LIV je zagrebačkoj publici koja u zadnjih nekoliko godina hodočasti po klupskim metal koncertima već solidno poznat bend. Nakon brojnih peripetija u vidu gubljenja studijskih traka, basistove operacije slomljene noge, krađe opreme iz garaže i puno mamurnih zora zbog kojih su žrtvovani brojni sati proba i studijskih sesija, napokon su konsolidirali redove da objave album prvijenac. Usudio bih se pretpostaviti da su na isti stavili sve pjesme koje trenutno imaju na lageru, jer album sadrži 11 numera, a traje koliko i putovanje starom cestom od Zagreba do Karlovca. U tih sat vremena LIV će vas provozati reprezentativnim zvukopisnim krajolicima stare škole speed/thrash metala s elementima hevijane bez upliva modernih core sufiksa i crossover ekspresionizma. U tom pogledu album je solidna delicija za pravovjerne pobornike žanra koji nisu navikli na iznenađenja i "eksperimente" sa žanrovskim novotarijama. Speed metal galopi netrigganih duplih bas pedala, standardni arsenali ovjerenih thrasherskih riffova, kratke linearne solaže u perverznoj sweep picking i tapping maniri, epizodne smjene melodičnih i agresivnih vokala, kombiniranje brzog i sporog tempa...sve su to sastojci zbog kojih bi prosječni ljubitelj žanra trebao fejlati "Try not to headbang challenge" već na prvoj pjesmi. Ako su vam starinske speed metal pjesme presirove i monotone, a klasične heavy skladbe previše strukturirane kao pop pjesme, LIV bi vam kao rješenje između tih dviju krajnosti trebao sjesti kao bijela lubanja na crnu majicu.

Produkcijska dostignuća na albumu su u skladu s trenutno najvišim metal standardima domaćeg studijskog snimanja. Sve se čuje kako valja, zvuk je dovoljno žestok da uspješno izbjegava sterilnu kompresiju kojoj pribjegavaju amaterski producenti, ali opet fali to neko fino podešavanje tajanstvenih frekvencija koje čini da zapadnoeuropski i američki thrash albumi zvuče više "svjetski" od domaćih.

Tekstovi na albumu su pisani u jedno- i dvosložnim rimama na način da budu svima razumljivi, bez samosvrhovitih tendencija preseravanja poznavanjem engleskog vokabulara i s time povezanih pretencioznih pokušaja da se neznanje pisanja suvislih tekstova sakrije pod samodopadno elokventni plašt navodnog dubokoumlja. Lirika se sadržajno kreće u provjerenim okvirima zagrobnih, ratnih, socioekoloških i seksualnih tema u kojima je čovjek ovisno o kontekstu ili svoj najveći prijatelj ili dušmanin. Poneki tekstovi sadrže i dozu humora što svakako karakterno odgovara članovima benda koji su po vokaciji nasmijane i vedre osobe. Ipak, najautentičnije su hedonističke ode dionizijskim užicima, pošto je poznato da su LIV-ovci provjereni štovatelji alkoholnih pića koji se niti u jednoj prigodi ne srame svojih fLašističkih stremljenja. Empirijski je potvrđeno da im se na vrhu liste favorita nalazi gemišt. Pod njegovim blagotvornim utjecajem članovi benda (p)ostaju miroljubivi i rado ga drugarski dijele s ostalim posjetiocima koncertnih i festivalskih nastupa, zbog čega smo skloni lako povjerovati da se iza misteriozne kratice LIV krije ime Litra I Voda, a ne Lesson In Violence.

Eto, dao sam vam neke općenite informacije o nosaču zvuka i njihovim nositeljima, a na vama je da preko Bandcamp linka koji slijedi uživate u otkrivanju detalja ukoliko vas je ovaj tekst na to potaknuo. Možete slobodno i kupiti album, a ne biti đubre kao ja koje nije otvorilo srce i buđelar nakon pet slušanja albuma, pa mu je Bandcamp onemogućio da to dalje čini online.

ocjena albuma [1-10]: 8

ognjen bašić // 10/06/2017