home > mjuzik > Razni

kontakt | search |

DEMO IZVOĐAČI 2012., 3. DIO: Razni (d.i.y., 2012)

DOBRI DUHOVI (Varaždin), THE HOAX PROGRAM (Ajdovščina), POD SILOM ŽIV (Međimurje), ŠTA IMA?, UNDERDUST (oba Zagreb) i ZAYN (Bjelovar). 6 odličnih bendova, odličnih albuma, odličnih radova...
[  ]

DOBRI DUHOVI - The Basement Tapes (2012, d.i.y.)

Varaždinskih Dobrih Duhova nije bilo jako, jako dugo. Zadnje, koliko me pamćenje služi, bilo je još početkom prošle decenije kada se bend sveo na Duh, solo rad njihovog vođe, gitariste i pjevača Ivice Bađuna koji je originalno ime prvotno morao skratiti u Duhovi (zbog jednog neuspješnog ambicioznog istoimenog benda), pa onda u taj sasvim neprimijećeni Duh i kada su se poznavatelji njegovog/ njihovog rada samo sjetno prisjećali mnogih lijepih pjesama sa zebnjom da od svega toga ne (p)ostane 'Uh', evo kompletnog benda sa punim imenom i prezimenom u sjajnom izdanju!

Duhovi ili Dobri Duhovi bili su u drugoj polovici 90-ih americana prije nego li je skovan taj termin, a imali su ležernu atmosferičnu tekstualno-glazbenu potku koja je prožimala i brit-pop, bluesersku etiku, pop formate i čvrsto stajalište u r'n'r-u. I premda je od tada proteklo više od čitave dekade, oni danas zvuče upravo onako kao da nastavljaju svoju seriju pjesama okončanih sa odličnim albumom "Iza debelih vrata" (1999, Anubis Records) u daleko lepršavijem i vedrijem tonu. Akustična gitara uz nekoliko izbalansirano melodičnih solaža na električnoj gitari (Hrvoje Horvatić - Hax), potom harmonici (Dinko Sardelić - Dinac), klavijaturama, pianu (Tomislav Herceg - Tomek), šarmantnih tempova bubnjarskih metlica (Petar Čavlović), pomalo kabaretski ugođaj (doduše manjka ona stara Tvrtkova truba) i veoma lijepe emotivne pjesme koje ovaj put ne sakrivaju nikakvu čežnjikavu sofisticiranost monotonije strip-junaka Corto Maltezea s kojim su bend mnogi poistovjećivali.

Gospodin Bađun je danas u glavi sasvim drugi čovjek, no po emocijama i autorskom pristupu je i dalje isti, štoviše, s godinama je postao romantičniji i naoko bezbolniji. Više ne pati zbog neuzvraćenih emocija i slomljenog srca, te premda, kako kaže prva pjesma "Aquarij" 'izgubili smo se u svom akvariju', on ide naprijed i na konto starih, preboljenih iskustava umije napraviti veličanstvene pjesme. Jest, klasične su, no pune su emocija i vedrine kakve se i očekuju od glazbenika u 40-im godinama života. Primjerice, pjesma "Anđela" je vješta igra riječi - 'u svome gradu stranac, a oko srca lanac/ i hladno je za noge koje me vode/ ka tijelu tvom uz želju - zavoljeti te cijelu/ dok si bila podatna i mila, otpala ti krila - Anđela...'. Da li su joj otpala 'anđeoska krila' ili se radi o stanovitoj Anđeli? Fina caka koju umiju napraviti samo vrsni poete, nema šta... "Budi tu" je, pak puna optimizma u vedro ozareno jutro, mada skriva neke emotivne zagonetke, dok je "Ostavio sam ti za jutro" pravi pravcati hit kakvog u diskografiji R.E.M. uistinu treba tražiti unazad zadnjih 15-ak godina. Puna je emotivnih problema koje je nemoguće objasniti s jednom-dvije rečenice, ali refren "dal' voliš me ko' što volio sam te" puno toga govori.

Ovo su četiri prekrasne ljubavne pjesme koje otkrivaju jednu sasvim drugačiju dimenziju ljubavi, onu mračniju, no naoko one mogu zavarati zbog šarmantnosti Bađunovog skuliranog melodičnog vokala i vedrih glazbenih nota koje su veoma bliske rock evergreenima. Treba tu nadodati i odličan crtani omot koji upravo prikazuje čitav scenarij ovih nepunih 14 minuta čiste melodramatične elegancije.

