Seven Mouldy figs su relativno novi bend na našoj glazbenoj sceni. Grupu čine: Jordi - gitara, back-vocali; N. (Nemunemutan) - bubnjevi; back-vokali; Laura M. - bas gitara i Lucija - vokal, gitara. U nešto manje od dvije godine koliko postoje, iza sebe već imaju dva mini albuma, s time da je glazbeni pomak na ovom drugom EP-u popriličan. Treba pohvaliti naslove ovih mini albuma koji vrlo dobro doziraju njihov sadržaj. Anger Studies, njihov prvi EP je baš to, studiranje bijesa, gdje cure žele zvučati žestoko i pomalo neobuzdano. Utjecaji punka i grungea tu se mogu staviti u prvi plan. U grupi su tada bile samo Jordi (vokal, gitara i bas) i N. (bubnjevi i vokal). Naglasak je baš na žestokom zvuku, gdje je melodija stavljena u drugi plan, a ni Jordin vokal ne dolazi dovoljno do izražaja. U svakom slučaju, bilo bi jako neobično da su cure već s prve četiri pjesme uspjele poloviti svu onu melodioznost i kvalitetu koja razlikuje demo grupu bez puno iskustva i profilirani bend. Eh sad, s ovim drugim EP-em, Anger Management, stvarno su postale menadžerice bijesa, gdje su predočile svu svoju srdžbu u melodije koje imaju i glavu i rep. Baš poput menadžera koji je presložio sve nedostatke i nepravilnosti. Pjesama na novom EP-u ima četiri, cca 16 minuta glazbe, sasvim dovoljno da se vidi progresija ka tamnijem zvuku, za koji sam siguran da će se s vremenom još mijenjati. Sve pjesme su besplatne za download na bandcamp stranici grupe. Šarena naslovnica albuma kao da je imala podlogu u albumu Love Is a Battlefield of Wounded Hearts, grupe Hard-Ons.

Cure pjevaju na engleskom jeziku, akcentualno vrlo dobro i samo na trenutke mi se činilo da su s naših prostora. Tu je vrlo indikativno da mnogi domaći novi indie izvođači uopće ne doživljavaju hrvatski jezik kao svoj izričaj. Siguran sam kad bi ove Smokve pjevale domaćim jezikom, da bi dobile puno veći prostor u medijima. Zasigurno bi bilo i onih koji bi ih proglasili novim Punčkama.



"From me to you" koja otvara EP, lijepom pop melodijom pomalo asocira na pop glazbu šezdesetih, bez pretjerano prisutnih distorzija. Dovoljno dobro za početak, jer "Chery pie" kojom se put nastavlja, samo popunjuje tu sliku. Pitam se na koju foru su cure uspjele napraviti taj glazbeni pomak u glavi iz onih distorziranih slika koje imam slušajući prvi EP. Moram pohvaliti i produkciju Petra Makara, koji je uobličio ove pjesme i siguran sam pomogao bar malo curama u traženju pravog puta. "The dark sun" bas uvodom i glazbenom podlogom zalazi u glazbeni teritorij post punka gdje je odjednom bas gitara u prvom planu, a gitare malo u pozadini. Takav puniji i malo tamniji zvuk, sporijeg ritma je baš onaj smjer u kojem bih volio da ode zvuk grupe u budućnosti, gdje su u prvom planu grupe Au Pairs, Slits, rani Cure, a pomalo i Public Image Ltd. Tu je najdalje otišla posljednja "That little pain" koja bas obrascima i aranžmanom podsjeća na "Skamenjen" Električnog Orgazma. U ovoj pjesmi najviše mi je sjelo igranje ritmom bubnjarke N., koja pomalo neritmičnim sviranjem daje pjesmi dozu avangarde, zalazeći pomalo i u dub. I koliko god da su mi prve dvije pjesme ovog EP-a simpatične, toliko su me kupile s "The dark sun" i "That little pain". Za ovu potonju uskoro izlazi i spot. Svaka čast na odabiru pjesme!

Ovaj EP pokazuje svojim minimalizmom i tamnijom atmosferom i sitne pomake prema elektronici. Uvođenjem syntha punoća zvuka grupe bi odskočila za još jednu stepenicu. Naravno ako nastave raditi pjesme na tragu posljednje dvije s ovog EP-a. Vjerujem da je i to jedan od smjerova gdje bi se cure s vremenom mogle okušati. U nekom intervjuu sam pročitao da vole Depeche Mode, što je dovoljno dobar razlog za uvođenje klavijatura.

Sve u svemu, dobro posložene pjesme, kako glazbom, tako i produkcijom. Posebno kako priča ide prema završnim minutama. Kako se razvijaju i mijenjaju u zvuku, biti će zanimljivo obratiti pažnju na njih u idućem periodu. U slučaju da im ritam sekcija sve više krene iskakati u prvi plan, uskoro sigurno imamo nove domaće heroine.

ocjena albuma [1-10]: 7

jura // 09/04/2014