home > mjuzik > Propast

kontakt | search |

NAMET: Propast (d.i.y., 2020)

Je li dobro o nekom, bilo kojem, Death Metal ili Crust Punk albumu napisati da je ugodan? Da živimo bilo gdje drugdje na planeti odgovor bi vjerojatno bio doživljen kao uvreda, rukavica u lice, te bih vjerojatno bio predmet više no jedne crne mise, kao i mnogostrukih uboda u voodoo lutkice; ali kako kod nas ima zaista malo death metala, a da nije po tako prokleto dosadnom pravilu melodičan - pozabavit ću se ovim demo ostvarenjem zagrebačkog Nameta.
[  ]

Osnovani su 2015. godine i prvi demo izbacuju godinu potom. Taj prvi demo je od početka do kraja crust punk sa očitim naklonom ka švedskoj školi, i malo melodičan u svojoj isporuci, nešto kao da uzmete Disfear sa malo His Hero Is Gone. Svakako dobar combo i dobar prvjenac ako me pitate i vrijedan čekiranja the fak aut. A sad na ovogodišnje ostvarenje naziva "Propast".

Prva razlika u odnosu na prvi demo je jezik, naime dok im je na prvijencu pola stvari bilo na engleskom jeziku, ovaj demo se diči hrvatskim kao švedski viking duljinom svojeg... drakara. Eh, da je to jedina razlika u odnosu na prije. Usporili dečki svoj crust, izbacili melo-hardcore utjecaje i, da ne ostane samo na tome, uvale u taj svoj miks i jednu žlicu Vegete... KHM KHM oprostite, čini se da imamo određenih tehničkih poteškoća, jer nije vegeta nego iz groba izbačena šaka dobrog starog švedskog deatha sa punk senzibilitetom kakav je ranih devedesetih iskakao iz svakog nordijskog podruma, spuštajući se preko klimatskim promjenama još nedirnutih glečera, u same dubine pakla. Štokholmska škola, to te ja pitam. U moru domaćih bendova koji se na ovaj ili onaj način izdrkavaju na stil In Flamesa, Arch Enemya ili At The Gates ili široke plejade srodnih generičnih kopija koje objedinjavam pod terminom Barbie Metal, ovaj album iskreno doživljavam kao poslasticu. Nema puno deatha na ovim prostorima, pa zato svaki fiks meni srcu tako mile glazbene supstance uzimam con mucho prokletog gusto.



Nakon poluminutnog uvoda tako kreće baražna D-beat paljba upotpunjena sa klasičnim Entombed-ovskim deathcrust riffom. Stvar se zove 'Bijes' i njome otvoreno najavljuju svoje namjere, iscijediti svaki atom soka iz publike koja će, uvjeren sam nastave li ovako usavršavati svoj stil - umirati u šutkama po onim malobrojnim mjestima gdje se može otići na koncerte ovakve glazbe. Prekid u vidu groova na pola pjesme i ajmo još malo. Dame i gospodo, malo sam si jizz-nuo u gaće da ovako nešto ima u Hrvatskoj.

Tamo gdje 'Bijes' završava, počinje 'Krug Prevare', i ne, ovo nije foršpan za kakav akcijski triller, nego death metal groove odrađen kompozicijski dobro, iako se nastavlja na prošlu pjesmu i ne odstupa previše od formule. D-beat koji se izmjenjuje sa death metal riffovima. Zasad solidno, ali zato naslovna stvar 'Propast' odvodi album u potpuno novom smjeru uvodeći blastove i žrtvujući punk za još jedan nivo deatha više, kaotična nabijačina kao iz najboljih dana te scene, završava groove riffom i samo priprema teren za 'Program', koji elaborira na prethodnu temu, mrvicu ubrzanijim D-beatom koji je uparen sa odličnim gitarskim dionicama odrađenim kroz čistu death metal prizmu. Ne sjećam se kad sam neki domaći bend već na prvo slušanje ovako ozbiljno, i ovako pozitivno primio. Zadnje death metal snage koje su mi podigle obrvu, indicirajući pritom interes, su bili Hanged i Hereza, a od njih je prošlo dosta vremena. Ispada da pratim evoluciju uživo, jer sljedeća pjesma 'Neka gori' samo nastavlja ovu transformaciju grupe koja si je očito zadala neke ciljeve, i ja im na ovom putu želim puno uspjeha. Skoro pa Black metal riff na početku ne mijenja bitno na substanci, ali još uvijek to ide koncizno, mada konstrukcijski jednu nijansu ispod prethodnice. 'Pokvaren do srži' je prvi moment da ovaj album malo usporava, no ne zadugo jer se vraća tom nekom Disfearovskom crustu koji očito služi podloga na koju se dodaju utjecaji deatha i epic black metal riffova, koje ovaj bend sa takvim umijećem reda iz pjesme u pjesmu. Sam kraj 'Pokvarenog do srži' je čisto black metal kraj koji taman dobro dođe za raznovrsnost i dovršava mozaik, time izbjegavajući da album upadne u monotoniju izmjena Crusta i Deatha. Najkraća, sedma pjesma 'PHK' je najslabija karika na inače više nego solidnom albumu, dok je osma '...' lagani gitarski outro, i po meni odlična referenca, barem što se naziva tiče, jer ovo je jedna kompaktna cjelina u kojoj se smjenjuju pasaži komplementarnih stilova, pjesama koje se nadovezuju jedna na drugu, a koja tek pred kraj, dakle u predzadnjoj pjesmi počinje gubiti paru iz kotla, što i nije neočekivano kada je ovakav vlak skoro nadomak stanice.

Uff. Što reći? Potakli su moje death metal sokove na nesmiljenu pulsaciju kroz obamrle arterije koje su tako vapile za dobrom dozom death metala po domaći. Pohvale za tekstove na hrvatskom, mada ono, ionako se ne kuži Kurz-a (austrijski premijer, molim lijepo, op.a) i osim po naslovima bilo bi teško razabrati što čovjek urla u mikrofon. Malo tanka produkcija (Namet je TRIO!!!) i jedna stvar ispod prosjeka albuma? Neki svjetski bendovi, pa i rodonačelnici žanra znaju podbaciti debelo ispod ove letvice. Kompozicijski dovoljno raznovrsno da ne zapadne u letargiju samodopadnosti, ovaj album pokriva prostor od groove-a, preko crusta i deatha, pa do epic black metal momenata da glume onu žlicu Vegete sa početka teksta. Ako je ovo bila evolucija u odnosu na prvi demo, ovom sastavu već sad možemo prognozirati dobre stvari, i s veseljem očekujem sljedeće ostvarenje.

Pjesme: 1. Gnjev, 2. Krug Prevare, 3. Propast, 4. Program, 5. Neka gori, 6. Pokvaren do srži, 7. PHK, 8. ...

Ocjena (1-10): 8,5

marko šiljeg // 14/10/2020

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Covid-19 blues, EP

MATEJ KRAJNC: Covid-19 blues, EP (2020)

| 27/10/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Animal Bouffe Animal

MOURIR: Animal Bouffe Animal (2020)

| 26/10/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Klematis, pesmi iz zgodbe o vzpenjavki, EP

MATEJ KRAJNC: Klematis, pesmi iz zgodbe o vzpenjavki, EP (2020)

| 25/10/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Death Meditation

FUNERAL LEECH: Death Meditation (2020)

| 25/10/2020 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Alphaville

IMPERIAL TRIUMPHANT: Alphaville (2020)

| 24/10/2020 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: Propast

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*