Mislim da ne moram pričati o tome kako su mi prva dva albuma ovih Riječana bili svojevremeni no.1 zbog čega ću ih pamtiti cijeli život, a satirično kaže i Magnus & Bunkerova parodija na Ahila 'možda i cijele smrti'. Magnus & Bunker su bili autori stripa Alan Ford, vrlo prilagodljivi komedijaši koje je zavolio bivši ex-Yu region zahvaljujući sjajnim prevodima s talijanskog jezika pokojnog Brixyija. Pravi ljubitelji prvih 75 stripova koje je stvorio ovaj dvojac znaju sve epizode napamet. Nakon zadnje epizode "Odlazak Superhika" je otišao crtač Magnus, a Bunker kao scenarist nije našao toliko dovoljno jakog karikaturistu pa su tijekom godina crteži postajali sve slabiji a time i njegova kreativna sposobnost da osmisli adekvatne scenarije parodirajući sa crnim humorom postali su nedovoljno upečatljivi. Uostalom kad se jedna karika u tom kreativnom procesu prekine i odvoji, naravno da su promijene nužne i moraju se sanirati alternativnom zamjenom novih nadahnuća. Disco'n'Action su ostali bez Gorana Gregureva, onog neodoljivo simpatičnog basiste s dredloksicama i maramom na glavi koji je 'kidao žice' na ritam u trance-punk euforiji. Oni koji ga nisu doživjeli uživo ne znaju što su propustili. Glazbenik je bio samozatajan kao što to basisti i jesu, ali držao je pravi šmek benda. Nepotrebno je sad spominjati odlazak Dave Allena iz Gang Of Four u fokusu stvarateljstva nakon drugog albuma ili solo karijeru pokojnog Mick Karna (ex-Japan), dva izuzetna basista, kad su činjenice vidljive, čujne i protežiraju se za pokolenja. Bendovi imaju svoje unutarnje promijene koje globalistički rečeno malo tko primijeti na ovakvoj domaćoj d.i.y. razini ako ih ne ukapira veći medij, žalosnije je ako ih ne primijeti niti krug onih koji su bili fanovi, a mogao bih reći da baš i nisam primjetio neku osobitu sklonost široke publike i kritike prema Disco'n'Action. Neki su mi znali sporadično predbaciti 'ah, to je onaj neki tvoj bend kojeg voliš' s oblačićem iznad glave 'ako se sviđa Horviju, meni se sigurno neće'.



U plesnoj glazbi bas je važan isto kao i ritam, to se ne mora trabunjati, pa sve ja na basovima kojih ovdje nema u dovoljnoj količini zamjenski potisnuti s metamorfozom Zlatka Trošelja koji je ranije bio zadužen sa elektroniku, samplove i klavijature. Ali da ga okreneš kako god, to više nije to koliko je prepoznatljiv bio taj specifičan Grgin bas u bendu. Nekome jest, evo baš meni jer se palim na bas koji mi se sviđa, primjerice onako kako ga ponekad zna zasvirati Barry Adamson ili Igor kad je bio u Tannu Tuwa bendu, a o Damiru Košpiću s prvog albuma Boe da ne govorim. To je taj bas. Rickenbacker ili ne, ali ima savršen zvuk za rock i njegove nadogradnje koje se ne mogu dobiti produkcijom imitirajući sirovost snage.



No, to nije jedina promijena. Totalni stilski zaokret su i vokali Edina Halitija na engleskom jeziku, te iznenađujuća akustika u gitari Kristijana Pejića (u uvodnoj "The road"), izostanak poznatih kongi i elektronskog tretmana tako da je ovo sasvim novi i drugačiji zvuk starog benda koji se odlučio na generalni remont. U nekim pjesmama je zadržana punkersko-elektronska dance-funk šarža ("Ready4", jedini instrumental "Bomb" u kompleksnijem aranžmanu) i The Prodigy elan ("Stay alone (modern fear)", "Howling out"), a zahvaljujući otresito energičnom vokalu dovlači se i duh Billy Idola, pa i dašak Mike Pattona i mekšeg funka Faith No More (u naslovnoj "Change this"). U posljednjoj temi "Mothers day" stilski zaokret je najvidljiviji sa čvrstim tretmanima koji više upućuju na hard-rock kurentne epohe nego li na dosadašnje punk/electro-dance elemente. Ipak u globalnom aspektu bend je zadržao plesni naboj pokretljivih i jednostavnih ritmova s potentnom konfiguracijom što nikako ne uvjetuje negativan prosperitet ili loš feedback. Očito je da nisu bend koji bi se repetirao na stare reference već da su voljni za nova istraživanja ne dozvoljavajući procesu starenja da učini svoje. Pomladili su izraz mnogim retrospekcijama koje su pronicljivo utkali u ovih 35 minuta. Sada su stilski nešto drugačiji, ali još uvijek rasplesani i rockerskiji nego na prva dva izdanja s dovoljno eksplozije zadržavši osnovni epicentar na plesnom podiju.

Naslovi: 1.The road, 2.Ready4, 3.Stay alone (modern fear), 4.Change this, 5.Howling out, 6.Bomb, 7.Mothers day

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 04/05/2016