home > mjuzik > Demo izvođači 2010., 2.dio

kontakt | search |

RAZNI: Demo izvođači 2010., 2.dio (d.i.y., 2010)

Šest novih demo i d.i.y. radova izvođača koje smo gotovo odreda već ranije upoznali. Osim zagrebačkih punkera Rektalni Front, svi ostali su znani bilo kao bandovi ili solo izvođači. To su Limunova Pita (Pula), dva projekta Žarka Atanasova (Skoplje), Wendy Darling (Sisak) i najnoviji band koji mnogo obećava - Underdust (Zagreb).
[  ]

LIMUNOVA PITA - Bajka - rock opera (2009, d.i.y.)

Treći demo Limunove Pite iz Pule je ambiciozan projekt koji je nažalost, izgleda napravljen nabrzaka i posvećeno mu je premalo uloženog truda. Kroz 10 kompozicija proteže se komična metaforična priča o događajima u bajkovitom kraljevstvu gdje je rođen princ, a u fabulu su uključeni dvorska luda, grof, grofica, kralj i pepeljuga. Da se ne prepričavaju događaji, pjesme su konceptualno povezane radnjom u zanimljivom sadržaju, no izvedba nekih od njih je vrlo plitka, pogotovo u vokalnim interpretacijama s jednoličnim, polumelodičnim linijama koje često ispadaju iz tonaliteta. Ionako band sam za sebe tvrdi da pjevaju očajno... Kako god, barem su u glazbenom pogledu priuštili nekoliko solidnijih pogodaka u obliku pop-rocka ("Romantično svanuće 1"), rockabillya ("Zar sam bolestan?!"), progressive aranžmana ("Dugine boje", "Pepeljuga ide na bal", "Klinac") ili laganih insinuacija na The Beatles sa "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band" albuma (pjesma "Romantično svanuće 2"). Međutim, vokali im nisu jača strana, te premda se ovdje izredalo čak 7 što muških, što ženskih glasova, taj dio nikako nije za neku jaču promociju. Ipak je ovo trebalo vokalno detaljnije uvježbati, a i aranžmanski daleko kompleksnije dotjerati. Ideja je ok, ali realizacija je vrlo tanka.

Ocjena (1-10): 4

Web: www.myspace.com/limunovapita

Diskografija:

Sudnji dan (2008)
Nema vremena (2008)
Bajka (2009)
[  ]

REKTALNI FRONT - Promo (2009, d.i.y.)

Rektalni Front je još jedan u nizu zagrebačkih punk bandova koji ne mare mnogo za vlastitu promociju iako, da ne povjeruješ, postoje negdje od 1997. Do sada praktički i nisu imali nekakvih ambicioznijih ostvarenja, tako da im je ovo prvi pravi demo. Kroz dugačku karijeru koja je išla tempom 'stani pa kreni', ozbiljnijeg rada su se prihvatili 2007. kada je oformljena nova postava u kojoj su Fuckface, Dickhead, Pussyface i Noface, te se već prema njihovim 'umjetničkim' imenima može zaključiti da su skloni 'fuk' tematici i sočnom riječniku. Glazba im je klasični starinski punk 76-77 u dva-tri nabrijana i jednostavna akorda koje ponekad obogate sa sitnim bas egzibicijama (primjerice u satiričnoj pjesmi "Samoubojica"), a tematika je nadahnuta kurvama i striptizetama ("Štajga"), debelim djevojkama ("Gordana"), pijankama ("Šuker"), uvrnutim šovinizmom ("Doo up", 'sakrij se pod neki kamen, ja te nemrem više gledat/ daj si nađi nekog tko te želi jebat'), velikom nuždom ("Otvaranje prkna", 'istovaram svoje fekalije van svakoga dana...') i posve šašavim ortodoksnim svjetonazorom ("Ja sam s Marsa", 'ja sam s Marsa, bolujem od sarsa/ imam sidu, imam te u vidu/ ja sam tvoja inspiracija, curim kao menstruacija/... ne treba mi zdrava hrana...'). Sve pjesme su vrlo kratke (maksimalno 2 minute), te čitav materijal od 8 pjesama jedva da iznosi 16 nepunih minuta. Sa ovog materijala imaju snimljen video za pjesmu "Gordana", a još ranije su uspjeli realizirati i dva video snimka za "NG sea monster" i "Febo". Sami kažu da se ne guraju, te da nastupaju samo kada ih netko pozove, mada po performansima koje pokazuje ovaj demo (posebno autentičan otkačeni drečavi vokal) imaju šanse da se nametnu i široj publici koja je sklona eksplicitnoj lirici poput splitskog Đubriva.

