Počevši prije šest godina s debitantskim EP-ijom, niški indie rock sastav Nahty je sudjelovao u kompilaciji "12. bombardiranje New Yorka", te na prošlogodišnjoj kompilaciji "Femixeta 2011". Kao najava za ovaj album je prethodilo objavljenje video spota za pjesmu "On Fire" u prosincu prošle godine. Pored toga, imali su brojne nastupe od kojih treba spomenuti one na festivalu Nišomnija i na Exitu, a bili su i kao predgrupa Disciplin a Kitschme i Vroom. Članovi benda su Kristina Pavlović, Aleksandar Stošić, Marko Naskov, Ivan Milosavljević i Zoran Vidaković. Njihov prvi dugosvirajući album nosi ime "Silence In Your Mouth" i sastoji se iz jedanaest pjesama, koje su snimljene u Sound Guru Studios u Beogradu.
Prije no što nastavim dalje, uputio bih jedno saopćenje koje se sastoji iz sljedećeg: S vokalisticom ovoga benda, Kristinom Pavlović, srbijanska alternativna glazbena scena, pa ako hoćete i regionalna, je dobila jednu kvalitetnu vokalnu umjetnicu, čiji glas i način na koji se u ovih deset pjesama (jedna je naime instrumental) prezentira je uzdigao cijeli ovaj album na jednu višu i originalniju razinu. Zamolio bih da se ova važna činjenica uzima u sva daljnja razmatranja uvezi ovog benda. I bez obzira što sve stajalo u nastavku ovoga teksta, to se ne smije zapostaviti.
Album "Silence In Your Mouth" je prije svega jedno ozbiljno ostvarenje, koje svoje pravo lice ne pokazuje u, recimo, sporim jutrima kad je, kao meni, potrebno nešto sto će me uzveseliti i navesti na neke pozitivne misli. Nije toliko ni za "partije", a niti može poslužiti kao idealan soundtrack za dobre provode. On je za "sitne sate", kad se one najintimnije tajne, boli i žudnje tiho šaptaje samoći i tamo zauvijek ostaju dobro skrivene i zaštićene da gore u zavjetu šutnje. Najveći uspjeh ovih jedanaest pjesama je taj što istovremeno uspijevaju konstantno zadržati tu mračnu, a često i turobnu atmosferu, bez da se otkotrljaju u neizdržljivu pretovarenost dosadom pa i zasićenost. Mada se ovaj album ponekada čini jednim gorkim zalogajem kao u pjesmama "Lie To Me", "Fuck" ili "Decide", što ga svakako ne čini lako probavljivim za neki širi auditorijom. Ali bi zasigurno mogao naići na simpatije onih koji cijene ekstravagantne, vrlo emotivne i individualno prekrojene skladbe, u kojima se ne obraća pažnja na ono što bi potencijalna publika htjela čuti, već satkane isključivo od onoga što su njihovi tvorci željeli s njima iskazati. Dočim, pjesme poput naslovne i zaista sjajne "Silence In Your Mouth" ili "Broken", "On Fire", te izvrsno energičnog instrumentala "Intermission" posjeduju itekako potencijal zadobiti i one prema ovom materijalu možda neprijateljski nastrojene slušatelje, kakvim sam priznajem i ja bio u početku.
Namjerno ću još zapostaviti već spomenuti vokal, već ću kao prvo prijeći na cjepidlačenje oko glazbe ovoga benda; u osnovi ona bi se mogla opisati vrlo širokim i ništa ne iskazujućim pojmom indie rocka. Pa ako se u to mogu smjestiti kompozicije izgrađene na eteričnim masnim zvukovima gitare i zadimljenim halucinogenim linijama basa, te izričito muskularnim ritmovima bubnjeva, onda dobro. Jedno je međutim sigurno, da stil ovoga benda u sebi sadrži elemente noisa i onoga što bi nazvali kao shoegaze. U svakom slučaju to sve obezbijeđuje ovim skladbama jedan divlji i emocijama nabijeni karakter koji ih uzdiže iz gomile drugih rock izdanja. E sad, da li su one kao takve i svima prihvatljive, to je već druga stvar; ne može se dovoljno puno istaći da je za ovaj album potrebno imati "dugi dah", pa čak ponekad i čelično strpljenje. Ali upravo kad se čini da je jednostavno doza mračnog i sumornog više nego pregolema, pojavi se neka odlična gitarska tekstura ili pak energični ritam bubnjeva, koji sve uzdrma i pomakne u jedan drugi, puno ugodniji smjer, poslije čega se ne zna što točno misliti o ovom albumu. Kao što se može isčitati, ja osobno se još uvijek borim s tim. Jer u ovim skladba nažalost naprosto često nedostaje ona varnica koja će slušatelja jednom zauvijek vezivati za njih. Možda i radi njihove beskompromisnosti što se tiče kreiranja gavranasto crnih i zagušljivih atmosfera, koje u velikim dijelovima nadvladavaje sve ostalo, ili bilo da je radi toga što je jednostavno namjera ovoga benda stvarati natmurenu ali intenzivnu jesensku glazbu, ispunjenu sofisticirano dinamičnim melodijama i vrlo intimnim tekstovima. No, jedan, reklo bi se, od najvažnijih elemenata je na početku spomenuti feminini vokal. Tek s njim ove skladbe oživljavaju i dobivaju svoju istinsku autentičnu moć; dobar izgovor engleskog jezika, te njegova agresivna i nadasve osjećajna i razarajuće sentimentalna narav čine ovaj album ono što jeste - bučni, energični ali i teško probavljivi, izvrsno producirani kamen temeljac jednog benda, koji se može podičiti s vrlo dobrim vokalom, zavidnoj usviranosti i s osebujnim i hrabrim glazbenim stilom.