Od Hatbrotta nismo dobili album već klasičan EP koji nastavlja njegove prepoznatljive reference najranijeg EBM-a pod jasnim utjecajima D.A.F. i Nitzer Ebb bez ikakvih značajnijih primjesa.

Kod njega je sve poznato - jednostavna ritmička plesna potka koja je ovog puta znatnije kompleksnije urađena, naglašeni elektronski basovi, malo synth harmonija, poneki efekt i ovaj puta tekstovi na hrvatskom jeziku uz oporo grubi vokal. Minimalistički urađene 4 pjesme komotno će razgaliti svakog starog ljubitelja ovakvog stila kakvog danas uistinu rijetko susrećemo. Možda će se novim fanovima koji su odrasli na post-industrial/electro žanrovima ovo sve skupa učiniti tek kao goli kostur kome manjka nadogradnja, no tako se to radilo pred 30-tak godina kada je ovo bila prava alternativa synth/electro-popu, a o electro-industrialu izuzev rijetkih, nitko nije niti razmišljao.

Prve tri kompozicije "Ruke", "Ja" i "Ti si mi" (lirski djelomična obrada Dine Dvornika "Ti si mi u mislima") su iznimno plesne s vrlo mračnim raspoloženjem u vokalnoj izvedbi mada su tekstovi posve senzibilni, emotivni i ljubavno nabijeni, a pronađe se i prilično grubih i pomalo nastranih mizantropija. "Snovi" su urađeni u kompleksnijem ritmičkom dizajnu tromog tempa nalik na koračnicu u mračnoj i turobnoj elegiji koja govori o košmarnim snovima punih krvi, znoja, suza i boli s atmosferičnim dark-wave harmonijama i klasičnim neo-folk fanfarama.

U principu od Hatbrotta nismo dobili ništa neočekivano, možda tek samo malo više onog pravog electro-punka u mračnom emotivnom raspoloženju. Pa sad trk na plesni podij i čekati kada će netko od naših DJ-a ovo zavrtjeti na idućem EBM/gothic partyiju.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 22/09/2012