Trojac iz Podgorice o kome je već bilo riječi na ovim stranicama je vrlo friški, egzistira od 2023., ali je zapravo takoreći crnogorska supergrupa s dva vrlo cijenjena i plodna kreativca: Mladen Vujović (gitara, prateći vokal) www.terapija.net/interwju.asp?ID=31859 je zapravo legendarni rocker koji je još u 90-im imao prvi crnogorski alternativni bend Qtera (čitaj: Kutera) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=31918 što je kroz svoj jedinstven pristup, iskren i energičan nastup i tekstove Brace Subotića, otvorio vrata drugačijoj, novoj muzici i umjetnosti u Crnoj Gori, kao i supkulturi gdje su glavne valute kreativnost, pokret i akcija. U regionu, Qtera je poznata po singlu ''Aritmija'' koji se drugo emitovao na MTV Adria.



Drugi vitalni član je basist i glavni vokalist Bojan Đuković, inače multi-intrumentalista trip-hop grupe Beatz & Rhymes koja je također autentična na ovim prostorima po svojim downtempo pjesmama i lijepom gruvu. Bend iza sebe ima  nekoliko albuma i više uspješnih koncerata, kao i nekoliko singlova u najavi. A bubnjar je, da ne povjeruješ, 15-godišnji Simon Malypko iz ruskog grada Toljati. Doselio se u Podgoricu zime 2023., ne treba niti pretpostavljati zašto. Zanimljivo lirsko tkanje ovog njihovog prvog djela na engleskom jeziku uz prodoran Bojanov testosteronski tenor vokal nalik na Thurston Moorea otkriva mnoge kurentne životne paradokse: mnogi bježe s ovog našeg pejzažno lijepog, ali socijalno i politički sumornog Balkana, a drugi, s još lošijih egzistencijalnih destinacija dolaze na njega. Ustvari, ovdje se radi o preispitivanju proklete tranzicije: sa čime mi to ex-Yu, odnosno Balkanci nismo zadovoljni izuzev političkih pizdarija, a može se tu otvoriti dugotrajna rasprava, da ne duljim, Esma Ređepova je jako lijepo rekla u jednom interviewu da je njoj za sreću potreban krov nad glavom gdje se može oprati i barem dvaput dnevno nešto pojesti. Ne treba ništa više. Ah, ljudska taština je sklona automobilu, kući, nekakvom prestižu spram susjeda i bliskog komšije, dizanju kredita i sličnim materijalnim pokazateljima, a ustvari, svakome je dovoljno nekoliko šnita hljeba dnevno i nekakvog, banaliziram, barem malo ugodnog kavijara na njemu. I poneka čašica šampanjca, može biti i obična voda iz vodovoda, po tome smo barem jaki da čitav naš region ima zdravu vodu, a onda imamo i odlične pive i gazirane mineralne vode. Neću reći da se telimo i vapimo za noblesom Sterijine "Pokondirene tikve", ko što pokojni Mark E. Smith davno reče 'balava dečurlija hippy roditelja zapomaže zbog ničega', odnosno, previše smo orijentirani na američki način života i nekakav prividan luksuz. Ovaj EP počinje ponajboljom pjesmom "Seven" u post-grunge stilu između Nirvane i Mudhoney prisjećajući se tinejdžerskog mamurluka s frustriranim idejama i nadama o bijegu u neku bolju sredinu, eh, da, samo kuda? U Irsku ili na Island? U obećane zemlje UK ili USA, zasigurno nitko više ne bi išao, traži se novi Raj izlaska iz malog grada, a ustvari je povoljan i lijepi vapaj za nedostižnim i nepotrebnim. Prvi singl "Out of blue" je čisti melodični post-punk/ indie-rock pogodak, da ga pustite prijateljima kao novi rad, onomad fazonski štos, ponovno aktivnih Sonic Youth ili Husker Du, svi bi vam povjerovali, a lirika nosi veliki optimizams pogledom u budućnost, taman ono što je znao Michael Stipe (R.E.M.) zboriti kroz gomile pjesama impregniranih tjeskobom i jadom u kojima se ustvari veselio s nesmiljenom radošću propasti.



U puno mekšoj i naizgled baladičnijoj "Light is waiting", obrisi su uperene macho emocije s puno eksplozija od nježnosti do gnjeva, ali zavarali bi ste se isto kao i kod mnogih grunge pjesama: ovo baš jeste pravi grunge. Prvi dio počinje poput akustare Alice In Chains, zarašpa poput Soundgarden, šteta što Bojan nema jači 'hard/ heavy' vokal, daleko je od Chris Cornella, pjesma je kompleksnije prirode s usponima i padovima, taman kako grunge i jeste u svojoj jednostavnosti.

Full EP:



Ne bih bio siguran o čemu govori "Desiree", najčudnovatija stvar, otprilike bih je poredio s "Davni trag" Boa o kojoj sam razbijao glavu najmanje 30 godina sve dok mi u interwiewu 2011. Mladen Puljiz nije rekao 'to je pjesma koja govori gdje su nestali Hrvati' www.terapija.net/interwju.asp?ID=11796, ali čini mi se da je otprilike sofisticirani art smisao vrlo blizak, a ako nije i uperena je na emotivno kibiciranje, onda pjesma nema značaj. Meni se ipak čini da je ovo velika crnogorska stvar za čitav svijet, strijela koju odašilje veliki autor iz naše male države koja je imala dugi put ispunjen plačem, a ustvari je htjela biti središte pozornosti naše Slavenske braće. Naposljetku, posljednja "Throne" je ljubavna s izraženom erotikom u poprilično sofisticiranoj poetici 'isukanog čeličnog mača' koji zbog načina vokalne arije ostavlja dojam 'I'm the sword', a u principu je 'iron the sword', te se glazbena kulisa proteže na čak 6 i pol minuta sa psihodeličnim space-rock finišom u fade-outu.

Sveskupa, nešto više od 20 minuta ovog EP-ija je vrlo umiveno, uredno, smireno i inteligentno djelo zadnje najveće svjetske rock eksplozije otvorivši, valja se nadati, uspješan kreativan i plodan proces za razliku od Qtere koja je egzistitala nekih 15-ak godina ostvarivši tek samo jedan službeni EP. Po svemu sudeći, u ovako, relativno kratkom vremenskom periodu od svega godine dana rada, Sandraun (iliti Sundrown) ima sav potreban početni potencijal za zrelo timsko tkanje koje se ne bi smjelo zaustaviti na ovom izdanju.

Naslovi: 1.Seven, 2.Out of the blue, 3.Light is waiting, 4.Desiree, 5.Throne

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 23/10/2024