Uz ovo se može veseliti i plesati, ali i duboko patiti i plakati. Bađun, majstor zanata je i dalje u igri za sve one željne ovakvih veličanstvenih pjesama koje možda ne uđu otprve zbog klasicizma, no da je neka medijska potpora velike izdavačke kuće, ovo bi vrlo brzo postali prvorazredni hitovi za radio i TV. Ljudi bi pjevušili ove pjesme i s vremenom bi ušli u sav taj Bađunov svijet lepršavo komponiranih ljubavnih elegija od kojih ne bi doživjeli razočarenje nalik na Ninu Badrić na Eurosongu ili naših zabavnjaka koji pjevaju tužne pjesme za svadbe koje ne govore o ničemu.

Ove skladbe su veoma duboko utjelovljene u svemu onome što nas kopka na emotivnim bazama, a tu smo manje-više svi labilni. Bađun je pogodio 'to' i zna o čemu govori, a to je danas postala toliko otrcana tema od koje svi odvraćaju s glavom; nikoga ne zanima, a kada dođu kući kukaju i plaču nad svojom gorkom sudbinom slušajući Cohena, Cavea, Stinga i Gibonnija (i domaće zabavnjake). E, pa ova do sada nikad javno priznata legenda od glazbenika je priuštila upravo 'to'.

Sjajno djelo.

Ocjena (1-10): 9
Web: www.dobri-duhovi.com

Diskografija:
Iza debelih vrata (1999)
Dar (2001)
The Basement Tapes (2012)
[  ]

THE HOAX PROGRAM - II (2011, d.i.y.)

Huh!

Odličan i nabrušeni materijal pristigao nam je iz dežele, Ajdovščine. Opaki bend koji je još 1997. startao pod imenom Low Punch, 2007. se preimenovao u The Hoax Program i do sada je objavio dva izdanja (prvo im je bilo "Lost Songs, Forgotten Melodies", 2008). Prvotno su bili oldschool hardcore bend, a sada praše veoma autoritativan hc/r'n'r/stoner s kompozicijama od kojih su neke vraški koncizne što se tiče svirke gitare. Inače, članovi The Hoax Program sviraju još i u Elodea, Iamdisease (zgodno ime) i Real Life Version.

Tekstovi su im na engleskom jeziku, puni su arogancije i bijesa, te uglavnom ne traže nikakvu milostinju na račun svoje patnje. Čisto punkerski hardcoreaški gnijevno se obračunavaju sa sivim eminencijama bez obzira radilo se o njihovim prijateljima ili barbarima iz bliže ili dalje okolice, a posebno nadrkan vokal, fakat univerzalno uštiman između Zack De La Roce (RATM), mlađahnog Henry Rollinsa i Cedric Bixler-Zavale (At The Drive-In), pospješuje taj čitav konglomerat u ubjedljivo snažan izraz kojeg, da vam netko ponudi bez ikakvog znanja, ne bi vam niti na kraj pameti došlo da je ovdje riječ o Slovencima. U prvi mah bi pomislili da su ovo još jedni opako nastrojeni Ameri koji su puno slušali klasični hardcore i uobličili ga u suvremeni izraz.

Na ovih 28 i pol minuta nema nikakvog predaha (tek na par sekundi u pretposljednjoj pjesmi "Sticksnap"). Ovaj bend vraški šiba, ne samo riffove i tempove, već i izuzetno bogate gitarističke melodije kakve su Nomeansno negdje zagubili tokom 90-ih. Ima u tim njihovim igrama i naboja velikog i još uvijek nedovoljno poznatog američkog oldschool metal benda Saviours. Ovdje ću se poslužiti ranijom izjavom koju sam napisao prilikom recenzije Saviours albuma "Accelerated Living" (2009): 'prosto je nevjerojatno s kakvom lakoćom ovaj band žeže po svemu onome što je već davno odsvirano a da pri tome ima savršeno odmjerenu dozu originalnosti. Njihova glazba jednostavno oduševljava sa ritmičnošću, energijom, melodijama, mnogim kompozitorskim rješenjima, improvizacijama, pa i svim onim 'guitar hero' solažama koje nisu suhoparne već su posve skladno kreirane'.

Fenomenalno.

Ocjena (1-10): 9
Web: http://www.facebook.com.thehoaxprogram

Diskografija:
Lost Songs, Forgotten Melodies (2008)
II (2011)
[  ]

POD SILOM ŽIV - Mesec vu vodi (2012, d.i.y.)

