Rusija nije popularna. Manje-više čitav svijet je mrzi, pa ipak, teško je konstatirati da je za to kriv ruski narod, pogotovo onaj iz dalekog Sibira (Novosibirsk) odakle dolaze ove četiri lijepe i bizarno pohotne, opasne djevojke što sviraju poprilično popularan pop-metal uvijen u djent. I k tome, Lina Verner uglavnom pjeva na engleskom, te po ničemu ne odaju dojam slavenštine ili omrznutog ruskog sindroma.

Za sada, još uvijek nemaju kompletan album. Ovo je kratko izdanje od 18 minuta sa 7 kratkih singlova, šteta, ovdje nema prvog singla "Brat" realiziranog još 2021. kada se nije niti slutila Putinova invazija na Ukrajinu. Svih 7 priloženih singlova su objavile baš upravo tokom 2022. i u leksiku se osjeća žustra seksualno-politička konotacija bez mnogo dlake na jeziku, primjerice u "Fuckboys" se govori o osveti 'jebačima loših kučki s lijeva na desno' kada stupidos misle da su nekome potrebni u životu, a u trojezičnoj "Katana" (japanski, engleski i ruski) sočno se prikazuje snobovski seks degutantnih samuraja 'oбнажу свою катану' (obnaži svoju katanu) u kolopletu mazohizma kuoničija i šinobija pod rubom haorija u totalnoj euforiji.



Naravno, pošto Novosibirsk geografski gravitira više prema Japanu nego li Europi, tu je još jedna zanimljiva, mantrajuća stvar "Freakshow" s režavim Yuki Matsumotom na gostujućem vokalu (sami će te otkriti intrigu poante), a svakako, ovdje u lirici tokom svih pjesama ne manjka sočnih prizora sa spolovilima, psovkama, voajerizmom i eksplicitnim bizarnostima nadahnutim trenutnim stanjem u Rusiji. Tu se sad uvijek povlače mnoge stvari, netipične za ovu najveću državu na svijetu - da li naši daleki slavenski istočnjaci imaju dodir s primjerice Europom? Jer u principu, kod nekih kurentno vitalnih spona, kao što su sport ili svi vidovi umjetnosti, nemaju. Gotovo da su izolirani, spadaju u Aziju, daleko im je bliža Amerika, problem koji se nameće sam po sebi ogromnog teritorijalnog prostranstva kojeg se zahvaljujući blagodatima interneta može uživati višestrano, čak i s nekog drugog planeta.

Mačke praše dovoljno dobro premda im skoro svaka pjesma izvire iz neke elektronske r'n'b furke ne sugerirajući da će kresnuti eksplozija gitare Irine Tararove, te ritam sekcije (Anna Epančinceva - bas, Natalya Bessonova - bubnjevi), no kada vidite snimke uživo, ove mlade Ruskinje odvale poštenu šljagu da su spremne za osvajanje svijeta tinejdžera i onog dijela publike što preferira Poppy, RATM i naravno, onoga što zadnjih 30 godina manjka Metallici i mnogim metuzalemima - remont koji će se teško desiti zbog jako dobrih razloga peglanja prokušane stilizacije. Ove djevojke su u daleko većoj prednosti spram njih, možda čak niti ne znaju za Black Sabbath ili Otep Shamayu koja im je nekako stilski najbliža, fokusirane su na moderni metal, iskreno govoreći, teško da se neke inovacije ovdje mogu čuti, ali ima ovdje sijaset svačega zanimljivoga i privlačnog.



Osim uvodnih r'n'b dionica koji puta prožetih pentatoničkim staccatima, izbijaju djent krivine, često i u rap vokalizacijama inače kratkih pjesama u rasponu od 2 i pol do 3 i pol minute sa čvrstim riffovima poput ljubomorne voajersko - špijunske "Totally spies" napucane moćnim breakovima ili si, pak dozvole noiserski dark početnih 40-ak sekundi teme "Slave" s kratkim rezovima, pozadinskom škripom, čudno uvrnutom melodijom i tromim tempom za zakucavanje glavom o pod. Najkraća "Money" od svega 2 minute i 7 sekundi izranja iz elektronskih r'n'b/ hip-hop obligacija u himnično nadglasavanje: ustvari, da nema gitarskih udaraca i živog bubnja, ovo bi bio klasičan hip-hop. Ima i pjevanja - "Show me your bones" pokazuje visoke Linine sopran oktave i prozračan melodičan vokal na rock šaržu umjerenog tempa. Možda u svemu manjka žešćeg galopa, ali pak s druge strane, niti RATM se nikad nisu razbacivali s njima. Onim ljubiteljima probranije rokačine možda manjkaju i gitarske finese, poneka 'catchy' solaža, kompleksniji aranžman, grleniji krikovi, namjerni kvarovi i još niz detalja, ali ne može se osporiti da i u ovako jednostavnom kompozitorskom kosturu nema dovoljno uzbuđenja jer, prije svega, poruke ovih singlova su kristalno jasne. Lead Horizon su opasne, prgave i bizarne, a to je samo po sebi već dovoljno divlje za dizanje dostatne količine adrenalina.

Naslovi: 1.Katana, 2.Totally spies, 3.Freakshow (feat. Yuki Matsumoto), 4.Slave, 5.Money, 6.Show me your bones, 7.Fuckboys

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 16/02/2023