Napisan, komponiran i snimljen u vrijeme prvog vala Covid-19 (veljača - ožujak, 2020), ovaj album je jedan od rijetkih Matejevih radova u kome se zaobilazi određeno usmjeren koncept. Ovo je, naime zbirka singlova, bolje rečeno pojedinačnih pjesama koje su se vjerojatno stvarale na licu mjesta bez određene namjene da budu dio nekakve adekvatne cjeline, pa iako bi se pričinilo da u takvim trenucima koncentracija kreativnosti umije splasnuti prepuštajući mjesto lagodnom oportunizmu, što će reći šablonskom i stihijski svakodnevnom prepuštanju i opuštanju, ovdje postoji dobra doza inspiracije i faktora nenametljivog, uvijek ugodnog poetskog razglabanja.



Poetika otkriva niz kratkih svakodnevnih sličica iz njegovog života na koje rijetko polaže pažnju u onom segmentu da bi mu poslužile kao glavno nadahnuće, a mahom se s njima poigrava stvarajući satiru uz obilate metafore počevši od uvodne, neobično dugačke "2020" koja iznosi čak 10 punih minuta u kojima je nabacao zvrkastu fabulu pretovarenu raznoraznim likovima poput Vojskovođe, Petera Klepeca, Franceta Bevka, medveda s trnom u nogi i Brkonje Čeljustnika što su van svake sumnje izvjesne asocijacije na točno ciljane osobe prikazane kroz ekipu koja mu se skuplja oko stola. Sličnu priču razvezuje i u temi "Delam od doma" potegnuvši satiričan sklop zbivanja u vlastitoj kuhinji s Elom Peroci, Ladom Leskovarem, Ali Babom i razbojnicima, cvrčkom i bubašvabom koji su ga došli pokušati opelješiti jer je postao milioner: imajući vremena s obzirom da radi od kuće, pronašao je u rupi iza štednjaka novac i tu se sad odvija čitava komedija kao da je u najblažu ruku inficirana šaljivim LSD halucinacijama koje se nastavljaju u temi "Samoizolacija" preplitanjem stvarnosti i imaginacije s Peter Sellersom, asocijacijama na vječno mladog Petra Pana i vječno starog Bedaneca, nabacanih plišanih životinja što sastanče - 'jebem jim vse po spisku, one lako grejo, kamor hočejo', a onda kroz ostale pjesme Apostol Pavao piše Korinćanima ("Blues pustne nedelje"), pri odlasku po špeceraj susreće Državni udar - 'če me bo čakal pri izhodu iz trgovine, mu bom v glavo zagnal kupus i kobasice' ("Folk song"), pa se prisjeća poznatog mariborskog parka ("Stražun"), malo ga opere nostalgija ka Celju ("Celjski strop"), a u posljednje dvije pjesme se melankolično osvrnuo na prošlost i jedan elegantniji život svjestan da ga kao takvog možda više i neće biti jer još tek samo 'vjetar daje nekakvu milostinju' ("Na ulici nekdanjega maršala" i "Gospodarji").



Glazba je za one kojima se ne da upuštat u sve ove metafore, insinuacije i percepcijske skokove ležerno prodefilirana natruhama post-industriala s ambijentalnim gitarskim sekvencama i pratećim programiranim samplingom što se često periodički repertira stvarajući dojam ritma, no u tome jest kvaka: taj 'ritam' stvara melodiju i harmoniju u uvodnoj "2020" i iznimno laganoj elektro-akustičnoj ambijentalki "Samoizolacija" kao da je iskočila iz nekog Brian Enovog ambijentalnog albuma, a ima i distorziranog veselog r'n'r bluesa ("Delam od doma"), rock-bluesa umjerenog tempa ("Blues pustne nedelje"), tmurnijih zvukova ("Velika noč"), rasplinutih gitarskih zvukova reverba i noisea ("Stražun", "Celjski strop"), te bome i iznenađujućeg atmosferičnog repetativnog performensa poput Suicide (završna "Gospodarji"). Evo, čak i onda kada se pričini da ga je malo poprala kreativna kriza otišavši s nekoliko posljednih radova u obrade književnika, dakako uz njegov specifičan autorski pristup, on je i iz pandemijske krize uspio satkati zanimljiv album posluživši se upravo kurentnom situacijom gledanom i doživljenom iz rakursa vlastitog doma.

Naslovi: 1.2020, 2.Delam od doma, 3.Samoizolacija, 4.Blues pustne nedelje, 5.Folk song, 6.Velika noč, 7.Stražun, 8.Celjski strop, 9.Na ulici nekdanjega maršala, 10.Gospodarji

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 06/11/2020