Ajde, da se netko ide zainatiti koji je ovo po redu 'tribute' album Mateja, sigurno će pogriješiti u prebrojavanju jer kroz karijeru ima mnoštvo 'cover' radova, kao također i mješovitih na kojima se nalaze brojne obrade raznih izvođača. Pa da li su sve to 'tribute' ili su neki ipak samo 'cover' albumi. Razgraničimo, 'tribute' se smatra odavanje počasti autorima u obradama mahom njihovih najznačajnijih radova, a 'cover', pak, samo nanovo snimljen ili prepjevan komad s kojim se trudi što vjernije preslikati original, čak i u fizičkoj sličnosti. A Matej s Marijan Smodetom nema neku fizičku, pa niti vokalnu sličnost, prije bi se tu našao na relaciji Elvis Costella, Lloyd Collea i Morrisseya (kad je nosio cvikse) koje nikad nije obrađivao, dakle, ovo jest isključivo 'tribute' istom mjerom kao što je to bio i "Žal mi je konjev" s pjesmama Đorđe Balaševića. Marijan Smode (1960., Sveti Danijel, Dravograd) spada u relativno mlađu kantautorsku slovensku scenu koja se zajedno s Aleksander Mežekom pojavila početkom 80-ih godina kada su već mnogi iskusni prevalili značajan put i raskrčili međe, samo s razlikom što se Smode gotovo nikad nije vitalizirao izvan dežele budući da je bio tipičan zabavnjak koji nije ulazio u rock teritorije, pa prema tome njegov stil nije bio interesantan širem ex-Yu auditoriju kao primjerice Tomaž Domicelj, Tomaž Pengov, Jani Kovačić, Andrej Šifrer, Marko Brecelj ili spomenuti Mežek. Svi su oni tu i tamo ostvarili poneke značajne (jugoslavenske) radio hitove i imali su svoju prepoznatljivost originalnog identiteta, pogotovo Šifrer i Mežek koji su pjevali i na hrvatsko-srpskom, a Jani Kovačić je čak dobivao i podulje emisije koje su se svojevremeno emitirale na tadašnjoj jugoslavenskoj RTV.



Izabrane Smodetove pjesme stacionirane su uglavnom iz ranijeg opusa 80-ih kada je bio Matejev glavni idol u vremenu primanja u titove pionire 1982. godine i s pokojnim ocem preslušavao njegov prvi album "To je moja pesem" (1982) odakle je uvršten radio hit "Cajt ženitve" koji je još koliko-toliko imao neki rock temperament. Još ranije je obradio "Mrtva reka" i "Adrijana v tvojih očeh" (singlovi iz 1981. i 1983.), ali one se ne nalaze ovdje, već jedna sentimentalno-nostalgična selekcija od 10 pjesama koje on cjeni i divi im se jer su imale snažan utjecaj na njegovu kantautorsku karijeru u doba kada još ni sam nije znao želi li biti trubač poput Louisa Armstronga, klavirist ko' Mozart ili mačo rocker Elvis Presley. Jest, to su bili dječački snovi pubertetlije kakvih svatko ima, pa ipak, evidentno je da su Smodetovi utjecaji, hm, ponešto kumovali izgradnji njegovog stila.



Da se ne bi suviše zacementirao za originale, ako ih niste slušali, valja potražiti nekoliko starih Smodetovih LP ploča i audio kaseta, znaju se naći po secondhand trgovinama u kolekcijama 'ex-Yu zabavna glazba' uz Duška Lokina, Nove Fosile, Dalibor Bruna, Mišu Kovača, Marjan Mišea, Majdu Sepe, Mila Hrnića, Ivicu Šerfezija, Ljupku Dimitrovsku, Maju Odžaklijevsku, Biseru Veletanić, Zdravka Škendera, Danijela, Matka Jelavića (za vrlo sitnu lovu)... Matej je pjesme izradio na vrlo jednostavan, posve ogoljen minimalistički način koristeći samo rezonantna, blago porašpana disonantna staccata koja pružaju skladni štimung akorda u ambijentalnom laid-backu izbjegavši uglavnom linearnu restoransko-svatovsku atmosferu pjesama koja nimalo nije bježala od spomenutih zabavnjaka. Iskreno govoreći, danas je takav stil čista patetika, uostalom kao što je i onda bila, ali je barem u dotično vrijeme imao nekakav štimung temperamentnih stiskavaca i plesa u dvoje, a Smodetov slatkasti vokal je svakako tu bio glavni primamljivi mamac za djecu. Uh, danas bi ga mogli protumačiti pedofilski... zato je bolje originale i njegov način pjevanja ostaviti u tom vremenu, a bome i masu tekstova u kojima se nađe danas štošta toga degutantno diskutabilnog, a u principu su bile samo obične, nevine zabavne poskočice kako je 'ona' bila dijete koja se igrala s lutkama, a 'on' se igrao pištoljima.



