Ove sezone ništa još nismo dobili novog od belgijskih Thot (navodno očekujete koncert u Vintage Industrial Baru najesen!), ali zato je frontmen Grégoire Fray ponovno oživio svoj solo projekt koji se u određenu ruku referira na neke ranije radove benda iz prošle decenije kad je praktički još tražio i sebe i muzičare, te format, stil i način izražavanja. U principu, The Hills Mover je bio jedan od njegovih prvih projekata kad je pred dobrih 8 godina objavio EP "Songs From The Rain" (2007) zamišljen kao akustičan produžetak tek stasalih Thot, no ipak ima i nezaobilaznih elektronskih finesa poput sitne upotrebe programiranih ritmova i synth harmonija.
Struktura pjesama ovog dostatno dugačkog EP-ija (30 minuta) je minimalistički ogoljena uglavnom na akustično/amplificiranu legato gitaru i prepoznatljiv Grégoireov vokal u visokim oktavama dosežući i domene falseta s ponekim ambijentalnim dionicama u kojima i nema nekih izrazito potentnih instrumentalnih međuigri ili neočekivanih intervala. Tek rijetki staccato u kratkom intrumentalu "Speechless" ili vokalnoj, najduljoj "The unbearable lightness of dancing" (6 minuta), poneki samplirani zvuk iz exterijera, spomenute synth harme s kojima se održava background atmosfera ili obredni, lagani 1/1 ritmovi sasvim sigurno nisu dovoljno snažan pokazatelj autorske kreativnosti znane iz matičnog benda, već intimistički tekstovi nadahnuti uzajamnom spregom osobnosti i mitoloških motiva. Doduše, Grégoire ne ide daleko u neku duboku prošlost; on svoju lirsku arhaičnost nalazi redovito u prirodi, među drvećem, po šumama i poljima, na vjetru i kiši, u tišini tražeći mjesto gdje vlada savršeni ambijentalni balans naglašavajući ekološki osviješten angažman ka majci Zemlji kojoj se obraća u kombinaciji paganizma i suvremenog svjetonazora. Nije on od onih koji pod paskom alternativnog stava namjerno naginje izolaciji, otuđenju od civilizacije kojoj ne može pobjeći. On traži odgovore na mnoge priče nijansirajući uspomene predaka kada ovaj život nije bio podložan strelovitim promjenama zahvaljujući tehnološkom napretku, pa tako nastavlja dobro znane putešestvije o srušenim i danas nefunkcionalnim vodotornjevima, borbama s unutarnjim ljudskim demonima koji svakog dana koriste industriju i modernu tehniku za rapidnim povećanjem kapitala, odnosno, vraća se na ona mjesta koja su nekad bila nevina i neokaljana ljudskom rukom. Kaže 'na ona mjesta gdje odgovori čekaju/ put je dalek, nisam siguran da ću doći na svoje'. U tom jasnom kolebanju susreće se s mnogim vlastitim kompromisima, čak zaziva i Šivu tražeći odgovore u indijskoj mitologiji, sam je svijestan da ga neprestano obavijaju strepnje i nedoumice, te premda ne daje konkretan odgovor kojeg je, usput i vrlo teško dati, njegovo okretanje ka prirodi s velikom dozom tuge, sjete i romantike sadrži svu čar neo-folka i gothica s 'post' prefiksima.

Naslovi: 1.Relived, 2.Windwalkers, 3.Šiva, 4.Speechless, 5.The unbearable lightness of dancing, 6.Vélès

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 08/06/2015