Prvo sam mislio ovu recenziju staviti u rubriku demo/d.i.y. izvođači. Predomislio sam se. Nije Štef s Koprivnice takva roba koja se može poistovjećivati s nekim žanrovskim demo bendovima, a drugo, ogromno sam pogriješio što sam njegova dva zadnja albuma "Savez boraca" i "Fakini u celibatu" stavio u tu rubriku. Treća stvar je, nažalost, poražavajuća za glazbenu umjetnost: s ovime izdanjem tiskanim u samo 20 primjeraka (a svako ima drugačiji ručno izrađen omot) ovaj iznimno nadaren umjetnik završava svoju glazbenu karijeru. Jednostavno ne želi više snimati i objavljivati glazbu zbog mnogo razloga. Do sada ima 114 objavljenih pjesama plus 17 koje je napisao za neke druge izvođače, radio je na 5 velikih projekata s jazz kvartetima, gudačima i ozbiljnim glazbenicima, ali su mu svi propali i kao nezavršeni opusi ostali u ladici isključivo zbog enormnih financijskih ulaganja. Ovaj sam rad je u originalu iznosio čak 50 minuta, no kaže, 'tko bi uopće želio poslušati tako dugačak akustični session?'.

Štef je, dokazano bezbroj puta, poseban glazbenik koji se ovdje pokazuje avangardnim kompozitorom - gitaristom na akustari samo s jednom kompozicijom koju je sabio u 11 minuta s vrlo dobrim lo-fi zapisom. Po samoj konfiguraciji, skladba je podijeljena na nekoliko komada: prvi je neobičan neo-folk kao da je svirao šargiju uronjenu u world-music/sevdah ambijentalije (sjetite se makedonskog benda Lola V. Stain i njihovog sjajnog albuma "Ikona" iz 1990). U drugom razvija isprekidane legato melodije s nekolicinom staccata i odlazi u trancedentalne ekspresije koristeći i tupkanje po tijelu gitare, a u trećem, najzanimljivijem raspreda nešto nalik arabeskama s miomirisom sevdaha. Ili barem onako kako zapadnjak doživljava glazbene ambijentalije Bliskog istoka, Orijenta i sjeverne Afrike neprekidno kombinirajući odnose tišine i zvuka, mraka i svjetla, hladnoće i topline. Posljednji četvrti dio je eksperimentalni miks rocka i bluesa s naglašenim kratkim riffovima vrlo bliskih unplugged 'djentu' koji bi komotno pristajao protagonistima žanra odsviran vrlo furiozno.

Njegovo 'poštovanje' je ovdje vrlo kompleksno i netipično: postavlja se u ulogu istraživača i inovatora tražeći što se sve to još može adekvatno i vrlo slušljivo napraviti u akustici a da još nije rečeno i izmišljeno. Istovremeno je i sam naslov albuma lingvistička metaforička caka - home-age, iliti 'kućno doba'. Ne zanima ga niti internet, niti suvremena kultura, živi svoj život ratnog veterana s PTSP-ijem, a ipak je uspio i bez nekih sofisticiranih pomagala i saznanja o današnjoj post-avangardi ostvariti djelo vrijedno svake pažnje i divljenja uspješno izbjegavši bilo kakve standarde i klišeje.

Jasno je da ova muzika nije za svakoga i da će mnogi odustati od precipiranja ovog kratkog uratka upravo zbog ekspresije i same složenosti, no upravo je u tome i njegova najveća vrlina. Ono pokazuje ogroman umjetnički talent snimljen otprve: kratko i jasno - čovječe, ovo treba znati komponirati i odsvirati, a da se ne izgubi dramatika i dinamika.

Biser je hrvatske post-avangarde. Jedini je problem kako uopće doći do ovog materijala s obzirom da Štef nema web, no za one koje zaista zanima ovo mini remek-djelo najbolje je da mu se obrate na kućnu adresu Varaždinska cesta 107, 48 000 Koprivnica. Štef će poslati cd.

Završena priča kao i kod Syd Barretta 1970. Nema više. Možda uslijede samo još neke ranije snimke, te tek treba ovome iznimnom talentu posvetiti daleko više vremena u sklopu cjelokupne hrvatske kantautorske scene i detaljno analizirati njegov ogroman, no još uvijek nevidljiv, neprimijećeni i nedovoljno priznati kreativni doprinos još od vremena koprivničkog punk/new-wave benda Fakini iz ranih 80-ih sve do ovih solo čudesa iz 21. stoljeća.

Naslov: 1.Homage

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 24/09/2014