home > mjuzik > DEMO IZVOĐAČI 2012., 5. dio

kontakt | search |

RAZNI IZVOĐAČI: DEMO IZVOĐAČI 2012., 5. dio (d.i.y., 2012)

BRAIN FOREST RYTUAL - Live in the forest (d.i.y., 2012)

Informacije kažu da je fizičko izdanje ovog cd-a bilo objavljeno u samo nekoliko primjeraka koncem 2009. godine. Iste je i zabilježen ovaj snimak, 15.07. pored jezera Modrac, te je naredne 2010. bio nominiran za nagradu Indexi u kategoriji najbolji tematski album & kompilacija. Kao što znate, ujesen 2012. je stavljen i na free-download.

Brain Forest Rytual je bend iz Lukavca (BiH) sa stažom dugim 2 desetljeća (osnovani su 1993.), a kroz karijeru su prodefilirali mnoštvom stilova i žanrova. Sukladno tome, ovaj koncertni zapis je doslovce miš-maš svega i svačega premda ima samo 7 kompozicija. Oni koji ih znaju kao industrial i metal bend ostati će razočarani jer toga ovdje ima ponajmanje. Daleko više je pažnja usredotočena na dugotrajne improvizacije nalik kraut/space-rocku, psihodeliji i slobodnom jam-sessionu kroz tribalni pristup žive izvedbe, pa tako u uvodnoj, 9 minuta dugačkoj "Istovar" praše frenetični obredni plesni tempo kroz kojeg protežiraju heavy riffove, funk, pleteći bas i gain gitaru uz povremena dobacivanja i urlike kao da je riječ o jazz bendu koji se komentarima unosi u vlastite improvizacije. U otprilike sličnom maniru je i "Utovar" koja je razvučena na čak 15 i pol minuta slobodnih improvizacija.
[  ]

To je vjerojatno u sklopu koncertnog performansa dobro upalilo kod publike, međutim slušati u nepovredivosti kućne intime dozvoljava da odete do kuhinje, zakuhate kavu i odšetate psa, a kad se vratite shvatite da niste ništa bitno propustili. Uglavnom je riječ o gitarskoj igri Saše Perića sa funk gain legato stilom, hipnotičkoj bas pedali bubnjara Benjamina Moranjkića i sitnim vezom basiste Alena Mehmedovića po trance principu 'ups and down'. Ujedno, ovo je jedina kompozicija u kojoj se pojavljuje vokal i to duboko uronjen u pozadinu tek u drugom dijelu aranžmana koji sadrži i malčice gitarske distorzije, te etno elemenata. Sa hvaljenog metal albuma "Longitude" (2005) uvrštene su samo izvedbe laganih ambijentalnih psihodelika "Useless" i "Coldnes bio" čime je koncert pao u duboku mantru koju neznatno podiže vrlo depresivna, gotovo eksperimentalna "The origin of the lights" koja tek u završnici poprima dinamiku. Koncertni tempo ponovno podižu u posljednjoj "Lights" s obiljem gitarskog delaya i frenetičnim 1/1 ritmom u kraut/space-rock štimungu.

Izostanak vokalnih pjesama ovom snimku daje posebnu čar transcedentalnih dimenzija, osobito u ambijentalnim i psihodeličnim izvedbama, dok su u plesnim stvarima BFR pogodili pravu 'žicu'. Premda koncert ima svoje uspone i padove što se tiče dinamike, a i trenutke monotonije, ne može se poreći da konceptualno nisu uboli na pravo mjesto. Povrh svega, originalni su, a da ih čuju stari majstori poput Moebiusa, Czukaya ili Rothera, pa i japanski Acid Mothers Temple, tko zna šta bi se sve moglo desiti. BiH ima veliki dragulj svjetskih razmjera koji nažalost još uvijek čami u blizini rudnika soli čekajući da bude iskopan i ponuđen na trpezi.

