Istražujem u zadnje vrijeme black metal nakon sto godina potpunog ignoriranja. Za oko mi je zapeo youtube kanal Odium Nostrum. Za razliku od primjerice Black Metal Promotiona, ili Atmospheric Black Metal kanala, ovdje bar ne morate prolaziti kroz stotine osrednjih izdanja, i možete realno očekivati da ćete kroz nekoliko dana preslušati sve što je uploadano. Ono što je očito je da voditelj kanala jaako voli Deathspell Omegu. Toliko da skoro sve ima elemente tog benda. Poznavateljima je odmah jasno, a za vas koji ne znate, DsO fura jedan jako disonantni stil black metala koji odudara od standardnih pravaca i nije puko ispunjavanje forme. Također bih s ovog kanala preporučio Cosmovore, koji me oduševio ali nije izišao ove godine, ali im je album besplatan pa bi svakako valjalo provjeriti. Tim rečeno krenimo u ovu kataklizmu kaotičnosti. Album traje nešto iznad pola sata, pjesme nemaju ime nego su rimski numerirane. Nakon kratkog uvoda u pjesmu 'I' tako kreće baražna paljba blastbeata sa disonantnim riffovima. Ako mene pitate, puno bolje od standardnog tremola i dugog drljanja bez nekakve glazbene raznovrsnosti. Dijelovi su ponekad odijeljeni, ali ima i nekih laganijih dijelova koji figuraju kao atmosferični dodatak svemu tome i vraški uspijevaju slušatelja provesti kroz različite stadije black metal atmosfere. Mislite nešto kao da je Portal uzeo snimati black metal i da nije toliko naporno za slušati. Pjesmu zatvara atmosferičan kraj, opet sa izmjenom kratkog 'ominous' dijela nakon kojeg ide završni riff.
'II' , druga stvar na albumu nastavlja u ovom stilu. Iskreno, nakon što sam svuda tražio neki noviji black metal koji bi me zainteresirao, mogu reći da uživam u ovom DsO điru. Možda zato jer sam fan Thornsa i Dodheimsgarda pa mi ovakve gitare pašu, ali ovo je nekako više odrađeno štajaznam, u Mayhemovskom điru. Frenetične izmjene, sumanuti blastbeatovi popraćeni tim bolesnim gitarama, prekinute pokojim clean i sporijim atmosferičnim dijelom daju raznovrsnost cijeloj stvari, dok dio poslije daje kakvu... pa... melankoličnu atmosferu. Sve se to naravno brzo mijenja i postaje njihov čini mi se trademark stil pun prekida i nastavaka, no ovi atmo dijelovi uistinu zvuče fantastično. Opet prekid, koji se izmjenjuje sa black metal sporinom. Ma divota jedna.



Cijela treća stvar je atmosferična, kao uvod u četvrtu, no malo sam ostao razočaran kada me nije zadesio rafal blastova i atmosferične atonalnosti. I ova pjesma je doduše obavijena velom atmosferičnog pristupa ali ništa od ovog dosad ne bih naveo kao nekakvu manu, dapače, dobijam dojam da ovi Grci znaju svoj posao i odrađuju ga zavidno dobro. Peta stvar nije metal nego kakva dark ambient numera čija je funkcija uvesti slušatelja u apsolutni kaos pjesme 'VI', koja odmah od starta dere beskompromisni black metal, čiji blastbeat dijelovi još najviše podsjećaju na neki standardni black metal, ali samo uvjetno, nakon čega se vraća provjerenoj formuli i gitarističkim vratolomijama popunja prostor između atmo dijelova. Polovica pjesme je nekako sjetna, melankolična i u tom stilu ide do svog kraja, popraćena blastbeatovima koji se pojavljuju u jednom momentu. Zadnja stvar na albumu je spor i atmosferičan epilog zaista zahvalnog slušalačkog iskustva i ne nudi previše black metal kaotičnosti, već je sasvim zadovoljna da bude odlična odjava sjajnog albuma.

Kaotično, frenetično, sa odlično odrađenim aranžmanima, meni osobno smetaju prekidi koji su očitiji na početku albuma, ali nisam toliko frustriran time da bih sad cjepidlačio.

Popis pjesama: 01. I, 02.II, 03. III, 04. IV, 05. V, 06. VI, 07. VII

Ocjena (1-10): 8,5

marko šiljeg // 11/05/2021