Mađarski peterac iz Székesfehérvára osnovan je službeno 2013. na temeljima industrial/ ambient rock projekta gitariste i tekstopisca Attile Kecskesa koji je svoje uglavnom atmosferične preokupacije pretočio u teže riffove i timski rad. Danas su uz njega Alex Karamusko (vokal), Gergely Kovacs (gitara), Mark Potkovacz (bubnjevi, lirika) i David Rosko (bas). "Submerge" im je debitantski rad od 24 minute na kome se prikazuju u suvremenom alternativnom metalu premda sami tvrde da im nije namjera trčati za kurentnim trendovima već raditi glazbu koju vole i u kojoj uživaju svirati. Pa ipak, ovdje se osjećaju različiti utjecaji od standardnih alter-metal relacija Tool i Faith No More, preko elemenata post-metala sve do natruha djenta i progressiva Meshuggah i Opeth, do atmosferičnosti Katatonie, The Ocean ili psihodeličnosti Mastodona. Zvuk je odličan, organski profesionalan s vrlo gibljivim plastičnim performansima bubnjeva i različitim gitarskim strukturama koje od pjesme do pjesme vijugaju po amplitudama i tehnikalijama, a ritmika je uglavnom u umjerenim i sporijim tempovima. Vokal je solidan s dvojakim korištenjem growla i clean dionica, a nešto tananija je lirika na engleskom s općenitim emotivnim preokupacijama u kojima se svatko ponaosob može vrlo lako naći zavisno koliko se duboko uroni u nju; nažalost nema smislenijih i jezgrovitijih fikcija unatoč iluzijama i maštanjima. U tom aspektu nisu mnogo odmaknuli od prečeste metalcore poetike što se zasniva na emo retrospekciji.



Daleko su bolji u glazbenom kolopletu s izmjenama atmosferičnosti i groove nabojem pjesama "Ruins" i "Carceri", uglavnom kompleksnim aranžmanima i razvijenim smislom za kompozitorsku dramaturgiju u kojoj se neprestano dešavaju breakovi ("Creed", "Last stand") ili melodijsko poniranje u post-metal interakcije ("Reversal"). Utkali su mnogo sviračkih tehnikalija pazeći na originalnost, a da poboljšaju lirski koncept, to jest da ga sažetije usmjere u konkretnije sfere, što će reći izbjegavanje klišeja emotivne patetike ili je barem metaforički stacioniraju u percepciju realizma, ovo bi mogao biti komotno potencijalan bend i za širu primjenu. Jer ovako, s pojmovima koji se vrte oko snova, zadimljenog straha, krvarenja zbog prošlosti, pljesnivih rana, sličica o bezrazložnom pokušaju ubojstva (ajde-de, to još ima nekog smisla), no 'gro' toga se bazira na onom nivou teške dokučivosti 'što je pjesnik htio reći'. Zasigurno i jeste nešto htio, ali se nije baš najadekvatnije izrazio.

Naslovi: 1.Ruins, 2.Creed, 3.Last stand, 4.Reversal, 5.Carceri

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 17/05/2016