Što se mene tiče, ovo je najbolji dance bend u povijesti domaće glazbe, da odmah budemo na čisto. Nikakvi producentski trikovi ovdje nisu u igri, već čista svirka, energija koja zove na podij, sjajna instrumentalizacija, malo vokala (na engleskom) koji zovu na strasti i požude, a ne na neko seljačko, šabanističko ili intelektualno - poetsko prepucavanje, nemaju nikakve metafore, otvoreni su do daske i vole prave stvari 21. stoljeća samo ih ne navode, ali se mogu 'između redaka' saznati. Bend su koji prati internet, modernu kulturu, odlično svira punk/rock na elektronski način, te zna sve o temi sex'n'drug'n'r'n'r uključujući trance, industrial, metal, punk, electro i techno... Njima to ne treba crtati kao mnogima koji se migolje napraviti 'nešto suvremeno', a niti sami ne znaju što bez obzira koliko piva popili ili kojekakvih stimulansa u sebe nabacali.

Ima nešto daleko snažnije u ovim Riječanima - fanatizam melodije, volja ka eksperimentima, transžanrovskim miksevima, trance eksploziji i orgazmičkom svršavanju u svakoj pjesmi. To je nevjerojatno koliko energije imaju ovi mladi ljudi. Da ne spominjem kako sam ostao šepav, vjerojatno za cijeli život zbog njihovog fenomenalnog nastupa na Minivalu u Tvornici kojeg je popratila šačica nepripremljenih ljudi, no D'N'A su zaista jedinstvena i unikatna pojava u ovoj našoj patničkoj državi. Totalni su odmak od bedastoća s kojima smo zatucani svaki dan, a njihova glazba govori upravo o svakodnevnoj otuđenosti i neproporcionalnim razmjerima sistema u kome živimo. Kako? Uz njih se zaborave sve nedaće ovog svijeta barem na 40 minuta koliko album iznosi. Skreću nam pažnju da u ovom životu barem malo vremena posvetimo vlastitom zvučnom hedonizmu i da ostavimo probleme na miru dok oni filaju sa plesnim tempovima i ukusno probranim melodijama.

Njihova glazba je slobodna, puna trance/thrash/punk elemenata, ali onaj tko to ne voli, samo će pomoću ponekih pop-hitova ukapirati snagu ovog benda. Primal Scream, Ministry, Nine Inch Nails, The Chemical Brothers, The Prodigy, Atari Teenage Riot, RATM, Metallica, Kraftwerk, Sex Pistols, Elvis Presley, The Rolling Stones, sva ta energija r'n'r nije dovoljna da uđe u fenomenalno uzbudljiv koncept ovog benda iz kojeg isijava čista fantazija. Furiozno jednostavni plesni ritmovi, izuzetne melodije, mnoštvo različitih instrumentalističkih 'koncepata' (u principu su vrlo čisti i može ih odsvirati i laik sa osnovnim znanjem od nekoliko akorda na gitari i synthu), ali su nevjerojatni i neponovljivi u povijesti hrvatske i ex-Yu 'pop' glazbe. Original.



Ajd da seciram ovo remek-djelo budući da sam i ja sam nekad svirao u nekim bezuspješnim bendovima: prva pjesma "Dance or die" s uvodnim RHCP manirom iz cirka konca 80-ih i početka 90-ih nadovezuje se na najbolji funk-punk/hardcore/electro-industrial kojeg se može zamisliti. Iz njega izranja opaki spoken-word vokal nalik na bijesnog Begu iz Trobecovih Krušnih Peći iliti Viva Glorio koji maltene urliče 'tancaj ili crkni, kojeg si đavla došao na koncert ako misliš prodavati zjake', odnosno 'do you wanna dance or die'. Pjesma je strahovito hitoidna, obara od prve i samo je gluhi pripadnik ovog čovječanstva ne razumije, a to se prije svega odnosi na one spodobe koje nam puštaju muziku na radio programima. Ovo je ubjedljivi hit svih vremena, samo što će ga mnogi skontati možda tek tamo negdje za 20-30 godina. Ali, ovi Riječani imaju i drugu fenomenalnu stvarčinu, instrumental - "Gaydustrial" s kojom se zafrkavaju na temu gay populacije s 'catwalk' modnih pista (pjesma je dušu dala za modne revije i šminkersko španciranje), da bi u trećoj "Love you baby" dali do znanja da ipak više vole poškakljati cure po trbuhu.



"Domestic lie" je još jedna fenomenalna vokalna stvarčina u rangu najboljih Ministry i Primal Scream, a znakovito nazvana "Hendrix" je koliko mi se čini samo posveta sjajnom i jedinstvenom gitaristi kojeg je ova crna zemlja imala. Bend mu odaje počast, ali svirka pokazuje da 'to ipak nije to' izuzev moćne solaže u završnom krešendu. Nedostaje Jimyijeva psihodeličnost, hrabra eksperimentalizacija i ona čuvena 3D prostornost. To je ipak znao uraditi samo on...

"National joy" i "Dace" su klasični rasplesani D'N'A instrumentali s kojima si bend otvara prilično komercijalan pristup nadograđujući ga kompleksnijim progressive elementima i čuvenim kongama Edina Haitija koji se, koliko sam primijetio jedino pojavljuje u ovoj drugospomenutoj skladbi. Vokalna "Nasty" dođe kao još jedan miks Ministry i Primal Scream sa thrasherskim riffovima i drajverskom synth melodijom, a odjavna "Message" sakriva poruku od 30 sekundi koju treba slušati naopačke. I onda, hajde ne budi lijen, idem je konvertirati u Cool Edit Pro. Jedva sam našao tu opciju... A imao sam šta čuti. Neću vam otkriti, saznajte sami 'zbog čega ste upravo vi koji slušate ovaj album guba', ha-ha-ha. Dobar i zabavan štos upravo kao što je to i čitav album.

Da su Disco'N'Action engleski ili američki bend, zasigurno bi s ovim albumom dosegli vrhove lista najprodavanijih albuma jer su napravili robu koja 'ide'. Suvremenu inačicu elektronskog rocka kakvog su davno njegovali Primal Scream otprilike na sjajnom "Exterminator" albumu koji je čak svoju premjeru imao i na John Peel Sessionu koji baš i nije 'fermao' razvikane i popularne izvođače. Globalno rečeno, "Dance Or Die" je upravo to. Fantastično i briljantno djelo kome se nema šta dodavati ili oduzimati. To je to. Bravo, bravo, bravo! Skidam kapu.

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 01/03/2013