Na ovitku ovog rockerski klasično dizajniranog albuma stoji: autorski rock bend Pod silom živ dolazi iz Međimurja. Sa željom da sviramo čvrsti rock sa melodičnim solo dionicama okupili smo se u kolovozu 2009. da stvaramo mjuzu, a sve vas da ispunimo pozitivnom energijom! Pjesme koje se nalaze na albumu višestruko su selektirane i rezultat su dugogodišnjeg rada. Neke su bile već snimljene na pojedinim demo izdanjima ali nikad nisu imale priliku biti distribuirane, pa smo stoga napravili reizdanje pojedinih pjesama... a neke su i potpuno novijeg datuma. Članovi benda su Dean Kolar - Deko (vokal, gitara), Darko Ciglarić - Darac (vokal, bas), Ivica Goričanec - Kmica (solo gitara) i Mario Đukes - Đuka (bubnjevi), a interesantno je da 'pod silom živ' ima dvosmisleni značaj. To je međimurski naziv za cvijet koji se književno zove Prkos (lat. Portulaca grandiflora), a potrebno mu je vrlo malo vode i zemlje da bi opstao. Kad ga jednom zasadite, vrlo ga se teško možete riješiti, te se praktički ne može iskorijeniti...

Okey. Ovi momci praše klasičan hard-rock s blagim uplivima u metal, elem vrlo slični su Pištinom Hard Time-u, Vatrenom Poljupcu, Koti G-4, pa i Općoj Opasnosti, Atomskom skloništu i Divljim jagodama, odnosno školi klasičnih Deep Purple i blažih AC/DC. Neke pjesme su vrlo žestoke, primjerice uvodne "Danas ne izlazim van" i "Kome priznati", potom "Čvrsto za ruku" i dvije najžešće - "Suze su ti" i "U tišini", a tematika je uglavnom bazirana, pogađate, na vječite hard-rock mačo relacije između muškarca i žene, te nekih individualnih životnih preokupacija koje zalaze u domenu duhovnosti, tjeskobe i sudbine. A kao što i sami kažu, a ja potvrđujem, njihov stav je pozitivizam, te bi se neke od pjesama komotno mogle pridružiti klasičnom christian-rock poretku (osobito "Išće ti nega" u maniru Drugog Načina). Ima i nekih upliva u ostavštinu bivše nam države kroz socijalno-političku "Časna pionirska" koja govori o pionirskoj vjernosti Jugoslaviji i njenim razočarenjem sa domovinskim ratom koji im je 'ubio dječačke snove' (stihovi: 'jebem ti državu, političare, vladu/ ljudi su gladni, a oni i dalje kradu/ smješkom ti nude lažno obećanje/ dok vrijeme ide, ja im vjerujem sve manje'). Ne morate se složiti samnom, ali ova pjesma je 100%-tni hit koji s apsolutnim rockerskim manirom govori o aktualnoj situaciji.

U obilju žestokih hard riffova i ukusno posloženih melodičnih solaža, posebnost benda su tekstovi na kajkavskom u dvije iznimno emotivne balade "Vojak" i "Išće ti nega" u kojima su se poslužili akustikom, amplificiranim gitarama i gostujućim klavijaturistom Nevenom Žnidarićom. Također je baladična "Ljubavna" koja odskače od ostatka materijala finim dvodjelnim aranžmanom; prvi dio je akustičan, a drugi u tromom hard-rock maniru zaboravljenih sentiša. Zna se da najljepše laganice rade metalci i hard-rockeri... Treća na kajkavštini je posljednja "Uragan" koja je pomiješana sa štokavicom nalik na purgerštinu i mora se priznati da su u tom fahu uradili kreativan lingvistički umjetnički posao. Vokali (e, pa ne znam tko je koji) imaju specifične glaščine koje ama na baš nikoga ne nalikuju, no u nekim skladbama se jedan od njih trudi dosegnuti visoke oktave poput David Coverdalea, recimo u "Tko stoji iza mene" koja će po nekim referencama podsjetiti na čuveni hit "Fool for your lovin'" Whitesnakea. Eh, da su ovu pjesmu još podebljali s nekim Hammondom... još bi bila efektnija. U pojedinim sekvencama drugi vokalista blago podsjeti na Dragu Mlinarca iz epohe Grupe 220, a recimo u reggae skladbi "Kreni dok još nije kasno" na Stinga iz vremena The Police (ili još bolje na nekadašnji zagrebački Parlament iz 1981. godine), ali tek na momente. Svi komplimenti vokalima i dvoglasjima.

Prelamajući hard-rock i balade s ponekim progressive detaljima, ovi Međimurci su napravili eklektičan 50-tominutni album s jasnim pjesmama u kojima se ispoljava klasičan rockerski stav, te mada nisu u aktualnom điru, snaga njihovog izraza su moćni riffovi, uglavnom umjereni tempovi i veoma dobri tekstovi koji otprve ulaze pod kožu. Jako lijepo urađen, sjajno snimljen i produciran (studio Jazbina u Maloj Subotici i 'home made'), "Mesec vu vodi" je dostojanstveno nepatetično djelo koje zaslužuje da se pronađe u fonoteci svakog ljubitelja hard-rocka. Ovakva d.i.y. izdanja kod mene imaju posebnu cijenu. Momci su se svojski potrudili napraviti najbolje što mogu i želim im svu sreću i uspjeh u ovome okrutnom vremenu kada se i rockeri glože međusobno.

