Priča kaže da se dotična Mallory 1984. udala na nekom proputovanju kroz USA (spominje se Missouri) i netom odmah razvrgla brak ostavši sama samcata bez ikoga poznatog negdje u pripizdini pored meksičke granice. Tada otpočinje njen buran život pun nevolja, pogibeljnosti i smrtnih opasnosti, ali to je bila cijena njenog samovoljno odabranog puta. Tek sa 47 godina je u Parizu (Francuska naravno, nije u Texasu) naletjela na četvoricu francuskih rockera u jednom sumnjivom lokalu, te odlučila napraviti bend u kome će oni svirati pjesme na njene autobiografske tekstove.
Mallory (band)
Pretpostavka jest da ako je ovo album "2", da je postojao i "1", ali nisam ga čuo i možda zbog toga propuštam prvi dio autobiografske drame, no kako ovdje stvari stoje, kroz ovih nešto više od 30 minuta čisti muški bend predstavlja čudnu pjesmaricu za koju je teško odrediti iz kojeg su rakursa - muškog ili ženskog. Ali, to sve daje dramatičnu čar djelu, otprilike onu kada se umjetnik pretvara poput starih Shakespearovih komada u različite likove. Sjetite se povijesti književnosti i teatra, nekad su sve uloge u kazalištu glumili samo muškarci... Elem, Phil kao vokalist i povremeni gitarist umije vrlo dobro pretočiti emocije svojim rockerski hrapavim glasom koji katkad ode i u visoko nabrušene bariton-tenore sa šmekom Chris Cornella, a ekipa Mat (bas), Jé (gitara) i Twist (bubnjevi) šibaju ravnomjerno raspoređenu kolekciju rokačina na razmeđi hard-rocka, post-grungea i blueserskog štimunga poput spoja Led Zeppelin i Soundgarden. Odnosno, preciznije, onako kako zvuče zadnje Majke.
Nekoliko žešćih stvari "Awake", "Big nails", "Heavy" i "Runnin", te kao protuteža s laganijim i baladičnijim "Ready", "Bad monkeys" (mračni ugođaj vrlo dobrog dobošarskog rada) ili najkompleksnijom "Summer rain" (dio spoken-word teksta je i na francuskom jeziku), ispresjecan je s akustičnim "Somewhere" i "Something", a u nekoliko njih se pojavjulje i ženski vokal Audre Lambert koja tumači samu Mallory vrlo lijepim senzibilnim naracijama. Na ovakav splet okolnosti ne baš naoko romantične priče s puno tegoba i psiholoških previranja koje djeluju samotnički i prilično izolirano od kurentne stvarnosti može se, a i ne mora ostati pasivan. Činjenica jest da ova četiri Francuza zajedno s Audre ne glumataju lažnom patetikom i empatijama pa makar i osmislili cijeli koncept poput TV sapunice o nekoj djevojci. U ovom slučaju skrivenoj gospođi, misterioznoj ljubavnici i tvrdoglavoj ženi. Fabula je uostalom vrlo uvjerljiva, puna je emocija, ne dodiruje se nikakvih socio-političkih i društvenih konotacija, te nema druge nego je uzeti s dobrom dozom simpatije poput vješto osmišljene drame u kojoj ima i agresije i romantike i patnje zbog neostvarenih, a ponekad i nedostižnih ciljeva.