Da je ovo oneman bend, sve bi bilo puno jasnije. Ali nije i (p)ostaje još jedno od onih čuđenja u svijetu jer je a) nije sigurno da li je četverac ili trojac, b) svi u bendu su htjeli biti gitaristi, c) svi su članovi black metalaca Necrotized Flesh. Paralelno radeći još u jedno desetak koječega na Long Islandu, jasno jest da ovakva družina mora imati dobro zaleđe da bi ovako funkcionirala kao zajebanti svoje vrste što ne mare mnogo za konvencije. Na bandcampu imaju tek samo jedan album od ukupno 4 albuma i 4 EP-ija, a na youtube imaju vlastiti channel bez ijednog vlastitog spota, no valjda im je bitno da su pretplatnici Nirvane, Jeff Goguea i Metal Blade Records. Kako su svi htjeli biti glavni gitaristi, tako im je stil kaotičan death s obilnom komedijom. Valjda nitko nije htio biti basist i bubnjar, pa te dionice odrađuje Brett Grimm (pravo prezime Weatherston), čini se alfa i omega jer je uz to i jedan od vokalista, bubnjar, basist i svira neki synth, a sve to u razvaljenom dark-gothic-experimental kreativnom fiskalu da ne znaš je li je ovo neka sprdačina programiranih zvukova, namjerno falšanje, ispadanje iz taktova i uspostavljanje nekih sasvim drugačijih načela, te naposljetku možda i sasvim slučajan proizvod neurotične zajebancije. One vrste lo-fi oneman benda što ne mari mnogo za standard. A zato su gitare svakojake. Jedan od prethodnih EP-ijeva "Deeply Troubled" (2020) bio je čak sniman za Lo Key Recordings ali na koncu je odbijen od izdavača kao neozbiljan.

Nije to ona parodija kakvu su od rocka primjerice na ranim radovima upriličavali The Residents, a pak, nije niti vrsna avangarda premda po izrazu spadaju u nju. Oni su neki čudni vandali što glumataju šarlatane, uglavnom freak čudaci poput nakupine Zappe koji je, navodno čist bez ikakvih stimulanasa snimao najneobičnije albume izazivajući baš upravo takvo čuđenje u svijetu. Na ovome materijalu ima mnogo psihodelije, uvrnutih poteza, neobičnih aranžmanskih skokova, izbojaka, eskapada, šašavoća, nabacanih eksperimenata za koje možda niti oni sami ne znaju čemu služe, ali valjda je to tako u dotičnom trenutku trebalo biti i nikako drugačije.

Lirski se ismijavaju od ljudske gluposti, mentalnih poremećaja i emocionalne nezrelosti šarajući od naizgled ozbiljnih defekcija kada ponekad zazvuče poput Killing Joke što se i odnosi na jedan od vokala (glavni je Charles Deep), da bi za desetak sekundi fiksirali sasvim drugačiju postavku i tako od pjesme do pjesme sve zvrzlavši i zakompliciravši da to niti UDBA ne bi mogla rasplesti tko je ovdje kome što, šta, zašto s kojom namjerom i kojim rezultatom. Nema pravila. I to je valjda osnovna vitalnost njihove neuobičajenosti po kojoj odskaču od ustaljenih formata.

Naslovi: 1.Fathomless, 2.Between goodbyes, 3.Befouled, 4.Boxcutter, 5.Stabbed, 6.Terminal velocity

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 09/10/2022