Već dulje vrijeme nismo na ovim stranicama imali izvođača iz Irana. Imaju vrlo bogatu scenu, a ovaj friški bend (u originalu خفتوک koji bi se na hrvatski preveo kao 'pospano'), doduše s očitim iskustvom u nekoliko ranijih grupa realizirao je debi album metaforički se obračunavajući s nepravdama različitih vrsta. Naravno, onoliko koliko im je to dozvoljeno u okvirima državnog fundamentalizma izbjegavajući stereotipove da se nekom dušebrižniku ne poremeti kardiogram ukoliko krene prevoditi libreto na engleskom jeziku. Šiba se opako ekstreman death sasvim solidno produciran s prljavim štimungom naglašene duple bas pedale, efekta 'limenog' bubnja (Jaavid Adariani), brutalno grgutavim, duboko grlenim vokalima vrlo dobrog frontmena i gitariste Payman Kaveh-a što bez problema pjeva i drugi kreštavo visoki tenor stvarajući dojam da imaju dva vokalista, te parajućim kukama drugog gitariste Farzad Mohammadija koje šaraju drastično dijagonalnim vijugama, a dakako i riffovima. Posebna je osobina gitara da se voli otići u nenadane izlete van standardnih okvira žanra čime se dobiva autentičan i prepoznatljiv izraz koji je nastavak tehnike Infernusa iz norveških blejkera Gorgoroth i nije za odbaciti. Početna, a ujedno i najdulja "Empty coffins" (6 minuta i nešto kusur) izranja iz eksterijera gomile vreve i glasova očito snimljenih negdje u iranskoj mahali dočaravši ulični bircuz, a onda slijedi rešetanje kompleksno postavljenih deklinacija riffa sa pozadinskim škripovima, breakovima i mnogo namjernih kvarova upadavši malčice i u klasičan, starinski death, ali bolje je kad bend šiba svoju suvremenu vizuru s triggerima i izmjeničnim agresijama nastavivši nešto tromije u "Swamp" s dodatkom blues manira stvarajući kaos i nered poput davljenja u živom blatu očajnički se boreći za život pucajući na sve i svašta uzduž i poprijeko, a nije na odmet niti spomenuti da je ovdje vriskava vokalna dionica odrepana, dok je finiš neočekivano udomljen u psihodeličnim staccatima i usporavanju.



Najkraća "Lawless border" ima početni metalcore nastavivši s obilato ukrašenim frakcijama nekoliko žanrovskih death inačica što pokazuje da su momci itekako potkovani za različitost pazeći na svaki moment (basist je Saed Fakoori), uostalom kao i na kompletnom materijalu od svega samo 6 pjesama. Najupečatljivija je "Minutes to death" s pamtimljivim melodičnim riffom, ali daleko da su u melodic deathu premda bi središnji dio aludirao na to, "Mortal" je brzanac blastbeatova i triggera s 'uhvati mi riff ako možeš' i kombinacijom sporih tempova, ma bubnjar je fantastičan, nema što u kompaktnosti pjesme s nekoliko efektnih izbojaka; mora da je ovdje ispustio dušu i nakon svirke trebao infuziju jer čisto sumnjam da si je popio pivo, vino ili rakiju od datulja i smokvi, vjerojatno nadoknađuje energiju ovčetinom, čajevima, a ostatak benda i nargilom. Završna naslovnjača "Cycle of torment" ima opet eksterijerne zvukove protegnuvši se u psihodeličan dekor frustracije, nemira i obaveznog naleta agresije izbacujući šarže otrova i bijesa poput pustinjskih zmija na vrelom suncu. Finiš je sasvim neočekivan: zadnja minuta je pojačana simfonijskim ugođajem koji priziva Orijent i Bliski istok ponudivši i tračak world-musica.



Ovih pola sata je vrlo dobra preporuka svakome željnom drugačijeg novog deatha. Nadajmo se da ovo nije samo pilot kamikaza/ bombaš samoubojica, te da će nastavak uslijediti jer Kheftook ima sjajne predispozicije za daljnje bombardiranje i nikako nije pospan već fantastično energičan, vitalan i uzbudljiv bend kojeg obavezno treba poslušati.

Naslovi: 1.Empty coffins, 2.Swamp, 3.Lawless border, 4.Minutes to death, 5.Mortal, 6.Cycle of torment

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 26/05/2024

PS: mislim da im je ovo prva recenzija u svijetu...