Ovo je uletilo nenadano, a kako znam koliko se truda treba uložiti i koja je zapravo tlaka raditi fanzine nemam namjeru ocjenjivati ili vrijednosno suditi. Nije muzika, a ovaj tekst shvatite kao promociju snaga koje još održavaju te neke stare forme alternativne kulture živima. Fanzine je a5 format sa hamer papir naslovnicom i vidi se da je izrađen najbolje što se može u nekakvom DIY fazonu. Intervjuirani su Neven (straight edge hardcore iz Srbije), CarlXJohnson (slovenski powerviolence), Disbaja (hrvatski crust punk projekt čiji članovi sviraju u više drugih što punk, hc ili grind projekata, intervju by Kukac), autori knjige 'We could not do any better' koja prati harcore i straight edge scenu što zapadne, što, u skladu sa manjim poznavanjem- i istočne Europe, sa većim naglaskom na Poljsku i Njemačku. S obzirom da sam devedesetih bio svjestan, ali premlad da bih bio aktivan u bilo kakvoj sceni (bilo je nekad i u Neretvi panka), ovaj mali poklon što mi je stigao me baš obradovao utoliko što se spominje masu bendova, iako osobno ne dijelim straight edge ideologiju i više sam onaj porocima odani nihilistički panker, pa su tako tu i kratki presjek razvoja sXe pokreta u Srbiji, gdje kod nekih bendova vidim da nisam jedini koji i nije baš oduševljen militantnim krilom tog pokreta. Ne znam, punk mi je kao i većina alternativne glazbe na kojoj sam odrastao doslovno temeljna odrednica identiteta i aspekt slobode izbora u tim devedesetima kada je na ovim prostorima svatko bio od svakoga svrstavan u svakakve ladice po nacionalnim, vjerskim i sličnim aspektima kolektivne pripadnosti na koje čovjek jednostavno nema nikakav utjecaj.

Dio sam prve generacije koja je školovana po tuđmanizmu, a da sam od rane mladosti konzumirao prvo ex-yu, pa onda i ostali new wave i punk, da bih kasnije prešao na žešće stvari. Nisam bio u tape-trading sceni prosto zato što je starija ekipa dok smo mi tek ulazili u cijelu priču već bila po komunama ili mrtva, pa je prekinuta spona koja bi moju generaciju vjerojatno povezala sa pankerima iz ostatka bivše države. Generacija X sa svojim fatalizmom isto nije previše pomogla, pa je ova moja generacija sve morala raditi uzbrdo i ispočetka, što je istovremeno bilo i blagoslov i prokletstvo. S jedne strane nisi imao od koga dobiti punk kazete koje su bile osnovni medij razmjene u to doba, ali s druge strane nije bilo nikog da nam popuje kako i što "moramo" raditi da bi zadovoljili te neke urbanoplemenske kriterije kojih se danas jednostavno gnušam. Inverzni konformizam nije ništa manje retardiran od mainstream konformizma, but I digress.

Fanzin se nastavlja retrospektivom benda Nospeedlimit, intervjuom sa Crnom Žući, kolumnama, putopisima i live reportovima od kojih posebno izdvajam takoreći odiseju mostarskog benda Lopoč, i završava sa recenzijama izdanja i drugih fanzinea. U paketu je također došlo i nekoliko naljepnica koje su me isto flashale u neko drugo doba jer je i to nekad davno bila stvar koja se prakticirala tako da ti je ormar bio ono što je metalcima ili pankerima danas prsluk sa prišivkama. Znači pankeri za pankere iz cijele regije, kako i treba biti, da ne mudrujem previše:

Fanzine je u Srbiji rasprodan, a za Hrvatsku se može naručiti na www.outofthedarkness.rs, email: outofthedarkness.rs@gmail.com, kao i na facebook stranici istog naziva.

marko šiljeg // 31/12/2024