Ocjena (1-10): 7
Web: http://www.myspace.com/brainforestrytual

Diskografija:
Longitude (2004)
Arhiva 97-99, kompilacija demo i live snimaka (2007)
UlazIzlaz (2011)
Live in the forest (2012)

INDIV.DUAL - Indiv.dual 3 (d.i.y., 2012)

E, ovo se zove ugodno razasuta svirka - klavijature u prvom planu, gitare, udaraljke i elektronski programi u cijelom spektru različitih stilova. Varijacije su brojne od uvodnih plesnih komada "Losing your grafenberg" s primjesom big-beat/house/acid-jazza i "Mind tattoo" nabijenom gitarskim riff distorzijama, kroz daljnji tijek u kome se radnja prepušta miš-maš sistemu plesnijih i ležernijih chill-out sanjarenja. Dub/reggae ("Prisms"), trip-hop ("Odaliska"), freestyle, ambijent, psihodelija, soul, soft-rock (odlična "Urban blue" uz pratnju trube), funk ("Wire on fire"), lagani latino ritam ("Boyhood"), pa čak i natruhe Detroit techna a'la Jeff Mills uz jazzy atmosferu (završna "Sola")... Svačega ima u njegovih 13 instrumentala koji su aranžirani neopterećeno bez ikakve 'pop' sheme što relevantno pokazuje svaka kompozicija razvijajući se u nenadanim smjerovima. Neke počinju lagano i ambijentalno iskočivši odjednom u plesni tempo, neke iz plesnjaka prerastu u ambijentalnu psihodeliju, a neke se transformiraju u neočekivane metamorfoze.
[  ]

Treći rad Siniše Kolarića nastavlja gradivo prethodna dva kućna rada bez ikakvih pretencioznih pristupa. Sve je kod njega pribrano, ukusno odvagnuto i izmjereno, te ono što je najbitnije, ne nalikuje ničemu iz oblasti one glazbe koju barem ja poznajem, odnosno ništa od ovog materijala nije nikakva posuđenica, imitacija ili kopija. Što će reći da ima svoju originalnost i prepoznatljivost. A osim toga, gotovo sve izuzev programiranih ritmova koji fino korespondiraju je odsvirano bez onih suhoparnih copy/paste samplova i šarafljenja potenciometara. Živa glazba je to, a ne sintetska tvorevina laptop programa.

Ocjena (1-10): 8
Web: http://soundcloud.com/odvjetnikkolaric

Diskografija:
Indiv.dual (2010)
Indiv.dual 2 (2011)
Indiv.dual 3 (2012)

KRANKŠVESTER - Krankšvester 2 (d.i.y., 2012)

Krankšvester je bez ikakve sumnje već nakon prvog istoimenog albuma postao najpopularniji domaći d.i.y. izvođač i jedan od vodećih uzdanica hip-hopa. Imao sam ih prilike gledati uživo, to je za nepovjerovati da bend bez ikakve veće medijske potpore napuni klub obožavateljima koji uglas urliču i vrište zajedno s njima sve hip-hop rime i refrene. A zna se dobro da naši bendovi zadnjih sezona, ma u kojem god žanru i stilu jezdili trebaju kajganu svetog Petra, majku Bojžu, cijeli niz plaćenih misa, TV i radio reklamu, kao i niz drugih sretnih okolnosti poškropljenih svetom vodicom da bi sakupili šačicu poluzainteresiranih promatrača od kojih je polovica došla iz nekog sasvim drugog razloga na koncert, a najčešći je seksualne prirode. Pa gdje ćeš onda bolju publiku naći nego u Krankšvesterovim nastupima i njihovim stihovima koji uglavnom samo govore o seksu i svim mogućim hardcore perverzijama vezanih uz njega. Možda je i to ključni faktor njihovog uspjeha, ali ja bih prije rekao da je došao kao spontani rezultat dugogodišnjeg rada i iskustva kojeg je ova ekipa stekla kroz različite bendove, projekte i solistička izdanja.
[  ]

