El Buzz su mladi bend iz Pančeva. Kako sami kažu sviraju rock'n'roll i to je zapravo najbolja definicija onog što se može čuti na njihovom debi albumu. Svaka daljnja ili dublja analiza njihovog zvuka bila bi promašena. Oni su redom: Mickey Maschina (bubnjevi), Cherry Mary (bas), Vanja (vokal, akustična gitara i udaraljke), Chris Danger (gitara i vokal) uz Sophie Blue na klavijaturama i Steve 'n' Magic na saxu.

"The world is like a machine Everybody's turning 'round its spin The world is in one soul Oh, we call it rock'n'roll"

Album počinje uz boogie (Stoned Boogie) vlakić i usnu harmoniku, no već u drugoj pjesmi (Girl Like You) uz klasičan r'n'r prelazi na ljubavne teme koje vladaju albumom. Asocijacije koje se javljaju tijekom slušanja, a da ne idem predaleko od naših prostora su Spoons ili Messerschmitt, dok pjevačev glas u svojem zavlačenju najviše podsjeća na Canetov u mlađim danima, a time i neke pjesme dobivaju Partibrejkers štih. Udarni prvi dio albuma kulminira s odličnom Butterfly, nakon koje slijedi neinventivniji dio albuma. Neon je dobro došla laganica koja, međutim, nema "težinu" rock sentiša uz koji bi mogao krenuti "stiskavac" na srednjoškolskoj čagi. Wish I was zbog opetovanog "papapakanja" brzo počinje iritirati. Zaoštravanje situacije pred kraj događa se uz Travellin', koja svojim fuzzy gitarama probija uši, dok je za kraj ostavljena bluzerska Love... It's Alright.

A time možemo završiti i ovaj osvrt na album koji ne donosi ništa novo, već na simpatičan način poštuje staro i tradicionalno. Jedina kritika je na engleski, koji nije baš na najvišoj razini, a smatram da bi u ovom slučaju bolje "sjeo" materinji.

ocjena albuma [1-10]: 7

pedja // 15/07/2010

PS: Cijeli album možete preslušati na njihovom fejsbuku.