home > mjuzik > White Is The Colour Of Death

kontakt | search |

BEGBIE: White Is The Colour Of Death (d.i.y., 2015)

Konačno prvi pravi album post-grunge trojca iz Belišća s cjelovitim materijalom od 40 minuta kolekcija je njihovih ranijih pjesama i novih uradaka s kojima ništa bitnije ne odstupaju od zacrtanih shema prva 3 EP-ija od 2012. naovamo. Te ranije pjesme su nanovo snimljene doživjevši i neke promjene, primjerice najžešža garažna punk-rokačina "Bite it you scum" (s EP-ija "The Grapes Of Wrath", 2014) je dobila prljaviji štimung, vokal Tomislava Ladišića je potisnutiji i uronjen u distorzije kroz sve pjesme, uvodna "Reason to..." izrazitije je naglasila legato riffove, "Straight as an arrow" u neznatno produljenijoj verziji je dobila tromiji stonerski ugođaj (obje s drugog EP-ija "Starlight", 2013), a "One of kind" sad se doima letargičnijom s nadodanim gitarama kao da se cijeli spektar benda pomalo preselio u noise-rock, no u principu, pjesme su uz tehničke korekcije i dalje ostale iste. Možda se ovdje nalazi još poneka starija pjesma (prvi EP "3Songs" nisam čuo), ali se osjeća u ostatku materijala da su se bitno skulirali na osnovnu shemu gdje je bas Vedrana Jelića dobio punoću.

Pjesme poput "Mould", "Will", a pogotovo laganija "Ruins" su Fugazi-jevski urađene s umjerenijim i melodičnijim arpeggio dionicama kretavši od osnovne i vrlo jednostavne staccato tehnike s tek ponekim wah-wah solom, no kako im skučenost samo tri instrumenta ne dozvoljava šire frakcije, stiče se dojam da su ipak najbolji kreativni posao napravili u "Not so modest" gdje se i bubnjar Ivan Perković odlučio iskoristiti promjenjive tempove sa slobodnijom upotrebom snarova. To je odmah dalo zamaha za razvučenije gitarske disonante i dramatičniju zvučnu uzbudljivost od čak 6 punih minuta nimalo dosadne pjesme koja Begbie izvlači iz sjene idola i uzora im Nirvane u daleko sadržajniji obzor. Nimalo ne treba obezvrijeđivati njihov prijašnji rad, sve im to stoji na mjestu, prethodna dva EP-ija su bila sasvim solidna, doduše s puno repeticija i kompozitorski prejednostavnih manira, ali izgleda da su prebrodili period čistih šablona i u iznenađujućoj mračnoj laganici "Consider it" odšetali čak do doom/stoner formata osmislivši i turobniji atmosferičan fragment koji nije daleko niti od sludge terena, sve skupa negdje u razini onih ideja Iommyija i Ozzyija, odnosno Black Sabbath u tom izdanju izuzimajući nesuvisle albume "Sabotage", "Tehnical Ecstasy" i "Never Say Die!".

Glazba je tehnički korektna s rapidnim pomakom u neke nove kreacije koketiranjem noise i Fugazi segmenata koji im dobro stoje u zvučnom aspektu, ali boljka nedovoljno jake lirike na engleskom je ostala ista. Pojam 'bijelo je boja smrti' nije adekvatno pojašnjen s obzirom da makar koliko god se Tomislav trudio dočarati 'nešto' svojim hrapavim Cobainovskim vokalom, neprestano skreće s putanje alternativnog rock lirika koji se samo tek na momente nađe na percepciji poete. Ok, možda u svemu tome alternativan stav i nije bitan jer uostalom, niti grunge sam po sebi nije bio alternativan trend spram Butthole Surfers ili Einsturzende Neubauten, ali bend ovakvih solidnih stilskih i kompozitorskih performansa morao bi ozbiljnije poraditi na jačoj ubjedljivosti lirike i cijelog koncepta. Naziv albuma je vrlo primamljiv, svatko će rado uroniti tražeći neka pojašnjenja, no ona apsolutno ne izviru držeći slušatelja u zabludi da nije dobro upio materijal i da mu se treba ponovno vraćati. A posljednja pjesma, instrumental "White" u kome gostuje Tena Rak iz Vlaste Popić na harmonici samo je zgodan potez gdje se bend pokazuje u elegičnijem izdanju s blagim pomakom u folk.

Bend mic po mic savladava teren na kome se vrlo dobro snalazi, no manjkaju mu jake pjesme. Tomislav ima odličan vokal, bend svira konstruktivno kompaktno, ali je istovremeno i bezopasan: nema jasne poruke osim one koja se nalazi u nazivu albuma. Uskrsnuće? Novi život? Nova dimenzija? Meditacija? Religija? Filozofija? Novi stav? Ništa od toga. Samo solidna mjuza. Biti će i boljih radova od Begbie, nadam se. Sad su naučili skladati nešto kompleksnije pjesme, a valjda će i pronaći svoju lirsku muzu.

Naslovi: 1.Reason to..., 2.Mould, 3.One of kind, 4.Bite it you scum, 5.Ruins, 6.Not so modest, 7.Consider it, 8.Straight as an arrow, 9.White

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 12/05/2015

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Predigra

LILI GEE: Predigra (2019)

| 20/09/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Duh znatiželje, daleko od iznenada, budući da ne znam kada sam bila bez njega

MORE BLACK THEN GOD & MORS MEA: Duh znatiželje, daleko od iznenada, budući da ne znam kada sam bila bez njega (2019)

| 18/08/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Live From The Artists Den

SOUNDGARDEN: Live From The Artists Den (2019)

| 17/08/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Pozdrav iz Karina

EDVIN ČANDIĆ: Pozdrav iz Karina (2019)

| 09/08/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Dead Lotus

MERZBOW: Dead Lotus (2019)

| 05/08/2019 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*