Nakon prvog EP-a, koji je krajem 2013. godine bio uvršten na mnoge top liste naboljih, čekali smo čak tri godine na pravi punokrvni Baden-Baden album. Kroz taj relativno dugi period pomalo se i promijenio zvuk grupe, te su danas stilski još širi. Već pri pogledu na Bandcamp, s kojeg sam skinuo album, stoje tagovi: alternative, electro punk, electropop, garage, industrial. I sve što je navedeno pod tagovima, bez problema ćete pronaći u nekoj od pjesama. Kako je ponekad teško ugurati bend u bilo koju od ladica, toliko je u slučaju grupe Baden-Baden ta šarolikost nešto što će vam ili na prvu sjesti ili će vam takav naramak postati uteg oko noge. Posebna pohvala ide kreativnoj naslovnici albuma. Uvod u album, trajanjem ispod minute, je indijanski gospel "Neka uđe onaj pravi", kojom se čini da je bend poželio podariti hommage Nicku Caveu. I suditi album po toj pjesmi bilo bi suicidalno, jer ostatak albuma apsolutno odudara od uvodnog čina, čak toliko da nisam siguran koliko je bio potreban albumu. Tek tad počinje pravi Baden-Baden zvuk, plesan, iako mračan, s izraženom željom da vas uvuče u svoj svijet. Što nije moguće jedino u slučaju kad ne želite spustiti ručnu. Refreni su u njihovim pjesmama melodiozni, dok u strofama njeguju jedan atonalniji i alternativniji pristup.

Tekstovi su primarno na engleskom jeziku, ali kako ponekad svaka iznimka potvrđuje pravilo, ovdje je to "Kada dođe nije tu", furiozni elektro punk, koja je jedini komad pjevan po domaći i za koji vjerujem da će biti bar koncertni hit. I mislim kako je šteta što nemaju više tekstova na hrvatskom. "Black pillow" skupio je na bek vokalima najvrućije alternativne dive. Tu su Luce, Irena Žilić, Lucija Ivšić i Ivana Picek, a ta pjesma, kao i još nekoliko, (recimo "Kefir"), mogle bi uletjeti u neki novi Tarantinov film.



Naravno, takav jedan bućkuriš stilova u današnjoj glazbi nije nešto čemu bi se trebalo čuditi. Posebno ako ste se još prije tri godine uhvatili u koštac s prvim ep-em Badenovaca, koji je u sebi imao još više mraka, te prljaviju produkciju. Sad su sve skupa malo pročistili, proširili se na više srodnih stilova, pa pjesme variraju od eksperimentalnog pop pristupa Cabaret Voltaire, preko Depeche Mode izričaja, pa sve do masnih tonova D.A.F.-a i energije Rammsteina. Možda malo preširoko, ali definitivno originalno.

ocjena albuma [1-10]: 8

jura // 26/04/2016