Enivej, ne treba skrnaviti Smodetovu prošlost u kojoj je bilo nekoliko velikih hitova, primjerice "Jožica" (nije riječ o muškom, već o ženskom imenu) koja je adaptirana posve alternativno u ambijentalno/ eksperimentalnom post-rock maniru uz repetativne prateće elektronske samplove ili "Sanjala sva", glazbeno inače vrlo prozirna restoranska u originalu, a ovdje aranžirana iznimno dostojanstveno kroz neo-folk, čak i s dark-wave/ gothic figurama koje nemaju ama baš nikakve zajedničke sličnosti. Tako su i preostale pjesme realizirane; ako ne poznajete originale, nikada u ovih 10 pjesama vam niti na kraj pameti ne bi bilo da su ustvari ovo prerade, slobodno da se izrazim, zabavnjačkog treša od kojeg svaki rocker mahnito začepi uši i bježi glavom bez obzira, a kada ih čuje na radiju, obavezno okreće neku drugu stanicu kao da čuje najljigavije pop eminencije "Kill me softly" ili "Majko stara".

Prerade su sjajne, tu nema priče o nekom Matejevom ulagivanju i ulizivanju mainstream i zabavnoj estradi, uostalom, on nikada nije pokazivao pretjeranu želju ka izrazitom komercijalnom pogotku, makar ih je imao u nekim slučajevima iz ranije faze karijere, ovdje je slobodno mogao revitalizirati baš upravo taj, tipično zabavnjački favorit - zicer s temperamentnim miksom legato svirke i insinuacijama na Smodetov, danas se slobodno može reći 'boybend' vokalčić paradirajući se poput nekadašnjih 7 mladih koji su striktno išli na općeprihvaćene gegove zafrkancije ili Srebrnih Krila točno ciljanih za djecu, klinke i djevojčice očarane prvim, nezaboravnim romantičnim ljubavima 'sjećaš li se Lili igara u travi, imala si bijeli šeširić na glavi'. I vješale postere svojih aduta po zidovima soba. Smode je peglao stotine i tisuće tinejdžerskih zidova poput tapeta jer je bio vizualno privlačan ljepotan nevinog izgleda nalik na teen idole tadašnjih godina iz časopisa Bravo koji se odupirao new-waveu, punku i new-romantics valu stvarajući idealnu koncepciju mainstream populacije koja nije bila rock, već nastavak evergreen generacije nakon razlaza The Beatles koja se nikad nije pomirila da je punk stubokom promijenio svijet. Bio je najlošija slovenska (balkanska) verzija danas zaboravljenog Cristopher Atkinsa iz nezaboravnog filma "Plava laguna" ("The Blue Lagoon") s Brooke Shields koja je tada imala samo 15 godina, a to je palilo milijune širom svijeta. Matej je uživao u Smodetu i to ne skriva, a zašto i bi? Nije uživao 1982. u Adam and the Ants koji su bili glavne svjetske zvijezde, niti u The Police, The Clash, The Human League, Talking Heads, Roxy Music, ABC, D.A.F., Simple Minds, AC/DC, Azri, Japanu, Motorhead, Iron Maiden, Idolima, Boi, Zani, U škripcu, Duran Duran, Filmu, Električnom Orgazmu, Laboratoriji, Pankrtima, Buldožeru i svim koji su tu 1982. učinili jednom od najboljih sezona albuma, gotovo svih vremena, čak vjerojatno nije niti gledao utakmice jugoslovenske nogometne reprezentacije na svjetskom prvenstvu u Španjolskoj, možda se niti ne sjeća da je luckasti Jovo Radovanović iz 7 mladih imao onu čuvenu reklamu za sladoled 'naranjito', a Zlatko Pejaković otpjevao "Zaboravi Espanju", ali je slušao Smodeta koji žive veze nije imao sa stvarnošću i svijetom te krucijalno bitne godine, kao i onih narednih koje su dovele do raspada velike federacije.

Naslovi: 1.Roza, 2.Bodi srečna, Andreja, 3.Le solza bo stekla morda, 4.Talilec, 5.Cajt ženitve, 6.A ti praviš, 7.Marijana, 8.Sanja sva, 9.Jožica, 10.Ker nisva vedela

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 13/04/2021