U dvadeset godina postojanja ovog pulskog benda (rođendan proslavljen 28.VII 2016. u pulskom Kaštelu s gostima Grupa 052, Šank?! i Atheist rap), jedini stalni član Zoran Todorović je obljetnicu rada zaokružio novim, tek četvrtim službenim albumom, dakako po treći puta objavljenim bez zaleđa bilo kakve diskografske etikete. Premalo je to opusa za dvije dekade mukotrpne karijere, ali ako ništa drugo, fanovi barem nemaju problema s pamćenjem ultimativnih hitova "Gubitnik", "Snovi", "Više ne trebam te", "Ona odlazi", "Punker", "Slobodan", "Stand up", "Patike"... Neprikosnoveno odan jasno angažiranom stavu u pravcu socio-političke zbilje i uvijek revno na mjestu da na bilo koji način prokomentira, iscima i iskritizira kurentno stanje na dostatno pronicljivom nivou s kojime ne pravi osjećaj ljutog trna u peti i podmetača kajla, takoreći doslovce s određenom distancom bez napadljive prgavosti ili šokantnih stresova kakve inače angažirani borci umiju podbosti iskezivši zube otvoreno pokazujući ne samo srednji prst već i vitalnije organe, stvorio je tijekom karijere kultni status hrvatske punk ikone koja se unatoč brojnih previranja postava i nekih znamenitijih trenutaka ipak nije p(r)odala komercijalizaciji poput nekoć obećavajućih, a danas vrlo dobro ulaštenih i medijski razvikanih imena s kojima je dijelio otprilike slične d.i.y. pozicije tijekom druge polovine 90-ih. Baš sam nedavno razgovarao s jednim rock glazbenikom koji se otvoreno žalio na tu underground nemoć otvoreno mi priznavši neke stvari o sebi koje sam znao, a neke koje bome i nisam. Kaže, kad smo bili demo bend i nastupali džabe, samo da se pročuje za nas, mogli smo nastupati gdje god smo htjeli, imali smo i po 70-tak koncerata godišnje, a kad smo objavili taj prvi album u kojeg smo uložili sve što smo imali i htjeli da bar nadoknadimo putne troškove, znaš li koliko smo koncerata odsvirali? Niti jedan. Da bi došli u tu situaciju naknade putnih troškova trebali smo se pizdinski gurati, a to se dečkima iz benda nije dalo pa smo se rasturili, a da bi uopće došli na razinu da dobijemo poneku kintu za vlastitu svirku trebati će mi s novom postavom, ako uopće budemo uporni i dosljedni, barem desetak, ako ne i više godina ovakvog laktarenja u kome nam termin 'dobre pjesme' više ne znači toliko koliko 'dobar feedback'.

Pa ipak, Todor je opstao u vlastitom undergroundu. Pred desetak godina je uzvikivao 'pjevajte svi, ako ja mogu s 39, možete i vi', a danas isto tako pjeva i s pedeset (plus par kila viška). Doduše, to mu je i najtananija točka, taj sitan glasić neodmutiranog adolescenta što zvuči dječački; barem u tome ostaje mlađahan, ali istovremeno i nedovoljno primamljiv široj audijenciji. Tja, današnja hipsterska indie-svaštara bi mu bolje pristajala uz vokalne sposobnosti jer se mnogo toga ozbiljnog i angažiranog u njegovim tekstovima i stavovima upravo zbog vokala doima neubjedljivim.