Bravo Međimurci! Odalamili ste pravu kreativnu šamaronku Vuci, Živom Blatu, Miliću Vukašinoviću, Brkovima, Jagodama i svima onima kojima su Bijelo dugme i Riblja čorba još uvijek no.1 bend bivše Juge. Ozbiljan ste bend s velikim komercijalnim potencijalom koji se ne susreće svake godine.

Ocjena (1-10): 9
Web: www.podsilomziv.com
[  ]

ŠTA IMA? - Povedalinke (2012, d.i.y.)

Ponekad imam neodoljivu želju da rubriku 'demo/d.i.y. izvođači' nazovem 'najbolji albumi godine' jer ima toliko sjajnih i odličnih autora koji su miljama nadebelo dosegli veličanstvene vrhunce spram onih koji su općepoznato vidljivi za široku javnost. Svi oni koji po medijima rogobore kako nema 'dobrih bendova' i 'dobre muzike' ustvari nikada se nisu niti potrudili zagrepsti 'ispod površine' i potražiti barem djeličak fenomenalne hrvatske i regionalne scene koja čami praktički na marginama zbivanja.

Jedan od takvih tipičnih predstavnika su zagrebački Šta Ima?, bend sa višegodišnjim iskustvom i stalnim, začuđujućim napretkom koji grabi sa svakim novim korakom u nova iznenađenja. Mada su imali nekoliko različitih faza i postava, te jedno vrijeme čak i nisu radili, uspjeli su od svojeg prvog, fenomenalnog debi EP-ija "Rolazag Baazije" još iz 2008. ostvariti novi pogodak. Sasvim drugačiji, daleko prodorniji, melodičniji i zavodljiviji.

Sniman u nekoliko navrata, "Povedalinke" je 40-tominutni zbir njihovih pjesama u protekle 3-4 godine otkako ih je napustio bubnjar Gnještun koji je nastavio raditi kao solo kantautor pod imenom Čudnoređe. Kao što fanovi benda znaju, u međuvremenu su dobili pojačanje sa sjajnim virtuozom Fred Lanzom (piano/klavijature), inače i stalnim glazbenikom Nine Romić koji je na Doringovu gitarističku progressive svirku nadodao mnogo novih elemenata, prije svega jazza, etna, funka i slobodnih melodijskih riješenja.

A to je značilo da se i čitav prijašnji koncept koji je bio na relacijama math/progressive/thrash/metal/hard-rock trebao transformirati u novi, daleko mekši zvuk, što im je s obzirom na samu izvrsnost glazbenika, nevjerojatno dobro uspjelo. Oni su takoreći iskočili iz kože, vođa Doringo (ili točnije Dinko Čvorić) je morao uzeti pauze i podrobno razmisliti o svemu, te su se uputili u daleko pristupačnije strukture koje više nisu onako naporne i zahtjevne, no i dalje sadrže bogatu kreaciju, od koje, jednostavno rečeno, ne da boli glava, nego obara sa svojim muzikalnim harmonijama.

Na ovom odličnom, čak i ponajboljem d.i.y. ostvarenju 2012. (mada je to još uvijek prerano govoriti), oni su satkali fantastičnu instrumentalnu pjesmaricu od 16 komada u kojima se nalazi abnormalna količina potencijalnih hitova. Jest da instrumentalna glazba nije toliko primamljiva kao ona popraćena vokalima, no ovaj bend je uspio napraviti ono što je tek rijetkim velikim izvođačima uspjelo poći za rukom - samo sa snagom vještine osnovnih glazbenih zakonitosti bez ikakve pomoći sofisticirane tehnike, nanizati prekrasnu kolekciju tonova, veličanstvenih melodija i cjelovito dorečenih, mahom kratkih pjesama.

Poanta je u tome da su Šta Ima? skup muzičara poput recimo klasičnih glazbenika koji samo priznaju solističke vrline uz tek malo orkestracije. Naravno, njihovo ishodište jest rock, no on više nije najbitniji u njihovom izrazu kao prije 4 godine, već individualne sklonosti koje sami ponaosob razvijaju u smjeru koji je dugosežan, odnosno više nije hermetički zatvoren u neke određene strukture.

