Pulski alternative rock bend Fault je nastao 2009. godine. Njegovi članovi su Miran Ribarić (vokal, gitara), Tin Ribarić (gitara, vokal), David Valenta (bubnjevi) i David "Hammer" Vitasović (bas). U studiju radija Pule su u listopadu snimili svoj prvi EP pod imenom "Hope". EP se sastoji iz šest autorskih pjesama, plus jedna obrada pjesme "Would" benda Alice In Chains.

Ono što odmah na početku treba reći je da dečki iz Faulta uopće nemaju potrebe za navođenjem nekih abstraktnih atributa kao "alternative rock"; ovo je čisti i žestoki hard fuckin' rock s jakim primjesama grungea. Sve pjesme imaju kroz dobru, na melodiju uštimanu ritam gitaru svoj čvrsti integritet. I po formuli žestoko-lagano uspješno izgrađuju zavodljivu atmosferičnost, kao i vrlo zajedljivu melodičnost. Produkcija je točno onoliko dovoljno prljava i organska da bi prenijela svu žestinu zvuka. S kojim mogu komotno otići na neki gig u Seattle ili San Francisko i zaraditi pljesak publike. Tekstovi pjesama su dovoljno odrasli, autentični i individualizirani da bi bili ozbiljno shvaćeni i izvrsno se poklapaju s njihovom glazbom. Ono što posebno raduje kod ovih snimaka su čiste i jasne bas linije, na što se nažalost često zaboravlja kod domaćih uradaka. Također je pjesmama karakteristična njihova pomalo mračna atmosfera, ispunjena zapaljivim gitarskim rifovima i snažnim solažama. I bez sumnje, sve pjesme imaje glavu i petu, ali i pate od već uhodanih stilskih staza. Te se u njima dosta osjećaju utjecaji glazbenog kontigenta njihovih uzora. Kao na primjer u pjesmi "In The Night", gdje su na prepoznatljivom tragu guns'n'rosesoveske "Live And Let Die". Naravno, potrebno je isto tako istaknuti i pjesme poput uvodne, energične i britke "My Time" ili "Through Your Eyes", kao i "Nobody's Fault", jedne od najboljih pjesama ovog EP-a. U njima je sve što je potrebno za prokleto dobre i ubitačne rock-teretnjake; duša, emotivni visokonaponski vokal, jaki vodeći groove rešetajućih gitara i zarazni tempo bubnjeva. Ili, iznenađujuće i vrlo ugodne, na hrvatskom jeziku od, čini se, drugog vokala (Tina Ribarića?) otpjevane "Daleko od mene". U kojoj ipak postaje i jasno da tom drugom vokalu nedostaje potrebna žestina i hrapavost, da bi ovu pjesmu pretvorio u istinsku guzotresajuću rock numeru. Ali i ukazuje da bi Fault također mogli bez problema praviti i dobre pjesme na svojem jeziku. Naravno, tu pomaže argument da im je ovo tek prvo izdanje. Da je ovo tek početak. Ali postavlja se pitanje, kad već rade (odličnu) verziju od Alice In Chains i znaju kako to ide, pa do đavola zašto se onda i ne inspiriraju njihovom energičnošću i oštrinom? Jer je takve bendove upravo njihova hrabrost i želja za slobodnim eksperimentiranjem i odvela tamo gdje su stigli; na sami vrh i u legendu.

S ovim Ep-om Fault su vrlo dobro odradili svoj autorsko-glazbeni start. Nedvojbeno, dečki posjeduju potrebno sviračko umijeće i užarena srca, ali im još nedostaje odgovarajuća originalnost koju, po mojem mišljenju, mogu vrlo lako dosegnuti. Također je bez sumnje da su dečki zagospodarili svim dostignućima četrdeset godina rocka i da su ispekli svoj zanat. Samo da zatvore oči i iz plićaka se slobodno puste u duboke i još uvijek nepoznate rock vode.

ocjena albuma [1-10]: 7

z. marković // 07/11/2011