Novu zbirku poezije u slobodnom stihu Krajnc je u potpunosti posvetio prva dva albuma The Beatles "Please, Please Me" i "With The Beatles" (oba 1963) povodom 50. godišnjice njihova izlaska. Te stare vinilke imale su zajedno 28 pjesama, a on ih na svoj način secira, analizira, interpretira i tumači. Po redu, jednu po jednu.

Velike LP ploče tada još nisu rađene kao konceptualno djelo, već su bile kolekcija razbacanih pjesama bez ikakvog voznog reda, pa tako ovdje na slovenskom jeziku nalazimo cijelu papazjanu misli, metafora, izvedenica, skokova iz jednog vremena u drugo, iz daleke prošlosti u nešto bližu, pa u budućnost, sadašnjost i natrag. Gemišt nesređenih tempova, miš-maš radnji bez ikakve zajednički povezane fabule.

Krajnc je, kako saznajemo iz "Love me do" s Bogdanom i Janijem 1984. godine na gramafonu Tosca prvi puta zavrtio The Beatles i od tada počinje njegova opčinjenost legendarnim čupavcima.

Međutim, u svoj toj zbrkanoj zbunjenosti, bez obzira voljeli vi The Beatles ili ne (ili smatrali da im je taj prvi period bio plitak kao tanjur juhe), Krajnc se dobro zabavio i naigrao sa svojim poznatim smislom za satiru oprezno pazeći da nikome ne stane na žulj. Niti obožavateljima benda, niti samom bendu, a niti svojoj publici što je pronicljiv potez, no uočava se da u svemu tome manjka odvažnosti i hrabrosti. I kritike. Ne usuđuje se legendama ništa prigovoriti, a mogao je jer je tu bilo kojekakvih šupljikavih pjesama.

Prostudirao je sve njih u tančine apsorbiravši ih kao kolekciju osobnih himni - nekih važnih i značajnih, a nekih manje bitnih, pa tako za svaku od njih on ima svoju priču. Istinitu ili izmišljenu, svejedno je. Metaforičku, u alegoriji, s ponešto humora, frustracija, nesređenim mislima i nepovezanim insinuacijama, katkad emotivnu, katkad u kratkim aforizmima.... To su sve njegove asocijacije na zadanih 28 pjesama koje bi teško mogli povezati s originalima da nisu naslovljene po njima (na engleskom jeziku). A u nekima, u ovom slučaju vrlo uspjelim 'preradama' on uključuje i same aktere. Tako za "Chains" navodi da je George Harrison triput izveo solo, a četvrti put rekao 'izvedimo ga zajedno' što je Roger McGuinnu dalo ideju da bi on mogao odsvirati tu solažu. No, mada je McGuinn kupio istu gitaru kakvu je koristio Harrison, dva puta je zbrljao solo jer se gitara još nije 'zagrijala'... U "Twist and shout" se i sam Krajnc pojavljuje u kratkoj epizodi diskutirajući s Lennonom od čega se razvila vrlo zanimljiva fikcijska dramatika.

U onima, nevezanim za uloge samih čupavaca upliće zanimljive priče iz slovenske sadašnjosti ("Please, please me", "Do you want to know a secret?"), čiste emotivne sličice ("Till there was you", "Hold me tight", "p.s. I love you"), birokratsko-administrativne muke po rockeru ("Please, mister postman"), poneke zanimljive aforizme ("Misery", "Anna go to him", "Boys", "Baby it's you", "A taste of honey", "Little child"), pa i prilične frustracije zbog jednog 'rjavog kaputa' i jedne djevojke ("I saw her standing there").

Vjerojatno ste i sami čuli priče i komentare da recimo Dylan ne zna pjevati, da su Kraftwerk izmislili najgoru 'kuruzu' od glazbe, da je Lennon bio štreber, a Štulić fašista i prepotentni mizantrop. Ja sam pak čuo da Krajnc nema talenta. Ali, to su sve besmislice uzrokovane lošom subjektivnom procjenom, zavišću ili mržnjom. Činjenica jest da Krajnc ima strahovitu maštu koju je u ovom slučaju usmjerio u neuobičajenom pravcu - ništa nije rekao o dotičnim pjesmama The Beatles, ali je zato rekao mnogo vlastitih dosjetki na njih koje postaju posve nove priče ni malo nalikujući originalima. Ovakvom preradom dao je pjesmama posve nove oblike u autorski originalnom i vrlo zabavnom rukopisu o kome se itekako ima šta za razmišljati, a to netko bez talenta nikako ne bi mogao ostvariti.

horvi // 31/03/2013