Remek djelo! Rock album godine!

Na našim stranicama vrlo rijetko posvećujemo pažnju demo materijalima, no ovaj o kome je riječ je jedan raritetni komad demo zapisa koji bez ikakvog dodatnog tehničkog, studijskog ili producentskog zahvata može bez problema biti objavljen kao zvanični album za neku diskografsku etiketu.

Andrija je sastav koji dolazi iz Livna i čine ga Miran (bubnjevi), Danko (vokal), Drago (bas) i Božidar Jokić - Boško (gitara). Kao petog člana navode Andriju (samo kojeg?!) kao inspiraciju, te tvrde ukoliko će netko od njih otići iz postave, band kao takav više neće postojati.

Osnovani su koncem 2002., te su pune tri godine uvježbavali svirku da bi se prvi puta javno pojavili krajem 2005. Iz priloženog press materijala uočava se da se radi o vrlo samosvjesnim glazbenicima i umjetnicima koji rado vole samokritiku, samoironiju, ali su i skloni apstrakcijama. Do sada svoj rad komentiraju preko tri faze koje su pretočili u demo albume - "Grdna rano" (2005.), "Neumjerenost u iću, piću i krvoproliću" (lipanj 2006.) i "Borba bikova" (ljeto 2006.). Za sve albume, odnosno cikluse rada tvrde da su apstraktni, beskompromisni i brutalni. Tijekom petogodišnje karijere svoje javne nastupe počeli su raditi tek 2005. samo da bi došli do saznanja kako ljudi reagiraju na njihov do tada anoniman rad za kojeg su smatrali da u Livnu neće naći pristaše zbog pretovarenosti sa turbo-folk scenom. Tvrde da je publika donekle shvatila njihovu poruku, ali nitko nije shvatio glazbu uz čuđenje da Andrija ne svira niti jednu obradu. Kasniji koncertni nastupi 2006. obuhvatili su svirke u Drvaru, učešće na festivalu Ex-Yu Rocks!, te na West Herzegowina Festu gdje su u konkurenciji od 20 izvođača osvojili prvo mjesto i nagradu snimanje video-spota i pjesme. Također su nastupili na sinjskom S.A.R.S. festivalu, održali su samostalni koncert u Kninu, te su u Mostaru odsvirali dva koncerta, u klubu Abrašević (festival demo bendova) i u klubu Stolica (samostalni koncert), te u Imotskom u klubu Yuma (proslava prve godine postojanja kluba). Tijekom mjeseca ožujka 2007. su nastupili u sklopu Banjalučkog POP projekta sa Punkart iz Tuzle i Unutrašnjom Emigracijom iz Prijedora i Banja Luke kada su održali mini turneju po Hrvatskoj (Osijek - Mini Teatar, Križevci - Klub Kulture, Zagreb - Krivi Put i Vrbovec - AKC Garaže). Svi njihovi koncerti su popraćeni sa veoma pozitivnim i pohvalnim kritikama. "Zar i ti sine bildaš?" je album koji ima vrlo kratku minutažu (23 minute), te je sastavljen od 10 naslova koji su otpjevani na hrvatskom jeziku. Vrlo lukavo su iskoristili ukazanu šansu za snimanje pjesme u studiju "Baraka" u Mostaru, te su ovaj album snimili za samo jedan dan! (28.X 2006.). Glazba, kao i tekstovi su nesumnjivo dio jednog vrlo uskog terena koji u naškim okvirima zauzimaju bandovi poput nekadašnjeg Regoča, Sexe, Karpisa ili aktualnih Viva Glorio (ex-Trobezove krušne peći), Miodraza, Peach Pit i Infra-Red, te se mogu tumačiti kao moderni rock 21. stoljeća s nezaobilaznom potkom koja uvelike priziva duh Dischordovih i Touch & Go imena (a i još ponekih) poput Circus Lupus, Fugazi, The Jesus Lizard, At The Drive-In... Bez obzira na sredinu iz koje dolaze i koja je prepuna novokomponirane folk glazbe, Andrija je u gotovo izoliranom okružju uspio ostvariti originalni i veoma kreativan koncept svojeg individualno moćnog i direktnog rock svjetonazora time da niti jedna od deset kompozicija ne sliči jedna na drugu, te kao takva stoji u svojem sjajnom i maštovitom, te uglavnom apstraktnom, metaforiziranom i personificiranom izdanju. Koncept samog albuma sastoji se od 6 kompozicija s rada "Grdne rane", 3 su sa "Neumjerenosti", a jedan je sa "Borbe bikova", te time "Zar i ti sine bildaš?" pruža odličnu kompilacijsku retrospektivu rada Andrije po svim njihovim fazama. Sve skladbe su brzog tempa (izuzev laganijeg, atmosferičnijeg izleta u dijelu skladbe "Rojem čela") kojeg drži odličan bubnjar (3/4, 4/6 i uglavnom vrlo isprekidani taktovi), gitara je koncizna, distorzirano nabrušena i fila opake harme, riffove i mjestimične solo dionice, bas je u funkciji melodijsko-ritmičnog pratioca (ponegdje "plete"), dok je vokal vrlo prepoznatljiv i po tonalitetu, te načinu interpretacije ima veoma podudarnih točaka s David Thomasom (Pere UBU) i David Yowom (The Jesus Lizard), a na momente čak zazvuči i poput Milana (EKV) ili genijalnim otišli-u-zaborav Mamojebcima zahvaljujući čestim povicima. Tekstovi... eh, to je vrlo duga priča koja govori o njihovom životu, okolini, mnogim neskladima, kritikama na račun društva, lopovluku, perverzijama, socijalno-individualnim aspektima, samoironiji... na vrlo ukrašeni sarkastričan i crnim humorom prozaičan način koji njihovim tekstovima pridodaje šarm naoko nabacanih tekstura koje djeluju kao "izresci" iz novina. Bez ikakve vulgarizacije, Andrija vrlo oštro govori i treba ga pomno analizirati jer se radi o vrlo kompleksnoj prozi koju je očigledno napisao veoma nadahnuti pjesnik, tj. netko od samih članova sastava (nije navedeno). Tekstovi su veoma vješto aranžirani u sklop samih, uglavnom dvominutnih glazbenih komada koji su međusobno povezani sukladnim odnosom teksta i glazbe.

Također su snimili i pravi alternativni video spot (jedan kadar, nepomična kamera, ubrzano/usporeno) za skladbu "Drito u stomak" kojeg kao i čitav materijal možete skinuti s njihove web stranice.

Govoriti o svakoj skladbi pojedinačno je vrlo dug proces, stoga ih samo valja navesti:
1. Dinarid, 2. Kurvina, 3. Cirkuska, 4. Rojem čela, 5. Konji, 6. Drlja, 7. Drito u stomak, 8. Pancirka, 9. Gad, 10. Zubalo

Album zaslužuje najveće moguće ocijene u svim pogledima i zato je ovo remek djelo s pravom dobilo +10.

Album godine!

horvi // 06/04/2007