Kod Vladimira Čiče i ekipe nema trte-mrte. Njegovi, odnosno njihovi tekstovi su redovito direktni i beskompromisni, puni humora, ironije, cinizma, sarkazma, inata, bunta, bez dlake na jeziku. Nikoga ne štede, pa niti sami sebe u toj mjeri da se uvijek, ama baš uvijek poistovjećujem s njima kao da se radi o meni jer su iznimno širokog spektra društveno konstruktivne kritike u onom pogledu da točno ciljaju u 'živac' bez ikakvog okolišanja. Znam, tokom 80-ih za ex-Yu publiku tako su funkcionirali patetični tekstovi mnogih vrlo popularnih rock bendova koji su prodavali stotine tisuća ploča i njihove se pjesme i dandanas vrte na radiju jer su imali ogromno zaleđe: samo 6-7 diskografskih etiketa podobnih za rock, ogroman marketing i strogi izbor pronicljivih operatera koji su iz 'šunda' izvlačili esenciju, a mnogi su mogli na račun nepoćudnih tekstova završiti na Golom otoku, u zatvoru, pa čak i biti streljani. Uglavnom nadebelo degradirani. He, sad, o čemu govori ovaj deveti po redu album? O svačemu što je Čiči trn u oku, što primjećuje da ne valja i da ne ide pravim tokom jer je svijesan da poboljšanje znači promjenu, a biti savršen znači često se mijenjati. Pa premda se u stilskom pogledu zvuk Sukoba Interesa i dalje oslanja na standardni punk-rock s nekoliko zgodnih dosjetki poput uvodnog govornog poluminutnog skita "Jutarnja kafa sa Rakom Aleksićem" ('pozdrav svim slušaocima urban hipster radija, Raka Aleksić je sa vama, a ovo što sledi je još jedan novitet koji po mom skromnom mišljenju zagarantovano nikad neće postati hit. U pitanju je novi projekat lokalnog autora koji potpuno neukaljan uspehom nakon dvodecenijskog bavljenja muzikom i dalje drvi jedno te isto. Dobitna kombinacija infantilnog humora, idiotske upornosti, negacije stvarnosti i cinizma kao takvog, učiniće da vam narednih par minuta traju poput večnosti...'), zvrkaste obrade "Lollipop" nazvane "Laži pop" u humpa-cumpa varijanti kakva bi, ali samo muzički gledano pristajala Novim Fosilima i Sedmorici Mladih, "Anksioznost i depresija" s tempom koračnice nalik na sofisticirani ska (poneki sličan tempo ima i "Neću i neću"), sprdačina na The Offspring "Pretty fly" u temi "Beogradska prdara" s akcentom pravog Lale bećara kakav se barem na hrvatskim prostorima pomalo i zaboravio (prisjete ga se fanovi Đoleta), ali moram reći da me u dobroj mjeri podsjeća i na ultra-mega hit "Fight for your right (to party)" Beastie Boysa, pa Blondie-vski punk/new-wave "Nepasterizovana ljubav", a bome se nađe i podsjetnik na Pixies u komadu "Nikako ne mogu da" s čak dvije gitare kao da Frank Black i Joey Santiago izmjenjuju one svoje čuvene melodijsko-distorzirane sekvence, no Čiča ne bi bio to što jeste da nema jednu 'pravu' degustaciju narodske šegačine kakvu redovito umije isporučiti. Ovaj puta je to završna "Zrenjanin VS Petrovgrad" nafilana harmonikom dugmetarom i narodskom rock veselicom kakvu bi napravio i Brega u onoj zadnjoj, najseljačkijoj fazi Dugmeta, kao i njegovi sledbenici Jabuka, Mata Hari, Merlin, pa i Bajaga koji ništa daleko nije bežao od trivijalnosti uglađivanja masovnoj publici na malo šmekerskiji način.

"Zrenjanin VS Petrovgrad"

'Ne zanima me ko je bio Žarko Zrenjanin
Podjednako me zabole i za kralja Petra
Ako vam toliko znači, ako je to najbitnije sad
Onda predlažem da menjamo ime u Kurtongrad

Našim gradom već duže vreme upravljaju kurtoni
Privatnici, kriminalci i klasični moroni
Ime jeste glupo ali glupav je i grad
Ako vam Zrenjanin smeta, neka bude Kurtongrad

Volim to mesto, ravnica gde je
Gde se voda žuti, gde se para pere
Za večnost infrastruktura, sve rupa do rupe
Puno radnih mesta, šutaj se u dupe

Volim to mesto, ravnica gde je
Gde osmeh je krezub, gde se spaljuju kere
Zrenjaninsko pivo a pivare nema
Kraj zagađene reke gomila kretena

Jedini moj grade u srcu Banata
U tebi sam rođen, sa tobom sam rast'o
Čuvaj tu slavu, opštinare svoje
Jeb'o Dane Piva i sve atrakcije tvoje

Volim to mesto, bolnica gde je
Gde skalpel je pozdrav a sendvič je zelen
Za večnost hotel ima i sobe su prazne
Za davljenje Peskaru, za infekciju bazen'



