Poslije blagog urona u pop dizajn s prethodnim albumom "Amanet", vlasotinački bend se vratio ka starom zvuku s izraženim distorzijama, sludge/doom disonancama i neprijepornim post-grunge referencama klasificirajući ova tri različita žanra u jedan. Praktički ništa bitno u glazbeno-sviračkoj osnovi se nije izmjenilo. Ritmovi su i dalje u umjerenim tempovima (izuzetak je nešto brža "Slučaj: Tarkovski", žestoke "Šuplji đavo" i "Mišomor", te frenetičan finiš kompleksnije "Korov i korenje"), a novina s upotrebom syntha kao harmonijskom pozadinom u nekim pjesmama na ovakve laganije tempove doima se korakom u gothic. Sukladno s time, jasno je da se i lirika oslanja na dobro znane opsege emotivnih frustracija sa pseudoseksualnim insinuacijama, samokritikama i lamentirajućim samooptužbama. Ozbiljni u svome pristupu prerastaju u snažan skup emotivaca koji se ne prepuštaju sili mainstreamovskog tezgarenja hitova na ovakvoj poetskoj bazi. Ostaju u domenima mračnih tematika koje preispitavaju boljke suvremenog braka, međuljudskih odnosa, veza inficiranih modernim pošastima i svim njihovim pratećim karakteristikama i premisama koje čak dovode i do fizičkih obračuna, obiteljskog nasilja, pa i ubojstava.



U tom pogledu album obiluje depresivnom atmosferom, slutnjama i stalnim nemirima s brojnim sofisticiranim zamkama koje vrebaju čak i onda kada je u samoj fabuli naizgled sve jasno, međutim, ipak nije. Đavo koji se stalno prevrće u ženskom licu vrckav je, atraktivan, primamljiv, inteligentan, opasan, podmukao, zloban i krajnje zao isporučujući sijaset fiktivnih uboda za potencijalne hitove kojima je komplementarnost namjenila drugačiju ulogu. Kroz turobno teška razmatranja potiču savijest na rasplet mnogih proživljenih situacija. Ili aktualnih. Zavisi kako za koga, odnosno Fluid Underground su ovim romanesknim fikcijama u poeziji učahurili morbidnu ljubavnu dramu vrlo blisku horroru prevazišavši standardni baladični segment rock pjesme koja redovito govori o čistim hedonističkim naslađivanjima u seksu i razvratnosti. Ovdje su priča i pristup drugačiji s mnogo sinonima crne kronike zakukuljeni u zapetljane krhotine senzibilnog života otvarajući mogućnost albumu život na podulji period.

Uz to, kompaktnost umješne svirke s vrlo tečnom produkcijom odgovara samoj terminologiji benda upravo fluidnost pronicljivo izabranih storija mračne strane života o kojoj još nisu rekli sve što mogu. Veća je vjerojatnost da su tek načeli jedno ogromno poglavlje kome se kraj ne vidi.

Naslovi: 1.Vertikalno, 2.Gola rebra, 3.Sve više manje je, 4.Šuplji đavo, 5.Beskrajna petlja, 6.Slučaj: Tarkovski, 7.Korov i korenje, 8.Kraj, 9.Mišomor, 10.Veprovi

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 21/04/2017