'Ovakvi dani su nestali' kaže uvodna, najsnažnija pjesma 13. albuma Shriekback aludirajući prije svega na energičan plesan naboj kakvog su njegovali s početka karijere ranih 80-ih. Tada su to bile klasične trendovske i vrlo unosne reference s obaveznim funkom povratnika basiste Dave Allena (ex-Gang Of Four), a kako i sam tekst pjesme govori 'živimo u budućnosti', daleko su ta vremena kada se sadašnjost živjela bezbrižno na račun materijalne sigurnosti iz bliže prošlosti. I ove Engleze je dotukla socijalna i društvena nepravda otvoreno mrmljajući oporim vokalom Barry Andrewsa o svemu i svačemu što se posljednjih godina dešava u Ujedinjenom kraljevstvu. Njegovi stihovi su i dalje ostali zajedljivi, provokativni, punkersko revoltirani, redovito i lascivni opisujući bezvrijednost ljudskog života, sistem bez političkih opcija i promjena, javno nezadovoljstvo establišmentom između ostalog i vrlo smiješnom parodijom na kralja koji sjedi na drvetu i bezbrižno promatra svoje stado niti malo ne hajeći za njega. U pogledu lirike izraz benda je jedan od najangažiranijih u karijeri dok je onaj glazbeni u optimalnim relacijama na koje su nas odavno naviknuli. Očekivalo se da će povratak Dave Allena konfigurirati čvršći zvuk, tvrdo otkidajući funkirani plesnjak kakav je bio na "Oil and Gold" remek-djelu ovog 'najboljeg drugoligaškog benda na svijetu', no međutim izuzev uvodne "Now those days are gone", relativno prihvatljivih umjerenih "Woke up wrong" i "And everything like that" u kojima se zasvirala i laganija gitarska distorzija pridruženog Finn Andrewsa, blage "Recessive Jean" što površno zamiriši na GoF hit "At home he's like a tourist" i potencijalnog lakoglazbenog radiofoničnog komada "Man of foam" sav ostali kreativni pristup je uronjen u prijatan lelujavi psycho-drift mekanih tempova, synth-popa s natruhama trip-hopa i obaveznim atmosferičnim pop laganicama. Sve je ovo u principu preslika starih šablona s kojima su nekad fragmentirali daleko energičnije albume, a danas se ta energija ipak svela samo u optimalnu potražnju starih fanova gotovo je isporučivši tek na kapaljku.

Elem, stari fanovi nikako ne mogu biti zadovoljni s ovako mekanim zvukom čak niti na račun predmirovinskih godina Andrewsa, Allena, Carl Marsha i bubnjara Martyn Barkera, ipak se od ovakvih legendi post-punka još uvijek očekuje neka zvučna eksplozija. A sad što su tekstovi daleko bolji dio s ironično nabrušenom kritikom, intelektualnim dobacivanjima i ponekim metaforičkim vulgarnostima (sam naslov albuma dovoljno govori o situaciji u UK) može jedino značiti onoj skupini fanova koje ples i stara živost benda više ne mami na otvorenu đusku. Uz ovakav materijal kakvog su s albuma na album gomilali u sve većim dozama komotno se na koncertima može odvijati sedeljka i čajanka uz poneku kapljicu škotskog viskija u šalici. U glavi je sve ok, ali noge su očito posustale kao i interes izdavača za bend.

Naslovi: 1.Now those days are gone, 2.The king in the tree, 3.Soft estate, 4.Woke up wrong, 5.Beyond metropolis, 6.Ammonia tree, 7.Recessive Jean, 8.Horrors of the deep, 9.In the pylons, 10.Man of foam, 11.And everything like that, 12.Bernadette

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 29/12/2015