Skrativši ime (donedavno je imao nastavak Triler & Meler), zagrebački punk četverac okupljen oko frontmena Žareta Jankovskog (naravno iz Electric Žareta), objavio je svoj debi album. Nekad davno Žare je izdao naslovnu pjesmu za Slušaj najglasnije kao Electric Žare i njegovi piceki, pa se na repertoaru benda Electric Žare često nalazilo po nekoliko kompozicija koje su kasnije uvrštene u opus Geler Felera.

Sam Geler Feler Triler & Meler s radom je startao koncem 2009. i već su samo za nekoliko mjeseci ušli u finale HGF-a 2010. godine, ponešto su mijenjali postavu, pa je tako od originalnih članova danas prisutan Žare (vokal) i basist Rile. Dora (bubnjevi) i Mislav (gitara) su u bend došli kasnije.

Za razliku od Elektrik Žareta, ovaj bend je koncipiran na zafrkantske i ljubavne pop-punk pjesme, no glazbeno se ne razlikuju mnogo. Primjerice Geler Feler je britkiji sa klasičnim riffovima bez ikakvih solo dionica ili improvizacija (koriste ih tek tu i tamo), ali tekstualno su daleko jednostavniji. Ovdje je Žare spojio utjecaje Breceljove ekscentričnosti kroz različite proživljene ili izmišljene događaje o apelu građana protiv rušenja drveta ("U mojoj ulici"), zatim o izboru za miss svijeta ("Mir u svijetu"), nesretnom djetinjstvu i odrastanju u domu za nezbrinutu djecu ("Crna ptica bijela ptica") ili komičnom kavalirstvu koje okonča mogućom tragedijom bacanja pod vlak ("Pruga nesretne ljubavi"). Kada se čitaju stihovi s unutarnjeg omota ne doimaju se osobitim, no u Žaretovoj pomahnitaloj melodično kreštavoj vokalnoj izvedbi dobivaju svoj pravi punkerski smisao. On je bijesan komičar, vječito nezadovoljan i frustriran u životu sa društvom, susjedima, emocijama, neostvarenim ciljevima, ljudskim glupostima i politikom, te se baca u ironične komentare prezirući i sebe i druge. Ima tu svakojakih pričica, mahom onih stvarnih, uglavnom vezanih uz ljubavne jade i probleme kada se zažali što se u životu upoznala dotična osoba koja čini kojekakve gadarije ("Bilo bi bolje", "Ne mogu bez nje") ili crtica o saobraćajki i porodičnim frustracijama ("Žuti kišobran - žuti jorgovan").

U 12 pjesama svatko iz punk miljea će pronaći neke svoje favorite, no naslovna pjesma "Moj auto ide di di" je ubjedljivi socijalni reggae-punk hit kakvog rijetko danas susrećemo. Istovremeno je i komičan i ozbiljan, a razmotri li se podrobnije, upravo takvu liirsku kombinaciju humora i surovog života često nailazimo kroz stihove ovog albuma. Imaju poantu i smisao, kao i komercijalni potencijal, pa stoga valja očekivati i poneki hit. Možda čak i na dulje vremenske relacije.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 23/08/2012