Tako se na ovome ostvarenju pojavljuje cijeli niz različitih faktora od etna/world-musica/folka, dijagonalnih poveznica sa baratanjem sazvučja Balkana, pentatonike s dalekog istoka, utjecaja francuskog melosa, šansone, kabareta, sve do rocka, funka, pa čak i natruha dance muzike i techna. Oni su naprosto glazbeno toliko sazreli da je gotovo nemoguće njihovu glazbu uvrstiti u neki striktni fah; ta sjajna instrumentalistička sprega Dinkove gitare i Fredovih uistinu šareno obojenih klavijatura s različitim efektima uz gosta Ivan Čapalova (kaval i gajde), doima se u nekim pjesmama kao da bend tvori barem najmanje 5-6 vrhunskih glazbenika koji su stažirali kod Frank Zappe, Yes, Genesis i Peter Gabriela, ili su recimo u istočnjačkim pentatonikama bili članovi benda Japan na albumu "Tin Drum" (1982), te su radili sa pokojnim Mick Karnom, zasigurno najoriginalnijim fretless bas gitaristom koji osim što je bio član Japan, bio je jedan od rijetkih fuzionista koji je spojio rock, pop, etno/world-music i funk u individualni, još uvijek nerazotkriveni art.

Šta Ima? jeste kompleksan bend za opisati na 'papiru', no daleko ga je jednostavnije slušati. Svaka njihova kompozicija ima takoreći 'školske' osnove progressive-rocka, no ljepota izraza, umijeće, te baratanje harmonijama i melodijama im je na vrhunskom nivou, a da pri tome ne kroče u nikakve eksperimente i egzibicije. Oni se slažu po melodičnoj osnovi, a to je harmonija svemira, univerzuma, kozmosa i svega onoga što ljudski um uopće može, možda, tek nakratko dokučiti. Nije filozofija u 'dubokim' i teškim' stvarima, već u jednostavnim; Šta Ima? se ne bave starim skolastičkim ili indie-rock uzorcima; ne, oni su prevazišli te strukture svijesti. Njihov medij je čovjek, biće od krvi i mesa koje regira na podražaje ugodnosti ljepote bez ikakvih negativnih emocija. Uostalom, ljepota je u umu stvaratelja i uhu slušatelja.

Krene li se redom, album otvara "Indonezijska močvara" sa tipičnom istočnjačkom gitarskom pentatonikom u koju se uključuje obredni marširajući bubnjarski tempo, a takvih komada na albumu ima samo, na žalost, dva. Drugi je "Kineska močvara" koji počinje drugačije - sa Morriconeovskim 'špageti-western' fućkanjem, ambijentalnim synthom, efektima violinske melodije i sjajnim gitarskim tremolom koji se razvija u strastvenu kombinaciju staccato/legato. Eh, da ih je više....

Jedan od prvih favorita albuma je funk komad "Mediteranska razglednica" u rasplesanom tempu punom šarenila gdje je Dinko podario prekrasne gitarističke strukture world-musica mnogo aludirajući na afro-pop. Pjesma kao takva biti će sasvim sigurno jako, jako dugo zanimljiva za slušanje, pa možda i za 50-tak godina, ako ne i dulje. Bravura je to koju nije samo tako lako odbaciti. Drugi veliki pogodak pristiže kroz kratki flautistički uvodnik "Gablec" (12 sekundi) koji se nadovezuje na novu Dinkovu bravuru "Planinska" u kojoj je nadosnimio nekoliko gitara, a sve su odsvirane staccato. U igru su ubačeni efekti nadogradnje flaute i violina, te odličan arhaičan bubnjarski tempo njihovog prvog bubnjara Ognjena Bašića, današnjeg Čudnoređa. Treba naglasiti da su na ovom materijalu svirala još tri bubnjara - Igor Cvetko, Damir Mihaljević i Natko Jurdana, a sve basove je odsvirao Mihovil Jurdana - Mićo koji više nije član benda. "Pobedalinka", inače znana još iz one prve faze rada, ovdje je dobila mnogo mekaniji izraz bez distorziranih gitara i čisto je orijentirana na pop melodiju s velikim rezultatom koji nalikuje laganijem d'n'b tempu iliti bržem dubstepu, a taman paše kao jedan od potencijalnih hitova. Pravu stvar zakuhavaju sa "A kaj kak pak ampak tu tam si si naredil, tak ti bu (Naredalinka)" u kojoj Šta Ima? podsjete na onu prvu postavu u kojoj je kompleksnost bila na prvom mjestu. Dakako, ovdje je to puno razgranatije jer se u igru uključio Fred sa brojnim sitnim jazz-rock uletima na pianu, Hammondu i Ivan Čapanov sa kavalom. "Deset dana na Lastovu" je prekrasan solo za duboke bas/bariton gitarske žice, a da je to Sting čuo u doba kada je snimao svoj prvijenac "The Dream Of The Blue Turtles" (1985), ne bi bilo neočekivano da autora pozove u svoj bend. Nastavak kompozicije je čista gitaristička impresionistička bravura uz pozadinski tremolo klavijatura. Interesantno je da je ove 'basove' odsvirao Dinko na običnoj električnoj gitari kojoj je spustio oktavu niže pomoću softwarea simulirajući 6-žičani električni kontrabas! Urnebes bubnjeva je prikazan u sjajnoj jazz-rock/fusion "Bebekizza" koja, da je pravde, trebala bi se izvesti na nekom od budućih Zg-Jazz festivala, a u njoj je svoju veličanstvenu ulogu odigrao i Fred na pianu. Koja virtuozna igra u samo 3.38! Ma to samo može napraviti 'mali' underground bend potkovan znanjem i komercijalnom neopterećenošću!!! A čini mi se, mada ne znam, ovdje je jednu od svojih zadnjih rola odsvirao odličan basist Mićo koji više nije s njima (onaj koji je znao na nastupima nositi one čudne grendlandsko-tibetanske čizme). Sjajan pogodak slijedi u "Vrlika", ambijentalnoj minijaturi za klavijature na razne načine gdje se Dinko istaknuo kao vrhunski majstor senzibiliteta mediteranskog podneblja utjelovivši dojam hrvatskog etna na svoj način. Majstorstvo, moram priznati.

