Da je punk najiskonskija pojava u rocku u obliku otvorene konfrontacije nije potrebno dubokoumno filozofirati. Ono što su mnogi vrsni punk (i hardcore) poete izrekli, odvrištali i otpjevali ubjedljivo je najdrkskija, ali i istinita pljuska argumentirane kritike javnosti, sustavu, sistemu, politici, socijali, moralu, licemjerju, nepravdi…, odnosno moćna je socijalizacija čiji je stav neprikosnovena realnost bez devijacija i varijacija. Niti sami vrsni stihoklepci rocka poput Dylana, Bona, Bowiea, David Byrnea, nekoć Elvis Costella ili Morrisseya nisu se toliko otvoreno sukobljavali sa stvarnošću poput punkera. Uvijek im je manjkao taj generalni okidač, u slobodnom žargonu rečeno - totalni popizditis. Ulični leksik. Prgavi. Lumpenproleterski. I dakako, inteligentan. No, ima i onih koji stav i gard punka skrnave benignošću uplitavanjem emocija, romantike, šala i stupidnih zafrkancija, ali nije ovdje riječ o tome. Ovaj friški zagrebačko-zadarski četverac ima vraških sukoba sa sistemom, sustavom, politikom, nepotizmom, preziru okolinu, sprdavaju se s mnogo čime, a po imenu i omotnici nije uopće teško shvatiti tko im je trn u oku. Jedan od trnova. Nekad bi im za ovakve otvorene lirske ispade kakvih ima na ovome minijaturnom albumčiću od tek samo 22 minute Savez komunista Jugoslavije s Udbom i njihovim doušnicima ne samo zabranio djelovanje, javne nastupe i snimanje ploča, u blažem slučaju bi ih zbog podstrekavanja na promijenu mišljenja (a i na izazivanje javnih nereda), remećenje bratstva i jedinstva, te blaćenje mukotrpno izgrađenog socijalističkog i komunističkog društva po gotovo prijekom sudu osudio na prisilni višemjesečni, a možda i višegodišnji rad na Golom otoku. U onom drastičnom, zavisi kako bi Komitet i stručna politička ergela odvagnula, mogli bi nestati s lica zemlje po onim nepoznatim i nedostupnim spiskovima koji su očito uništeni iz svih mogućih arhiva uoči raspada SFRJ sakrivši sve tajne onih masovnih grobilišta stacioniranih uglavnom po susjednoj nam deželi. Zato su se punkeri i protestni poete dovitljivo služili metaforama izbjegavajući prije svega cenzuru vlastitog djela u kome nije smjelo biti ništa nesmotreno i ishitreno izjavljeno ili prikazano kada zineš i bleneš nešto pogubno prije nego što pamet jedno 10-15 puta dobro odvagne.



