Bila bi prava kontradikcija prema ovom albumu zakačiti se prvo na ime ovog benda - Tost. Povlačiti neke paralele s namirnicama ili sličnim sranjima. Isto tako je totalno nepotrebno kao nekakav uvod pisati o jedanaestogodišnjoj povijesti ovog benda, jer sve što je on bio, on to više nije. Ovo je sada potpuno novi sastav, koji samo ima zajedničko svoj naziv s bivšim. I to je već sve. Još su to Tomislav Matić, Vedran Iskra, Petar Brković, Darijan Dundović i Ivan Brajković, ali su se očito ponovno rodili i napravili jedan album koji najjednostavnije rečeno siječe. Uzeli su svoje dugogodišnje iskustvo, izbacili sve nepotrebno i suvišno, te snimili petnaest novih pjesama, od kojih bi barem polovina, da živimo na nekim normalnijim meridijanima i uvjetima, bili jebeni hitovi i vrtjeli se svako malo po nekim dobrim radio stanicama. Ovaj album bi objavila neka izdavačka kuća a osviješteni klinci bi po ulicama i forumima hvalili se kako su upravo kupili svoju oriđiđi kopiju CD-a i prepirali se oko toga koja je pjesma bolja.

Nije ovo nikakvo maljanje očiju ili prodavanje magle. Eto dokle smo došli da se čovjek mora opravdavati ako kaže neku dobru riječ za jedan domaći album. Ponekad imam taj osjećaj da mi kao da ne želimo da neki dečki iz tamo neke Rijeke ili bilo kojeg drugog našeg grada ili čak sela izdaju jednostavno dobar materijal, za koji se samo imaju riječi pohvale. Možda će oni koji poznaju Tost kao klasični hardcore punk bend biti revoltirani ovim novim albumom. Bit će im krivo što su sada ove pjesme za sve; i za punkere i za rockere, pa čak i za metalce. Možda će im čak i prebacivati da su se prodali, te izdali jedan album koji bi oni opisali kao komercijalan. Ali kad bi se uzelo recimo ovih deset na engleskom otpjevanih pjesama, znači bez onih pet na hrvatskom od kojih su neke zapravo hrvatske verzije, i predstavilo kao album od nekog tamo stranog benda, onda bi padale sve same salve hvaljenja sa svih strana. Ali ovdje ću baciti svo to licemjerje u smeće gdje i pripada, i potpuno priseban priznati da na "Tinderboxu" nema loše pjesme. Nema nikakve kobne greške niti propusta. Počevši od same kalibracije pjesama, preko besprijekorne produkcije pa do omota - sve odaje da se ovdje radi o jednom pomno isplaniranom, pažljivo sprovedenom i kvalitetnom djelu, kakvo se ne viđa često na našoj glazbenoj sceni. Ali koje se poklanja besplatno i koje je izašlo bez zaslužene medijske pažnje. Dobrodošli u zemlju u kojoj se obogatio jedan nazovi-glazbenik koji nikada nije čuo za, recimo, Depeche Mode, a na albumu ovih Riječana se nalazi čak i odlična verzije njihove pjesme "It's no good", što je mene osobno kao starog Depeche Mode fana posebno obradovalo. Glazbu na ovom albumu je teško kategorizirati; tu ima melodičnog punka, natruha hardcora, rocka pa i metala. Dok je predzadnja pjesma na albumu, "Under my fingertips", čak u solo aranžmanu akustične gitare. Oni koji vole nešto čvršći zvuk ne moraju se brinuti isto kao i oni koji vole si odabrati par melodičnih pjesama za iduću feštu - na ovom albumu svi dobivaju svoje. Ali ovdje se nipošto nema taj osjećaj da se radi o nekakvoj hipokriziji, ja bih tada bio prvi koji bi skočio i zazvonio na sva alarmna zvona - ovaj album je načisto rezultat glazbenog srastanja jednog iskusnog benda, koji je napokon pronašao svoju zlatnu žilu. A što se to poklopilo s onim što ja osobno smatram kao vrlo dobrim, to nije nimalo njihov problem. Počevši od uvodne "Another silent march", koja je prethodno objavljena kao single, pa do završne "Watchman", nazvanoj po istoimenom kino-filmu, neprestano se bombardira sa nevjerojatno zaraznim riffovima i dinamičnim tempovima, koji ne dopuštaju nekoj dosadi da uđe i pored sat vremena ukupnog trajanja ovog albuma. Ovdje se čisto radi o super-kompaktnim pjesmama, otpjevanim jednim vrlo energičnim i talentiranim vokalom, bez da dominira previše nad glazbom - a to je upravo ono što je bilo potrebno ovom albumu. Svaki instrument ponaosob dolazi do svojeg pravog izražaja. A ja sam sam sebe uhvatio kako jednom slušam samo bubanj ili gitaru, a drugi put pazim samo na bas ili vokal. Jer se uvijek može otkriti neka sitnica koja je prethodno promakla. A to je ona rafinirana "tajna" kako zadržati pozornost slušatelja. I koja pušta ovim pjesmama da slobodno dišu i izgrade sebi svojstvenu dinamiku. U kojoj sve vrvi od melodičnih dionica, dobro placiranih breakdownova, ubrzanja duplom pedalom i odličnih tekstova.

Ako tražite u ovom tekstu neku negativnu stvar o "Tinderboxu" - uzalud tražite. Nećete je naći, jer je nema. Još 2010. godine kad je objavljen single "Another silent march", postavio sam prognozu da nas očekuje jedan odličan album, a ovdje je se to i obistinilo. A kad je već na žalost besplatno, skidajte tko još nije.

ocjena albuma [1-10]: 9

z. marković // 05/02/2012

PS: Evo i download-linka za album, dok još i Mediafire nije crkao...