlike koje sam čuo u Davorinu Popoviću i Milanu Mladenoviću, dva posebna (i ponajbolja) vokala domaće scene. Od prvog je pokupio jednostavnost i neopterećenost interpretacije, a od drugog osobnost kojim pjesme dobijaju figuru više. Njegova interpretacija tjera vas da pri preslušavanju pjesama preuzmete glavni vokal i s nestrpljenjem iščekujete njihov koncert, gdje se možete pohvaliti da znate sve tekstove grupe napamet. Album započinje pričom o rijeci, kao novom rođenju. Impresivne solo dionice na akustičnoj gitari, bliske su mračnijem country ugođaju Neil Younga s albuma Harvest, a ima i sličnosti u grupi Grateful Dead na American Beauty. Pri sviranju Rebel Stara namjerno se pazilo da zvuk grupe ne oblikuje distorzirana gitara, koja bi narušila sklad harmi i kojim bi grupa otišla u žešći rock obrazac. Takav akustični prikaz, koji bi se na prvu gurao u americanu, ovdje je, ponajviše u bržim pjesmama, pametno izbjegnut naglaskom na moćniji ton ritam sekcije. Rijetka iznimka je pjesma "Kiša", koja u završetku odlazi u tvrđu formu.



"Putujemo ti i ja", koja pripada grupi laganijih pjesama na albumu, tekstualno je jednostavna, no ima sitne detalje u refrenu uz koje bez problema ocrtavate slike svojeg putovanja. "Drugi san" je jedna je od pjesama u kojima biraš pozitivne sitnice kao idealan bijeg od realnih sranja. Spomenuti put uz svu svoju težinu ima onih sitnica koje ga olakšavaju. Pred kraj albuma opet dolazi rijeka iz koje je album i krenuo. Ovdje se radi o obradi "Wide river to cross" koja se, iako obrađivana od velikih izvođača, u opusu Rebel Stara savršeno uklapa u atmosferu albuma.

Kad stignete do kraja ostajete sami s patnjama o onoj bivšoj, opisanoj kroz pjesmu "Draga". Tekst kojim je opisana bivša ljubav samo potvrđuje liriku kojom Milana jednako možemo definirati i kao rock interpretatora i "čistog" pjesnika bez pozadinskog instrumentarija. U njegovim ljubavnim pjesmama nema ljigave i jeftine lirike sa željom da pjesma zvuči duboko i misaono. Isto tako, kod njega ne postoji ni druga strana, ona u alternativnom pristupu kojim se pitamo što je pjesnik htio reći? Milan je čista odlika malog kruga velikih i konkretnih rock pjesnika, koji na čisti način, bez puno maski, zna što i kako reći, objedinjujući tako oba pristupa.



Vrlo lako pri slušanju nekog albuma mogu odvojiti glazbu od teksta. I nerijetko se više kačim ili za jedno ili za drugo. U interpretaciji Rebel Stara te granice nema. Pred vama je kompletan paket s uvjerljivim interpretatorom i sjajnim bendom. Jesam li dobio opasnog pretendenta u napadu na regionalni album godine? Svakako.

Naslovi: 1. U noć, 2. Veliki Dan, 3. Ti i ja, 4. Kiša, 5. Radi, 6. Drugi San, 7. Putujemo ti i ja, 8. Dimnjaci bez krovova, 9. Sutra, 10. Stari ključ, 11. Široka reka, 12. Draga

ocjena albuma [1-10]: 10

jura // 01/07/2015