Svojeg 'klasičnog' progressive-rock tretmana bend se prihvaća u "Lagano je 5 do 6" koji je jedan od također favorita ovog albuma sa jezdeće finom spregom melodija gitare i piana, kao i umjerenog ritma, dok prava bomba slijedi u prekratkom techno zgoditku "Štaimastično kolo" koji iznosi svega 1 minutu i 5 sekundi. U njemu su sabrali Legen i Kries sa zvukom Čapanovih gajdi, ali izgleda da im se 'ogadila' takva forma da bi je razvijali, šteta... "U službi Cara Labudara" je nova Fredova virtuoznost na jazz pianu uz laganu session pratnju u koju se uključuje Dinko sa finom staccato funk gitarom, a pretposljednja "Kavalina 11ica" (za solo kaval) je uvod u finale sa "Snena nuevo", još jednom potencijalno velikom hit pjesmom u plesnom toku.

Mahom svi ovi instrumentali su itekako pogodni za one rupe u radijskom programu kada se čitaju najave i neke plaćene reklame, no daleko od toga da im je to osnovna bit isto kao što Vlatko Stefanovski nikad nije imao namjeru raditi glazbu za komercijalne sadržaje. Snaga ovog albuma "Pobedalinka" je u konceptu izgrađenih melodija, bogatom sadržaju raznolikosti koje će se shvaćati s vremenom (kažem, ponekad i sa možda tko zna koliko godina zakašnjenja), te čistoj i uravnoteženoj produkciji bez obzira što je djelo objavljeno kao d.i.y. izdanje. Ali, za to više se uopće ne treba starati. Šta Ima? su definitivno veliki muzičari sa sjajnim albumom, kandidatom za najbolji hrvatski rad godine. Barem po mojem mišljenju.

Kad bi bilo pravde, ovo djelo bi moralo dobiti nekakvu nagradu. Za umjetničko zalaganje, koncept i napredak glazbe.

Ocjena (1-10): 10
Web: http://staima.bandcamp.com/

Diskografija:
Rolazag Baazije (2008)
Povedalinke (2012)
[  ]

UNDERDUST - Promo '12 (2012, d.i.y.)

U ponovno novoj postavi zagrebački Underdust su nakon dvije pune godine realizirali novi, drugi po redu materijal. Od stare postave ostali su gitaristi Mario Romanić i Viktor Pugelnik, te bubnjar Matija Novak. Novi su basist Vladimir Kasal i pjevačica Partasah Lillith (Blanka) koja je iznenađujuće kvalitetna, već treća smjena na mikrofonu (ranije su tu bile Iva Gluhak i Iva Petric). Gdje li je samo Mario pronađe...?

No, ovdje su ponovljene sve one tri pjesme s prvog "Promo" materijala u novim varijantama koje doduše ništa bitnije ne odstupaju od prvobitnih skladbi ("Dust", "All I've lost" i "Traveller"). Sve je tu isto - melankolični tekstovi i obilje sjajnih gitarističkih bravura sa čvrstim riffovima u relativno umjerenim tempovima uz poneki dašak progressive strukture kojom se diže dinamika.

Novi elan s novim dušama.

Ocjena (1-10): 8
Web: www.underdust.com

Diskografija:
Promo (2010)
Promo '12 (2012)
[  ]

ZAYN - Non Lege Artist (2012, d.i.y.)

