Zagrebački novi bend čiji su članovi znani u lokalnim okvirima, primjerice vokalist i ritam gitarist Dominik Sem (bio nekoć u Ambrym i daleko poznatijem Dyad pred desetak godina), startao je 2022., te je u relativno kratkom vremenu napravio ovaj polusatni debi album. Uzeti ću si zdravo za gotovo da su snimali i radili po d.i.y. etici s dakako, raspoloživim, unaprijed uvježbanim materijalom, ali prvi dojam jeste da se mogla i bolje obaviti produkcijska strana jer je zvuk unatoč solidne svirke 'zabremzao' u miksu.
Prije svega, ovo je jednostavniji oblik melodic deatha s primjesama alternativnog i nu-metala, kao i groove-a, no upravo zbog tananijeg produkcijskog performansa je izostao moćan šus. Ima ovdje nekih finih skladbi poput kompleksnije "Heroine's fall" što, interesantno, počinje s bas gitarom Marina Restovića u noise-rock skulpturi i 'clean' vokalom, dok je središnji dio opleten psihodeličnim ambijentima glavnog gitariste (Nino Hiveš) koji očito ima mnogo više u prstima od suštog melodic deatha. Nisu samo ovdje Pink Floyd, nego i armada prog-rocka, kao i Mikael Åkerfeldt (Opeth), te Daniel Cavanagh (Anathema), a dionica od 2.40 do četvrte minute posve izlazi iz bilo kakvog metal konteksta u suptilan, čak i nježan senzibilitet usporediv s recimo space/post-rockom.
Po toj pjesmi bi se moglo naslutiti da imaju daleko veće kompozitorske opsege u transžanrovskom aspektu, a nije na odmet spomenuti da Dominikov vokal ne ide baš u dlaku s metalom izbjegavajući grčeviti growl pretendirajući klasičan heavy na razini pokojne veličine Ronnie James Dio-a s gothic/ industrial aditivima, a to je sve blisko nu-metalu kao i nekoliko pjesama, poput prvog singla "Inside your mind" koji upravo počinje gitarskim staccatima i dovitljivom dark melodijom s lirikom o preispitivanju osobnosti 'reci mi što ti se mota po glavi' u vrlo interesantnoj priči individue koja zna da ima dva lica i može manjkavo postojanje pretvoriti u potreban kuloar od noćnih mora do budnih scena pri tome ne izostavljajući niti vlastite opsesije života u privatnom labirintu, samo, eh, ritam je toliko trom, gotovo blues/ doom da bi se komotno mogao puštati u diskotekama uz Detklok i zadnje smandrljotke Six Feet Under, a sad, da li je to namjera, nemam pojma. Ako jeste, onda sam vraški u krivom mišljenju.
"Hands of karma" ima veliki, glorificirano-metaforički tekst takoreći za slobodno razglabanje poetsko - religijskog diskursa. U njemu je pjesnik točno rekao što želi da je srž Samsare strašan ciklus najstrašnije sudbine pročišćenja u nebeskoj vatri s prikladno nabacanim stihovima o gorkom spasu u rukama karme čekajući pokvareno sjeme, razbijanje iluzija i prihvaćanja obreda svetog propadanja. Kako sam baš ovih dana imao smrtni slučaj i pogreb, a s njima sam od rođenja neprestano vezan, te poznajem naše katoličke i kršćanske stavove, sve češće se pitam, nisu li to samo lažni paravani za utjehu ništavila naše bijede od života kojeg živiš tako kako živiš. Ovdje je jaka lirska tenzija rascjepkala odličnu ideju velebne pjesme s nekoliko breakova, upada u opravdani hardcore dovitljivih solaža, skokova vokala u interpretaciji stihova, a sve u samo malo više od 4 minute. Neki neotesani mulac od glazbenog kritičara bi rekao da je ovo bezvezno nabijanje, a joj, takvih u našoj lijepoj i po cijeloj ex-Yu regiji imamo na vodećim mjestima za najmanje dvije-tri prikolice stajskog gnoja.
"Deciever" je snažna angažirana metafora o našem trenutnom vođi bezglavog stada ovaca, Andreju Plenkoviću, HDZ-u i ostalim vladajućim eminencijama ('laži koje sijem, ruše carstva') kolaborirajući sludge, post-grunge, post-hardcore i zajebanciju oslobodivši se klasičnog melodic deatha koji još jedino ostaje u vokalnim arijama, ali, jest, to je melodic death dok je "Time" kombinacija RATM, Hatebreed i Napalm Death, a naravno i još puno odličnih metal bendova inficiranih s punk-hardcoreom očitavši lekciju sumornim filatelistima žanra, odnosno onima koji žanr doživljavaju samo preko vodećih zvijezda i uvijek laprdaju 'to je sranje' jer oni znaju nekaj puno bolje. Ne, ne bih se složio, ovih pola sata je u principu odlično napravljeno: teški i tromi bubnjarski udarci doprinose kompletnoj atmosferi kao i završna, najdulja "Negative blessing" od skoro 7 minuta vijugavih riffova s povremenim ambijentalnim upadicama i obaveznim melodičnim intervalima dozvolivši kompoziciji da se dostatno razvije čak i u blaži prog oblik finiširajući u dugotrajnom fade-outu.
Nikako se ne bi trebalo oslanjati na taj prvi dojam, naprotiv, ovo je album koji zahtjeva izvjesnu vremensku prilagodbu, to jest barem nekoliko repeticija, a onda se sasvim relevantno uranja u kompletan performans i otkrivaju detalji koji otprve nisu toliko uočljivi. Stilski, ovo je rafinirano i moderno, znatno drugačije od klasicizma žanra te odlična preporuka ne samo ljubiteljima melodic deatha, već i pratiteljima spomenutih fahova kao i pokazatelj bendovskog kompozitorskog kapaciteta, a i nada da ovo nije prvo i zadnje ostvarenje.
Naslovi: 1.Inside your mind, 2.Hands of karma, 3.Deceiver, 4.Heroine's fall, 5.Time, 6.Negative blessing