Kad mi ljudi kažu Meksiko, ja pomislim na Brujeriu, ili Disgorge. Evo sada preda mnom drugi demo (prvi je rehearsal iz 2021.) Koji na svoje tri stvari nudi teški, spori death doom, ali s naglaskom na death. Točno po mom guštu. 'Excruciating metaphysical devourment of the innardswamp' (probajte to reći triput zaredom) počinje malo bržim riffom ali vrlo brzo to prerasta u tešku sporinu. Vokali su odlični, i ne mogu sakriti oduševljenje koliko bendova iskače da reprezentiraju taj spori, teški death metal. Kao lik koji sluša samo ovakve, prljave, garažne bendove uživam u svakom momentu. Uzmite si svoje morrissound click bubnjeve i čistu produkciju i zabijte si ih tamo gdje sunce ne sija. Death metal treba biti prljav. Zato u principu slušam isključivo demo kazete prije 1992. Kada je 'Tomb of the mutilated' od Cannibala postavio šablonu zvuka pa svi bendovi zvuče kao da imaju istog bubnjara. Doduše bubnjevi su ovdje dosta zabačeni u mixu iza masnog zida zvuka koji proizvode bas i gitara.



'Expelled into the gloomy nest of the liquescent seed of Shub-Niggurath' još više uzima doom metal utjecaje, pogotovo na prvom riffu. Da mi se da izmišljati žanrove, ovo bih nazvao funeral death metal. Lead gitare samo pridonose atmosferi, i kao čisto doom stvar odlično odrađuje posao. Malo kasnije ide neki mid tempo death metal prosto da slušatelj ne upadne u letargiju doomerskog ambijenta. Ne, ovo nije atmosferično, ovo je prljavo, primitivno, gadno, baš kakav bi death metal trebao i biti. Efektan death doom pasaž za kraj odjavljuje ovu numeru.

'Paleolithic trepanation' počinje standardnim death riffom i definitivno je najmelodičnija na demu, sa najviše death doom utjecaja. Teška, ali i pristupačnija od ostatka dema. No i ona ima svoje manične izlete u čisti death metal koji se izmjenjuju sa doom pasažima. I ona pred kraj ima melodični, čak melankolični dio kojim se ovaj izvanredan demo privodi kraju.

ocjena albuma [1-10]: 9

marko šiljeg // 15/04/2022