Ocjena (1-10): 5

Web: www.myspace.com/rektalnifront
[  ]

TRUE WISDOM - Ecclesiastes 7:2 (2007, d.i.y.)

Jedan od one-man projekata Žarka Atanasova iz Skoplja kojeg smo upoznali nakon onog odličnog albuma My Darkest Time - "End Of My Darkest Time" (2008, d.i.y.), ponudio nam je svoje ranije solo ostvarenje na recenziju.

Riječ je o relativno kraćem instrumentalnom albumu (35 minuta) gdje spaja makedonski etno, sakralnu glazbu i impresije ostavština bizantske kulture sa gothic elementima, kao i natruhama progressive i doom-metala u vrlo smirenom, christian-metal okružju. Možda ovako pisano djeluje kao zapetljana kohezija i fuzija stilova, no u principu, radi se o vrlo jednostavnoj, ponegdje i minimalističkoj glazbi u kojoj su u prvom planu klavijature i udaraljke s ponešto gitarskog naboja. Naslov albuma je inspiriran 'Knjigom propovjednika' gdje stih 7:2 kaže 'bolje ići u kuću žalosti nego u kuću slavlja gdje okončava konac svih ljudi'. Žarko je strastveni pobornik kršćanstva, odnosa svjetlosti i pozitivnog mraka, te je jednom prilikom u interviewu rekao kako mu je ostao upamćen stih Samuela 16:23 koji kaže 'kada je zao duh došao do Šaula, David bi uzeo svoju harfu, a Šaul je osvježen odagnao zlog duha od sebe'. Tvrdi da tako osjeća i radi glazbu koja se može svrstati u pravi christian-metal, mada to ovaj rad ne ispoljava na najodgovarajući način. To jest, baš se i ne bi moglo reći da se radi o albumu koji ima karakteristike metala, ali kako god, ovo je vrlo unikatan i poseban rad.

Djelomično zbog posvemašno prisutnog zvuka klavijatura koje su različito tretrirane s mnogobrojnim efektima i vrlo malo gitarskih sekvenci, ovaj album se više može protumačiti kao ukusan ambijentalni rad sa poprilično neuobičajenim melodijskim motivima koji su aranžirani na gotovo simfonijski način. Što će reći, ovdje su potpuno zaobiđeni standardni klišeji ritmova i melodija koje su 'trade-mark' u rocku, a daleko više su orijentirani na slobodan (ili ako hoćete alternativan) način s ponešto tipične makedonske ritmike (osobito u naslovnoj "Ecclesiastes"). Sympho strukture koje su obilato prisutne u svim segmentima sa jasno podcrtanim zvukovima syntha i klavijatura koje zvuče kao spoj Rick Wakemana, Vangelisa (sjetite se albuma "Mask"), mooga Philip Glassa, a ponegdje asociraju i na strukture Bachovih minijatura, najviše pozornosti izazvaju baš upravo zbog spoja navedenih starih ostavština s neo-folk/metal-gothic pristupom. Katkad su te granice vrlo usko povezane i sa underground strujanjima (poput mađarskih neo-folk/industrijalaca Sturmast, pa čak i nekih radova Laibach), no u principu 'svijetlost' koja proizlazi iz ovog materijala je karakteristična pozitivna vibracija. To jest, u svemu ovome nema apsolutno nikakve zlobe, nikakvih mrakova, sotona, strahova od paklenog ognja i zastrašivanja male djece sa babarogama. U nekim trenucima Žarko se zaigrao sa melodijama i aranžmanima (primjerice u uvodnoj "True wisdom" i najduljoj "Vexation of spirit") asocirajući na velike i glomazno ambiciozne kreativce koji svi odreda crpe svoju iskonsku snagu od utjecaja progressive i space scene 70-ih s varijabilnim mogućnostima, no ovdje je uglavnom prisutan onaj mirniji, čak i ambijentalniji dekor kakav su nekad davno znali priuštiti ELP, Yes, Genesis, Mike Oldfield ili mjestimično Marillion u 80-im. Jedini koji mi padaju na pamet da su se ovako upleli u istraživanje jedne sukladne glazbene kulture su izraelski Amaseffer koji su 2008. objavili sjajan konceptualan progressive-metal/etno album "Exodus: slaves for life", ali razlike između True Wisdom i Amaseffer su ipak prevelike.