No, danas je situacija drugačija. Možeš da trabunjaš na sav glas šta god želiš do te mjere kad se netko ne osjeti ugroženim. Uostalom, mnoge novinske kolumne obiluju vrsnim komentarima i esejističkim kritikama, a ovi momci i jedna djevojka na basu (Tutkica) otvorenom konfrontacijom dosljedno napadaju svojeg najmrskijeg neprijatelja - kapitalistički sistem i sve njegove poltrone. U najekspresivnijoj temi "Đubrad" frontmen Frenki uzvikuje 'đubrad, đubrad - uvijek je na vlasti', a u uvodnoj, vrlo komičnoj ironizaciji samog im "Drotpad" imena 'mi smo drotpad, mi smo smeće, ničija nas mater neće/ mi smo drotpad, smrdimo - život zagorčavamo!!! Pišemo kazne, gledamo kite, osjetljiv na drogu, ćorav na fašiste!'. I tako redom o svemu i svačemu s dosljedno jasnim i britkim angažmanom oko ekologije ("Zajebani svijet"), prokletstvu religije ("Religija"), dočeku izbjeglica bodljikavom žicom ("Žica"), latentnog medijskog manipuliranja ("Iluzija izbora"), izuzetno glupih edukacija demokracije ("Razum i logika"), a ima ponešto i individualnih premisa jer usljed svega što se dešava, pametan rado zaviri u flašu da privremeno zavara životno levitiranje u beznađu ("Spalionica"). Svaka od ovih 11 autorskih pjesama koje lirski potpisuje upravo frontmen Frenki (posljednja "Toni Maler" je obrada TMNT) premda su lošijih tonskih i snimateljskih preformansa, a možda je i bend to upravo tako i htio da zvuči sirovo poput boljeg demo materijala (radio naš dobar znanac Doringo Bago), govore sjajnim kritičkim leksikom o sadašnjosti i mnogim bolnim točkama trulog kapitalizma jer uistinu mi Hrvati, a i svi jadni paćenici s Balkana ne znamo za bolje. Mislim, ne znamo. Znamo, kako ne bi znali, imamo svoje snove, ali toga 'nečega' boljega nema na vidiku. Stvari su takve kakve jesu. Frenki ništa ne preuveličava niti ne stvara neke fikcije. Ima 'kroz retke' finiju viziju budućnosti - borac je koji ne odustaje, a najviše od svega želio bi revoluciju. Podsjeća li vas to na nekoga?



Ako se spomene da je bubnjar Njec iz Abergaza, Srba, nekadašnjih Dvajstdeka špeka (hm, kaj je s njima?) i još nekih poznatih zagrebačkih punk bendova, odnosno jedan od najangažiranijih punkera s ovih prostora, onda znate s kim se ima posla. Ovdje ništa nije slučajno ili nehotično. Sve je namjerno i istinito, a ove 22 minute prođu u hipu kao da se pročita cijela sociološka disertacija o kapitalističkoj eksploataciji Dudeka koji je zatražio kredit od unutrašnjeg ili vanjskog neprijatelja, svejedno je. Izdajnik je izdajnik. Zauzvrat mora uložiti Cvetu i Jagodu, svoje krave, kuću i Regicu. Pa kako onda ne bi pošandrcao? To što je snimka 'tananijih' performansa, a Frenki kroz ciktanje dovedeno skoro do crusta, pa proguta i pojede poneke stihove, može vrlo dobro proći kod onih koji su potencijalni doušnici neke nove tajne službe što operira internetom jer danas se dosjei stvaraju kibernetički. Ne čuje se sve najjasnije što mu zapinje za kritičku misao, a i tako je bolje da ne skoči nečiji kardiogram pa će ga država besplatno liječiti zbog duševnih boli. Sve u svemu, ovo je dokaz kako je punk, kad je ovako iskren i sociološki argumentiran najbolja društvena kritika koja otvara horizonte napaćenom i opljačkanom narodu. Neki đavo se kad-tad mora promijeniti. Uz Drotpad, budućnost je nekako vedrija. Ako ništa drugo, ima nekog tko razmišlja isto kao i TI. A to nije malo. I sad, hm, ima jedna zgoda otprije možda godinu dana, a čini mi se da je vezana uz samo ime benda, ali ne mora biti. Vozio sam se biciklom kući s posla, vruće popodne, guma mi se lijepila za asfalt, hahaha… Na križanju Slavonske i Savske (dakako u Zagrebu), čekam na semaforu zeleno da pređem preko zebre, a u koloni automobila sjedi Njec za volanom i nateže q-pack pive Lowenbrau. Šajba spuštena, pozdravimo se, mahnemo si prek ceste, a ja mu doviknem 'buš ostal bez vozačke', a on meni 'već jesam'.

Naslovi: 1.Drotpad, 2.Koža, 3.Zajebani svijet, 4.Religija, 5.Spalionica, 6.Đubrad, 7.Žica, 8.Iluzija izbora, 9.Sve što leti, 10.Razum i logika, 11.Život il smrt, 12.Toni Maler (TMNT cover)

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 13/06/2017