Bjelovarska scena je svoj definitivan kreativni fokus dosegla sa bendovima Project: Genova i Tzara (okey i sa Hrvojevim Ni-Nu), a kako vrijeme odmiče, počela je stagnirati u pozitivnom smjeru. Članovi novog benda prozvali su se po arapskom izrazu 'zayn' što znači ljepota, a ranije su svirali osim u ova dva kultna benda i u Mojo Run, Undeify i The Eye. O ova prva dva smo već pisali unazad 4-5 godina, a ja sam njihovom Miri Čačiću (Undeify) ostao veeeeeliki dužnik. Momak mi je financijski pomogao kad mi je bilo najteže i uplatio mi na tekući račun, meni tada značajnu cifru od 150 kn koja mi je spasila život. Ne, nije bilo za nikakve opijate, već za hranu u vrijeme svjetskog nogometnog prvenstva u Južnoj Africi 2010. kad nisam plaću dobio tri mjeseca i bio sam prikovan smrskanim koljenom u gipsu za krevet. Vječito pijani susjed Zvone mi je svaki dan donosio opskurne namirnice i svaki taj njegov dobronamjenski potez sam morao platiti pivom..., ali to je druga priča.

Osim toga, ja Bjelovar imam u srcu isto kao i svoj Đurđevac u kome sam živio 30-tak godina. Rođen sam u Bjelovaru, dalekih 60-ih, neke od mojih ex-djevojaka su bile Bjelovarčanke ili su tamo pohađale srednju školu (a danas su znamenite dame) i skoro svaki dan u ranim 80-im sam visio u 'Osmici' i po još nekim bircuzima kojima se više uistinu ne sjećam imena. A tamo sam kupio i neke od meni najljepših ploča svih vremena - "Sons And Fascination", "New Gold Dream '81'82'83'84" i "Sparkle In The Rain" Simple Minds, "Brilliant Trees" David Sylviana, "Remek depo" Beograda, "Vienna" Ultravoxa, "Kick Out The Jams" MC5 i ne više toliko važan i lijep, ali meni tada vrlo bitan "Let's Dance" David Bowiea. I KajaGooGoo, Eurythmics i Culture Club, ako se itko više osim Sale Dragaša i Zlatka Galla uopće sijeća tih megapopularnih teen-pop/new-romantics bendova... No, ovo nije lamentacija za tom epohom krasnih tinejdžerskih uspomena, već respekt prema gradu koji je uvijek bio središte tadašnje Bjelovarske regije, daleko jači od Koprivnice ili Virovitice prema kojima su također gravitirali stanovnici manjih okolnih gradića - Križevaca, Daruvara, Grubišnog Polja, Čazme i Garešnice. Tada smo se svi mi došljaci iz 'selendri' osjećali snažno i odvažno na bjelovarskom korzu uz park, glavna stvar nam je bila uhvatiti lijepu Bjelovarčanku, a to vrijeme je ovjekovječio hit "Tako lijepa" legendarne grupe Boa. Da, to su bile upravo takve cure. Prekrasne i mirišljave, savršeno dotjerane čije je pomicanje usnama 'konačno u pičku materinu' u diskoteci tik pored parka bio strastveni uzdah na neki hit Depeche Mode, Eddy Granta, Bowiea, Gary Numana i The Human League nakon onog sveg škarta kojeg je puštao DJ iz neke pripizdine koja je poznavala samo prastari disco Abbe, Ottawan, Saragosa Benda i užasnog Stars On 45 (a tada su se jako dobro zezali na taj štos Poslednja Igra Leptira), a to je značilo - momci, upecajte me, vaša sam, ovo je moja stvar. Bjelovarske djevojke su bile prelijepe. Jedna mi je uzela srce i vjerojatno ga još uvijek ima a da nije nakon svih tih godina svijesna toga. Čak niti ne živi u Bjelovaru, no to više nema veze. Bila je uistinu 'tako lijepa'. Prekrasna.

I kakve sad to ima veze s ovim bendom?

Ima. Itekakve. Ova četiri momka, redom Alen Rožman (bubnjevi, ex-Project:Genova), Miran Kapelac (bas, ex-Project:Genova, ex-Tzara i Finska), Bojan Gatalica (gitara, ex-Project:Genova, ex-Tzara i Finska), te Marko Dragičević (ex-Mojo Run, ex-Undeify) su nesvijesno upili ostavštinu svojeg grada, možda zaboravljene uspomene (i njima vjerojatno nepoznate) koje su se revalorizirale kroz burne 90-te, alternativni rock, noise i eksperimente. Bjelovar je nekad bio 'moj centar svijeta', tokom 90-ih je utihnuo (bili su samo Krampussy, Johann Frapp i vrlo lijepi alternativni mini klubić Zagreb u kojeg je jednom došao i Darko Glavan na koncert Krampussy-a), no uspio je zadržati visoku razinu, u 21. stoljeću s izuzetnim kreativnim integritetom. Ono što mu je manjkalo u 80-im, to Bjelovar ima danas - najjaču scenu malog grada od 30.000 stanovnika koji se bez ikakvih problema može suprotstaviti velebnim rock-produkcijama poput New Yorka, Chicaga, Los Angelesa ili Londona. Samo par ljudi može, ako umije, hoće i zna, promijeniti čitavo lice jednog grada. Ne znam da li je to ovim momcima i cijeloj pripadajućoj sceni Bjelovara cilj, ali uspjeli su.