Cijeli glazbeni koncept je vrlo smirene naravi, u nekim momentima je malčice i naivno sročen, ali Bože moj, ovo je samo demo snimak koji predočava jednu veliku snagu koja dolazi iz Makedonije. Ako bi se trebale nekakve paralele povući sa regionalnim izvođačima, True Wisdom nekako najviše bliskosti ima sa kulskim Dichotomy Engine. Znate, ima trenutaka u životu na koje ne možete utjecati, a što se tiče ovog rada, slušao sam ga baš na dan rođenja mojeg prvog sina, 17. veljače 2010. i taman mi je fino 'legao'. Kao da sam u njemu vidio sve buduće kontoacije problema koje su vezane uz čovjeka, odgoj i naredne predrasude s kojima će biti suočen. Sticajem okolnosti se povezalo da tog sretnog dana slušam True Wisdom, a ne primjerice neke meni iznimno ljubljene izvođače...

Da ne privatiziram previše, Žarko je napravio vrlo sofisticirani album koji doduše pati od aranžmanskih boljki i nesrazmjernih vrludanja, ali je slikovito dorečen kroz četiri vrlo dojmljive instrumentalne kompozicije od kojih je posljednja, ujedno i najkraća "In memoriam" najjednostavniji prikaz njegovih progressive shema.

Ocjena (1-10): 6

Web: www.myspace.com/thruwisdom
[  ]

UNDERDUST - Promo (2010, d.i.y.)

Premda je Underdust posve novi zagrebački metal band, neki od njegovih članova imaju već odavno status prekaljenih veterana. Gitaristi Mario Romanić i Viktor Pugelnik su nekadašnja osovina bivših Forlorn Legacy, jednog od najpoznatijih ovozemnih metal bandova koji se definitivno upokojio oproštajnim koncertom u Močvari 2009. Mada je rad Forlorn Legacy već duže vrijeme bio zamrznut bez ikakvih nada da će biti nastavljen, obojica su se odlučili posvetiti solo projektima. Mario je okupio novu ekipu u kojoj je glavni vokal bila Iva Gluhak (ex-Dragonfly), snimili su tri kompozicije, no u trenutku kada su sazreli uvjeti za medijsku promociju premda band još nije niti imao ime, napušta ih Iva koja koncem 2008. odlazi u Finsku. Dio tog materijala sadržan je i u novoj postavi koju nakon odlaska Ive čini nova imenjakinja Iva Petric (ex-Innergate), dok su preostali dio sastava bubnjar Matija Novak (ex-The Rite Of Retaliation, Mass Hypnosis), basist Sebastijan Jurić (ex-Delyricum) uz ponovnog suradnika, gitaristu Viktor Pugelnika.

Za razliku od thrash/death prošlosti Forlorn Legacy, Mario i Viktor u novoj formaciji kao Underdust su posve okrenuli stil i priču. U jednom razgovoru koncem 2008. kada je bilo definitivno jasno da su Forlorn Legacy otišli u prošlost, pričali su kako im je na posljednjoj turneji po Europi bilo posve bistro da to više ne žele raditi jer za thrash/death moraš imati adrenalinski naboj mladića koji često leti glavom bez obzira. Odnosno, tako nešto su odavno prerasli, te je njima samima smiješno svirati buntovnu i agresivnu glazbu kad odavno više nisu niti buntovni, a niti agresivni. Zato su posve smirili loptu i otišli u mekšu, ali i sofisticiraniju metal glazbu koja pokazuje određene komercijalne konotacije modernog melodičnog metala.