Seks i samo seks. Od prve "Rakija", preko "Jugo trokut" i "Moj kurac je odavno prekinuo s tobom (kurčevi monolozi)" sve do posljednje "Puno se tucaš". Jedine koje malčice odstupaju od tog scenarija su "Shimmy Shimmy Yavore" sa samplovima Pejekovićeve "Čerge" i "Parada ti vani", ali i one su na indirektan način povezane sa frustracijama manjka seksa. Tu se nema šta puno komentirati i tumačiti, lirika je fakat sočna, direktna i opscena da se The 2 Live Crew, Franci Blašković, Henry Miller i Marquiz de Sade mogu zabrinuti za svoj status starih nastranih perverznjaka. U glazbenom pogledu, ovaj dvojac (Sett i 3Ki Still) potpomognut DJ Dirty Hairyijem, nafilao je plesne dubstep ritmove, elektronske samplove, ponešto oldschool hip-hop šmeka, malo big beata, tech-house u naslovu "Ružne ribe jebu se ko zmajevi", jednu klasičnu house stvarčinu "Disko rak", najsnažniju po tempu "Zauvijek u klubu" i sarkastičnu funk baladu "Kao Maza i Lunjo" koja je jedina odsvirana na klavijature i živi bubanj.

U principu, sve je ovo nevjerojatna zabava bez cenzure i okolišanja sa spikom koja se svakodnevno koristi. Ionako svi psujemo u svakom trenutku i u svakom emotivnom raspoloženju. Netko manje, a netko više. Krankšvester umiju kanalizirati sve te izraze u efektne priče koje redovito završavanju sa zadovoljavanjem prirodnih nagona. Ukratko, s izuzetkom mnogobrojnih Franci Blaškovićevih 'mjesečnih menstruacija' (serijal od 70-tak albuma od 2003. do danas), ovakav perverzan i direktan album osim njihovog prvijenca nikad se nitko na ovim prostorima nije usudio napraviti.

Ocjena (1-10): 8
Web: www.myspace.com/3kistil i www.myspace.com/settnet

KRIŽ CRVENE FUXE - Za tebe! (d.i.y., 2012)

Zagrebački punk kvartet sa dobro znanim licima iz Kamo Sutra (Dario - vokal, Kizo - bubnjevi) i Dr.Kadžija (Dafo - bas) snimio je jedan od ponajboljih ovogodišnjih d.i.y./demo radova (gitarist je meni nepoznati Stanko). Kažu da im je ovo prvi, a možda i jedini album. Bila bi šteta da je to tako jer imaju sve moguće atribute kvalitetnog benda: veoma dobre, jasne i direktne tekstove na hrvatskom, nabrijani starinski punk stil, čvrste i jezgrovite pjesme, upečatljivog frontmena, žestoke riffove, melodičnu ritam sekciju, povremene vokalno poduplane refrene, a naposljetku i snimak je odlična realizacija Hrvoje Prskala iz Tranzistora. Ali izgleda da je između ostalog onaj faktor pomanjkanja interesa presudan u daljnjoj egzistenciji benda.
[  ]

14 autorskih pjesama prožeto je društvenom kritikom ("Nema Boga da klekneš!", "Zatvor"), frustriranim emocijama ("Ti nisi ti", "Hoću sise da ti ljubim", "Marioneta", "Virtual"), crnim humorom ("Radostan je dan za tebe", hardcore-punk "Pucanje u koljeno") i sa još sijaset individualnih tema. A pronašla se i jedna djelomično otpjevana na talijanskom (prilično mračna "La vida"), te urnebesna punk-rokačina a'la Supersuckers ("Rock'n'roll!"). Posebno se izdvajaju "Najbolji sam sam" s elektronskim synth vezom, te elegična posveta prijatelju "Johnny" u kojoj je KCF pokazao i kompleksnije aranžmanske zahvate.

Materijal je taman zreo za plasman klasičnom punk auditoriju bez ikakvih pretjeranih filozofiranja i foliranja, a i širokoj publici u rasponu od angažiranih Abergaz do zabavnjaka poput Hladnog Piva. Može se besplatno skinuti sa linka: http://www.mediafire.com/?832rlbnlf6cl3dy

Ocjena (1-10): 9
Web: http://www.myspace.com/579510230

SABRIA - EP (d.i.y., 2012)

Bend iz Siska koji je nastao pred samu Novu godinu 2010. nakon nekoliko promjena članstva danas djeluje u postavi Ivor Kasap (vokal), Robert Jašarević (bubnjevi), Amel Vakufac (gitara), Filip Besednik (bas), Lucija Preučil (klavijature) i Patrik Gregurec (tekstovi, produkcija). U početku su svirali alternativni metal da bi prešli u vode melodičnog deatha.
[  ]