Razvoj grada teče od osnovne infrastrukture i priljeva ostalih 'selendri' koje gravitiraju ka njemu. Bjelovar je to uvijek imao i uvijek se ponosio sa 'mi smo jaki, mi smo snažni - ljudi iz gradova', ali to nema veze sa EKV. Elem, nakon ovog emotivnog i meni veoma važnog uvoda - činjenica jest, stavimo li na vagu bilo koji grad na svijetu do 30.000 stanovnika, nigdje nećemo naći ovako snažnu i bogatu scenu koja je u ovom slučaju avangardna, eksperimentalna i ekspresionistička.

Zayn se uopće ne trude niti u najmanju ruku biti komercijalan bend, oni su umjetnički rock bend. Ono što se kaže art-rock. U suštini, nisu oni daleko od King Crimson ili zagrebačke Boe, samo su im relacije znatno drugačije; komplementarnije su i daleko kompleksnije. Oni uopće ne zvuče kao da su iz malenog grada, već kao da su proizašli iz nekog nejelitnijeg svjetskog studija u kome producent kroji novu budućnost progressive-rocka. Samo pet instrumentala koji se nalaze na ovom 23 minuta dugačkom remek djelu upravo su dokaz veličanstvenosti par sposobnih muzičara da zavladaju planetom.

Majko Božja, Isuse Kriste, svi ostali sveci, prirodo, sazviježđa, eterične struje, metafizički teoretičari, hvala vam što ste ovaj bend koncentrirali baš upravo u Bjelovar i dali ovim ljudima talent za izražavanje! Jest da će ovo teško proći na radio stanicama koje vrte Cetinskog i poneku baladu Metallice, no ovo je izuzetno kompleksna glazba u kojoj se uživa, a može se i plesati na stolu. Objasniti šta je to točno, koja vrsta glazbe koju svira Zayn je abnormalno teško. Varira od post-rocka, preko noisea, post-metala, jazza, funka, post-punka, glam-rocka, heavy-metala, death/black-metala, psihodelije, kraut-rocka, math-rocka... Oni sami su u press materijalu izjavili da su eksperimentalni rock bend. Ali kakav, majko mila!

Svi oni kojima je "Bistriji ili tuplji čovek biva kad..." Šarlo Akrobate no.1 ex-yu rocka i oni koji poznavaju The Pop Group, ovo je bez ikakve sumnje prava nadogradnja u instrumentalnoj varijanti. Ima ovdje i Frank Zappe i Captain Beefhearta i Tool i Black Sabbath i Nirvane i Lizarda i industriala i punka i metala i stonera i doom-a i Joy Division i The Cure i The Stone Roses i Radiohead i The Residents i Einsturzende Neubauten i Kyuss i Sleep i Tzara... i ne znam šta više da nabrojim. Ali nema onih dosadnih Floyda, Claptona, Alman Brothersa, Guns'n'Roses, Coldplay, Arcade Fire i The National.

Ovi momci eksplodiraju u svakoj pjesmi kao da će se ubiti nakon njezine izvedbe. Ja ovako upečatljiviji d.i.y. rad u životu čuo nisam. Osim toga, fenomenalnih je tehničkih performansa. Jedino što mogu reći - genijalno Bjelovarčani! Druge ocjene ili suda za ovaj rad nema. Onaj koji nije shvatio bravuroznost njihove glazbe, možda nikad i neće.

Ovo je fenomenalno. Bez vokala. Udara svakoga koji ima osjetila za moderni r'n'r na alternativan način. Nema bitnog uzora. Unikat.

Ocjena (1-10): 10
Web: http://zaynband.bandcamp.com/

horvi // 23/06/2012

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Non Escape

DICHOTOMY ENGINE: Non Escape (2024)

| 17/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Liam Gallagher John Squire

Liam Gallagher John Squire: Liam Gallagher John Squire (2024)

| 16/03/2024 | terapija |

>> opširnije


cover: Violence Solves Everything Part II (The End of a Dream), EP

COMBICHRIST: Violence Solves Everything Part II (The End of a Dream), EP (2024)

| 16/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Files 01-12, compilation

MORGUE FILE: Files 01-12, compilation (2024)

| 15/03/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Sakati paun

DEMENTRONOMES: Sakati paun (2024)

| 14/03/2024 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: Razni
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*