Sam naslov albuma i izvođača malo je izvitoperen: originalni naziv izvođača je Tandrkadžije, a album nosi ime "Molim vas gospodine, mogu li dobiti još malo?". Ja sam ime formatirao u sklopu benda Sukob Interesa jer Čiča je Sukob Interesa isto kao što je Žarko Zrenjanin Žarko Zrenjanin. Ako će nastaviti kao Tandrkadžije, onda će se prihvatiti to ime, ali isti je đavo. Čiča je Čiča pa da se baš nazove i Franjo Tuđman HDZ bend meets Slobodan Milošević 1991., karikiram. Nego, davno, davno, davno, 1987. kad sam služio JNA u Ljubljani, a prilike su bile prilično opake i stroge, 33 dana sam proveo u kasarni, a 44 u ludnici, sveskupa moj vojni rok je iznosio 77 dana. Kad su me strpali u ludaru, radio sam kojekakve opstrukcije, bizarnosti i perverzije s ciljem samo da se izvučem napolje jer mi je JNA bila totalno blesav i promašen slučaj u životu s kojim se otpočetka nisam slagao i u njoj nisam vidio nikakav zanimljiv integritet pogotovo zbog onih stupidnih imperativa 'zategni kaiš', 'zakopčaj dugme, vruć je dan, dečko, ajde oladi', 'ajmo curice, ajmo dječaci, studenti, đaci, milicajci', 'ne brbljaj u stroju majmune', 'očisti pušku', 'nategni plahtu na milimetarsku osnovu', 'čuvaj stražu od vanjskih i unutarnjih neprijatelja', 'država koja ima ovakvu omladinu ne treba da brine za svoju budućnost', 'kamo dalje rođače? Iz pjeska vire krunisane glave, šta to rade? Prde u prašinu'. I slušaju Sinana, Brenu, Dugme, Orkestar, a jebate, gde sam ja...? V kurcih, kak' besedajo in venodijajo Slovenci. Ampak sem v norilnici delal kakršne koli mutne neumnosti in smeti: sem kosilo zvečil in pljunil na krožnik, sem prišel do menze kjer so stregli kosilo in rekel: prosim gospod, ali lahko dobim še nekaj? Hoteli so me ustreliti, ha-ha-ha... (prevod na hrvatsko-srpski: 'u ludnici sam radio kojekakve bedastoće i gluposti: hranu sam sažvakao i ispljuvao na tanjur, došao na pult gdje se posluživala hrana i rekao: molim vas gospodine, mogu li dobiti još malo? Htjeli su me streljati. A Slovenci se isto smiju kao i Hrvati i Srbi...).



Zato potpuno razumijem Čiču i njegov bend kako god da se zove. On je punker s mnogo veselja i zajebancije, a da je nekakve pravde, trebao bi biti popularan poput Hladnog Piva, Čoveka bez sluha, Dece loših muzičara, Let 3, Kawasaki 3P, ma na nivou mega popularnog Đuleta koji je 'neumeren u svemu', hahaha.... Čiča ima uvijek pravu priču i pravu zajebanciju na sistem i društveno stanje. Napisao sam se o njemu, njegovim rock-operama i njegovom Letećem Cirkusu Zvonka Džordana u zadnjih, ha, pa skoro desetak godina i nikad nije od mene dobio manju ocenu od sedmice ("Penis Bonus, Pax In Domus", 2014. i "Mizantropolit protonapasnik velikocinik", 2017., da onaj sa "Stg. Pepper's Owner Lonely Heart's Club Band" omotom), a za zadnji "Klekni i voli me" (2018) opravdano sam dao desetku. Čiča zna i ima pravi kalibar sjajnih stihova da me obore s nogu, nasmiju do suza i da se zamislim kakav je ovo stupidan ex-Yu svet u kome se živi ne samo na Balkanu, nego i u Evropi, po hrvacki Europi. On živi realnost, ne izmišlja, ne karikira i ne hiperbolizira hipotezama 'što bi bilo da je Zoran Đinđić preživeo'. U njegovim tekstovima se točno, ma najtočnije oseća srpska bol velikog slavenskog naroda, naših bliskih suseda, komšija s kojima mi ponositi Hrvati (kao da Srbi nisu ponositi?) delimo praktički sve iste jezične, lingvističke, vizualne, karakterne, rasne, klasne, socijalne, društvene, kulturološke, etničke, psihološke i ine crte jednog te istog naroda kojeg usijani političari sustavno razdvajaju, ali ne mogu. I hrvatski i srpski jezik biti će isti, pretpostavljam i za 100, 200, 300, 400, 500 godina, isto kao što su to i bili. Jednom mi je Eva, gitarisatica ženskog zagrebačkog indie/kraut-rock benda Žen u interviewu rekla ' ja bi bila najsretnija da u hrvatskom jeziku nema 'ije' i 'je', ijekavice i da nema tvrdog 'č' i mekog 'ć', da sve bude kak' Slovenci imaju - sve je tvrdo 'č' i ekavica. Pa zato, gospodine, mogu li dobiti još malo?

Naslovi: 1.Jutarnja kafa sa Rakom Aleksićem, 2.Govno za radio, 3.Laže pop, 4.Potrošačka groznica, 5.Anksioznost i depresija, 6.Ah, gubim kosu!, 7.Invazija otimača tela, 8.Neću i neću, 9.Beogradska prdara, 10.Mrak, 11.Nepasterizovana ljubav, 12.Nikako ne mogu da, 13.Rutinska operacija, 14.Dvadeset i prvi vek, 15.Maloletnice, 16.Zrenjanin VS Petrovgrad

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 25/05/2020