Na ovom kratkom izdanju sa 3 pjesme na engleskom jeziku prikazuju se kroz mid-tempove ritam mašine, standardne i privlačne heavy riffove, razvijene melodije i dobro ugođene dionice klavijatura koje u pjesmi "Wasteland" poprimaju karakteristike simfonijske orkestracije. Glavni adut benda je upečatljiv vokal frontmena koji mnogo toga duguje starom NWOTBHM izrazu kombiniranog sa klasičnim grčevitim growl-anjem što najbolje dolazi do izražaja u himničnoj "In memory" oivičenoj sa 'catchy' solažama i bogatom klavirskom igrom. Pjesme su im jezgrovite, kratke, aranžmanski skladne, pune dinamike i uvlače se otprve pod kožu, a u najduljoj "Promises" (5 minuta) pokazuju i kompleksnije strukture vrsnim gradacijama.

Kažu da im je želja postati najbolji metal bend. Ovo je prvi korak. Potencijala imaju.

Ocjena (1-10): 7
Web: http://www.facebook.com/pages/SabriaCroatia/221117121307658

SATANIC FORCES - In The Name Of The Lucifer (d.i.y., 2012)

Ovaj black-metal bend iz Belišća čine samo dva člana: M.R. (vokal, bubnjevi) i M.J. (gitara, tekstovi), a ovdje nam je dostavljen njihov demo u posve sirovom i starinskom stilu s kućnom lo-fi produkcijom. Kakvoća snimke je u rangu ranih Burzumovih demo izdanja, a izraz otprilike vrlo sličan. Ima tu ponešto Bathory, Xasthur i sličnih noćnih mora.

Niski štim gitare s mnogo tremolo brzanaca u svega 2-3 akorda, prljavo razvaljeni bubnjevi, no vokal u mračno-opakom đavoljem spoken-wordu (na engleskom) je izbačen u prvi plan s echo efektom potiskujući glazbenu strukturu. Sve pjesme, tj. tekstovi su o nečastivome kao što to i sam naslov ovog kratkog EP-ija od 16 minuta govori.
[  ]

Nema mjesta optimizmu, mada se mora priznati da je ovo djelo napravljeno s mnogo entuzijazma. Osobito kada zasvira kratka uvodna "Ave Sathanas", očigledno posuđeni sample odsviran na orgulje uz pratnju ženskog zbora. Oli iz nekog starijeg horror filma produkcije 70-ih ili nečeg drugog, ne bih znao reći, ali njihovo djelo zasigurno nije. U nekim pjesmama imaju još jednu nadosnimljenu gitaru (primjerice u naslovnoj "Satanic forces"), dok ona osnovna zna zasvirati i kratak melodičan impro. "Evil forest" ima ambijentalni, a "The last exorcism" eksperimentalni gitarski intro. Posljednja "In the name of Lucifer" je očita posuđenica početnih riffova "Kashmir" Led Zeppelin, no daljnji tijek nema veze sa Pageom, već prije bi se reklo s riffovima "California uber alles" Dead Kenneyds. Samo nije baš najjasnije zašto su sve pjesme odrezane, tj. nemaju onaj klasični završetak do zadnjeg tona. Kao da su snimljene na kasetofon koji je isključen prije nego što pjesme završe. Stisni 'rec' pa šta bude. Možda im je Lucifer bio pored aparature...

Dečki, to treba bolje i konciznije snimiti bez obzira na žanrovsku sirovost.

Ocjena (1-10): 5
Web: http://www.myspace.com/satanicforcesofficial

horvi // 08/12/2012

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: DisTurBiA

DREDDUP: DisTurBiA (2016)

| 22/02/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Blurred Head And Scrambled Eggs

SPOOK: Blurred Head And Scrambled Eggs (2016)

| 21/02/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Dobro jutro, stres može da počne

M.E.C.E.: Dobro jutro, stres može da počne (2016)

| 20/02/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Run the Jewels 3

[PRIMAVERA 2017] Run the Jewels: Run the Jewels 3 (2017)

| 18/02/2017 | pedja |

>> opširnije


cover: Let's Just Bullshit Our Way Through

SHEIK ANORAK: Let's Just Bullshit Our Way Through (2016)

| 17/02/2017 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: DEMO IZVOĐAČI 2012., 5. dio
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*