Kako god zažmirili na uho i doživljavali tu interpretaciju, njegov leksik je ipak dovoljno konkretan kritičko-polemički obzor na brda zbivanja iz lijepe nam naše koja više voli klape, tamburaše i armonike rastezače od poštenog komentara. Duh punka i new-wavea 80-ih je nestao iz svjetonazora Hrvata, čuva se samo u ostavštini diskografija velikih i manje znanih, ali kultnih i legendarnih izvođača, te pamćenju onih koji su ih doživjeli, a Todor stubokom od prvog albuma "Gubitnik" objavljenom na audio kaseti za Monte Paradiso iz 1999. redovno održava programatsko-konceptualistički pristup u kome ne manjka niti zdrave ironije na stvarnost, osobito naglašene na ovome albumu u najčvršče angažiranom komadu "Olovke": 'mislim, Orwel je stvarno bio u pravu/ neke su svinje uvijek uz vlast.../ gubim svoje ratove, sve redom, poražen, ali ipak ne odustajem/ Šiljim olovke kao oružje/ Za jednu riječ, za promijene/ Rušim zidove, koji noću ispred mene stvore se/ Čitam stihove, tiho najtiše/ Da netko možda ne čuje/ Da ne misle do njih da meni stalo je/ Proziran, poput vaših duša postati ću/ To plaši me/ Zato ostajem vjeran sebi/ Odlučujem, da borim se'. Naslovna "Dobrodošli u Hrvatsku" potpuno ironizira prividnost idile drskim opozicijskim sarkazmom, "Shvati da nisi sam" opovrgava nametnute imperative da pojedinac služi samo kao ovca za klanje i pljačkanje, a "Spremi se za let" podiže moral ispravnosti za prvi potez - promijenu u svijesti zgažene i obespravljene jedinke da ne treba šutnjom, kako kaže potencijalni hit "Sloboda & jednakost" ulaziti u borbu već 'misliti crveno i crno' odvlačeći pritom i tematiku na ozbiljna religijsko-soc-politička zbivanja i načela oko izbjegličke krize, segregacije, svetog rata i manipulativnih strategija ka osnovnom cilju - profitu s gordim sloganom 'ne kapitalizmu'.



Još ranije objavljen ska singl "Kapitalistička" nažalost nije uvršten u ovu kolekciju gdje svaka pjesma stoji kao koherentni dio cijeline što se s vremena na vrijeme osvrne i na intimnije preokupacije poput "Imam pravo" i tužne, gotovo sakralne ispovjedi "Bolit će jutra" u umjerenom tempu pop-punka, a jedno od iznenađenja je "Mama anarchia" obrada legendarnog ruskog benda Haив (Naiv) iz 2000. godine i to na ruskom. Glazbeni parametri su fino usklađeni s mnogo energije, punk-rokačine, probranih riffova, kraćih solaža i jednostavnijih aranžmanskih zahvata s povremenim izletima u ska ("Sloboda & jednakost"), hardcore ("Olovke", "Shvati da nisi sam") i dinamičku gradaciju od baladičnosti do galopa ("Spremi se za let"), a tonski performansi producirani na vrlo visokom nivou kako i dolikuje bendu čija se tradicija nastavlja i u treću dekadu egzistiranja.



Lamentirati o tome da unatoč angažiranom punk stavu Todor nema adekvatna riješenja samo upirući prstom u vitalne boljke današnjice je bespotrebno isto toliko koliko i mistificirati bezbroj puta progruntavane i analizirane tekstove novovalnih i punk ex-Yu vedeta. Nekad su takvi, dakako sofisticirano angažirani izvođači lakše ulazili pod kožu upravo zbog kojekakvih dogmi, cenzura i zabrana, a i činjenice da je rock sam po sebi bio katalizator svjetonazora odvajajući letargiju od svjesnog revolta s kojime se još uvijek mijenjao svijet rušenjem mnogih barijera, a sad kad su horizonti otvoreni i posve dostupni, oni o kojima ovakve pjesme govore namjenski upućene zdravom razumu imaju sve manje simpatija upravo zbog činjenice da se o tome trabunja na svakom koraku i da je svima pun kufer politike, prepucavanja, raznih crnih kronika i beskorisnih dosjea zločinaca maskiranih šahovskom trobojnicom. Jer teško da će mlađahni adolescent shvatiti ironiju teksta 'dobrodošli u Hrvatsku' ili slogan 'ne kapitalizmu'. To ipak pripada generaciji koja zna prošlost i shvaća sadašnjost, barem ovakvu iz Todorovog rakursa.

Naslovi: 1.Imam pravo, 2.Dobrodošli u Hrvatsku, 3.Sloboda & jednakost, 4.Bolit će jutra, 5.Olovke, 6.Sloboda kao san, 7.Spremi se za let, 8.Shvati da nisi sam, 9.Mama anarchia

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 03/08/2016