Samo tri pjesme koje se nalaze na ovom promo materijalu više nego dovoljne su da pokažu nova lica Maria i Viktora utjelovljena u Underdust. O njihovim tehničkim i instrumentalističkim kredibilitetima je posve nepotrebno govoriti; obojica su perfekcionisti na gitarama sa debelim iskustvom i dugogodišnjim stažem, virtuozi svojeg zanata kakve bi poželio svaki metal band bez obzira na stilske odrednice. Kad sam čuo da je Iva Gluhak otišla, sumnjao sam da je netko može dostojno zamijeniti, no kada sam poslušao ovaj materijal, prosto nisam mogao vjerovati da je ekipa zaigrala sa novim i vrlo bliskim adutom. Izuzetan vokal Ive Petric koja pjeva prilično visoko na senzibilan način emotivne tekstove pune individualne melankolije u potpunosti je nadomjestio početne ambicije koje su nestale nakon odlaska prve frontwoman. Kada se usporede ranije snimke "All I've lost" i "Traveller" koje je pjevala Iva Gluhak, nova Iva u ničemu ne kaska za njom, štoviše, zbog daleko čišće, čvršće i jasnije produkcije stiče se dojam da u nekim sekvencama ima boljih performansa, no to su samo stvari sitničavosti i osobnih ukusa. Kako god, zamjena je 100% pogođena što već dovoljno govori da band nema namjeru okolišati i prilagođavati se novonastalim situacijama. Znali su oni kakav im vokal treba, te su takvog i pronašli. Same pjesme su vrlo visoko postavljenih standarda koji pokazuju određene gothic/ progressive konotacije s mnogim aranžmanski zahtjevnim finesama kao što su up/slow dionice, različite konture nadogradnji s povremenim breakovima koji su koncizno postavljeni na svoja mjesta, no u principu, sve je smješteno u vrlo melodičan sklop koji je prošaran nizom upečatljivih riffova, solo dionica i melodijskih minijatura. Sve tri pjesme počinju kraćim laganijim uvodima nakon kojih se sistematski razvijaju melodije kroz bogate aranžmane koji pokazuju zrele ambicije banda da im nije namjera učahuriti se na domaćoj sceni kao samo još jedan novi band. Materijal je vrlo hitoidan, osobito uvodna "Dust" i zarazno melodična "All I've lost" sa primamljivim riffovima i melodijski prošaranim sekvencama, no to ne znači nužno i da je plitak; daleko od toga, ovdje se radi o sjajno profiliranom stilu koji ima svoje radiofonične atribute i za proboj na inozemno tržište. Underdust su definitivno kvaliteta koja se mora isplatiti.

Ocjena (1-10): 8

Web: www.myspace.com/underdust
[  ]



WENDY DARLING - Vama sličan (2010, d.i.y.)

Drugi demo rad sisačkih Wendy Darling je znatni napredak spram prvijenca "Demo" (2009), te ovdje eksplodiraju poput bombe koja razara svojim jednostavnim adrenalinskim garažnim rockom. 19 minuta kroz 6 pjesama koje su otpjevane na hrvatskom jeziku donose sav potreban r'n'r naboj uz primjese punkoidnog brzog indie-rocka sa čvrstim gitarskim riffovima su dovoljno jak zalog da se ovaj band sasvim približi klasičnoj sceni koja se kreće u rasponu od Partibrejkersa do Malehookers (pa i novije Vatre), tako da se barem iz ovog rakursa, ne treba plašiti za njihovu skoru budućnost. Uz dvije ranije objavljene pjesme "Bolje od sexa" i laganije "Zaboravljam", Wendy Darling su ostvarili četiri nova broja s kojima se jasno uočava njihov rapidan razvoj. Uostalom, nove snimke zvuče daleko bolje i rafiniranije, puno su čišće i produkcijski jasnije izražene, a osim toga, na njima umjesto ritam mašine imaju pravog, živog bubnjara koji im je donio prijeko potreban koncertni naboj. "Da li se to stvarno tako vidi" sa kombinacijama hard-rock/blues riffova i solo dionica u brzom, skoro punkerskom tempu je svakako dobitni poen koji se dijelom naslućivao na prvijencu, a vrlo kratka "Ne" (svega 2.10) samo nastavlja ubitačno ritmičko mljevenje kao da su se tu negdje uštekali New Bomb Turks i Nine Pound Hammer na odriješiti Fugazi zvuk iz ranih 90-ih. Koliko god secirali zvuk gitare i način pjevanja Mirka Međeda, mnoge insinuacije koje se nameću u urnebesnoj "Kurve" (od ranih ZZ Top do Partibrejkersa i natruha najbržeg rockabillya) su samo površne paralele vrlo uzbudljivog i jezgrovitog aranžmana, dok nešto 'lakša' "Vama sličan" opet priziva najbolje duhove Majki. Tekstovi su pravi rockerski literali na uobičajenim sex'n'girls emotivnim relacijama koje shvaćaju svi živi i nema potrebe ne glorificirati ovaj band kao relevantni odgovor na kurentnu iskonsku rock scenu od No Rules do ponovno probuđenih Malehookers.

Wendy Darling prerastaju u punokrvni r'n'r band kojeg treba provjeriti uživo, a onda očekivati i nisku dobitnih brojeva na debi albumu koji bi prema ponuđenom energičnom materijalu mogao zablistati punim sjajem.

Ocjena (1-10): 8

Web: www.wendydarlingbend

Diskografija:

Demo (2009)
Vama sličan (2010)
[  ]

WIPE AWAY - Wipe Away (2008, d.i.y.)

Ovo je još jedan u nizu bandova Žarka Atanasova iz Skoplja koji je relevantni nastavak njegovog christian-metal usmjerenja, no samo za razliku od svih njegovih projekata, ovaj je u elektronskom izdanju. Osnovu glazbe čine elektronski ritmovi, sintetičke melodije i catchy vokali Marine Petruševske uz povremene gitarske riffove, no unatoč elektronskoj potki, materijal je kompozitorski orijentiran u lakšem progressive-metal smjeru s brojnim zvrzlanim aranžmanima koji se očituju u vrlo promjenjivim, ponekad neočekivanim ritmičkim spletkama koje na prvo slušanje djeluju kao konfuzna igra. Doduše, najveći zalog tome su pretjerane ritmičke akrobacije koje ponekad variraju od totalno zapetljanih do gotovo klasičnih staccato koji ponegdje zamirišu na techno (poput dionica u naslovnoj "Revelation 21" ili "Win the battle"). Jasno je da se tokom cijelog rada na ovome polusatnom materijalu Žarko poigrao taktovima bez obzira na rezultat, no s druge strane, ono što je važnije, sam smisao projekta je nadahnut Biblijom i Knjigom otkrivenja o drugom dolasku Isusa Krista. Stoga u jednu ruku i nisu toliko bitni preambiciozno kompresirani ritmovi koji ponekad potpuno zbune, već poruka koju Marina prenosi svojim sakralno ugođenim, no nekako isuviše potisnutim vokalom. Svi tekstovi su na engleskom jeziku (autori Slavica i Marina Petruševska) što je još jedna od bitnih primjedbi uz rastrganu ritmiku, te se stiče dojam da bi materijal daleko autentičnije djelovao da je ispjevan na makedonskom jeziku jer Marina ima mnogo autentičnih vokalnih arhaizama. Ovako je samo ipak isuviše pretenciozan koncept kojim se Wipe Away pridružuje velikoj svjetskoj christian/white-metal struji u kojoj s ovim materijalom još uvijek traže svoj glazbeni put.

Još samo da sumiramo, Žarko osim bandova Wipe Away, True Wisdom i ponajboljeg My Darkest Time ima još i Smirenie (www.myspace.com/smirenie) o kojem ćemo nešto više u nekom od sljedećih nastavaka sage 'Demo izvođači'.

Ocjena (1-10): 5

Web: www.myspace.com/wipeaway

Diskografija:

Wipe Away (2008)
The Great Judgement EP (2008)
Punish and Reward (2010)

horvi // 03/03/2010

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Blight Privilege

NACHTMYSTIUM: Blight Privilege (2024)

| 04/11/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Bittersweet

VODITE VRAGA: Bittersweet (2024)

| 03/11/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Citrus Maximus

POMELO CHESS SOCIETY: Citrus Maximus (2024)

| 02/11/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Liminal / Cords, EP

DECEIVETH: Liminal / Cords, EP (2024)

| 02/11/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: The Night the Zombies Came

PIXIES: The Night the Zombies Came (2024)

| 30/10/2024 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: Demo izvođači 2010., 2.dio
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*