Drugi dio Matejeve trilogije je kvalitetno busanje poetskim metaforama nastavljajući prijatan šmek zbrke u kojoj se nikome ne ostaje dužan. Lirika kao osnovni inicijator njegovog redovito bogatog leksika obračunava se sa svime i svačime što mu je stalo na žulj, a istovremeno dovodi slušatelja u ono (ne)prijatno stanje poput recimo Mark E.Smitha u kome ne znate sa sigurnošću prepoznati da li se autor šali, misli ozbiljno ili paradoksno švrlja po terenu na kome se mnogi znaju debelo pokliznuti.



Ovdje naime Matej prikazuje jedan ironično-popizdunski dio sebe kakav je do sada bio vrlo rijedak, tek tu i tamo se odražavao u ponekim kompozicijama gdje je spajao elemente neo-folka, apstrakcije, minimalizma i eksperimenta u glazbenom pogledu, a teatralne vokalne izvedbe i dramaturške poetike u lirskom aspektu. Recimo ovako: kao da se Meredith Monk prisjetila svojih šturih početaka s konca 60-ih koji su eksplodirali u onom fantastičnom albumu "Dolmen Music" 1981. s time da je, dakako, Matej lirski daleko bogatiji i spram nje pretjeraniji, no ima ovdje mnogo paralela jer potonji gleda već podulje vremena da svoje stihove svede na što šturije i jednostavnije formate što je Meredith reducirala odavno, takoreći u korijenu. No, teško je očekivati da će se Matej odreći svojeg bogatog spisateljskog spektra na račun teatralnog artizma - neće, isto kao niti svjetovnih tema kojima je neprekidno okupiran. Ovdje ima nekoliko odličnih komada gdje upravo povezuje staru avangardnu i otkačenu Meredith, možda i nesvijesno sa svojim izrazom, a to su pjesme "Maketa iz kristalnih vazic, pravkar pečena", "Sedem blagrov" - 'sedam blaženstava' (s laganom potporom ritam mašine), "Deficit" i meni ponajbolje "Rožni venec" u kojoj je sasvim neočekivano dotjerao i duh religijsko-gothic/black metalskog raspoloženja sakramenta ispovjedi. Vau!!! (šteta što to nije stavio na youtube).



Možemo drobiti o njegovom stvaralaštvu svašta, a osobno bi mi bilo veliko zadovoljstvo da ga se počne u glazbeno-literarnim krugovima, barem onim s 'putrom na glavi' shvaćati kao potpunog kreativca koji uvijek ima što za reći, no opet je stvar čiste logike da kantautora s gitarom na današnjoj sceni ima previše. Ako nemaš lijep zavodljiv vokal, šarmantne radiofonične pjesme, po mogućnosti izbildani muški torzo ili neku finu žensku figuricu manekenke koja stane u hlaće najmanjeg kineskog konfekcijskog broja, onda si se nadebelo zafrknuo u ideji kantautorskog pristupa. Tako barem tvrde komercijalni zakoni 21. stoljeća, a i svi oni koji gledaju samo spotove na youtube što su ostvarili milijun pogleda do kojih Matej zasigurno neće doći na račun 'jedne pjesme' što je apsolutno nebitno, ali ima mulaca koji to prate. Ma koji ti je taj tvoj Matej Krajnc, nabijem ti ga u guzicu!



Jer, ako ste gledali film "Maruders" s Bruce Willisom, mogli ste uočiti jednu bitnu poveznicu koju je Matej vrlo lukavo trendly iskoristio ne fiksirajući se na hipsteraj koji ga ionako ne zanima (marauder nije isto što i maruder). Usput, pročitao sam njegovo mišljenje o zadnjem albumu Bon Iver ('dečki misle da su neki frajeri'), fino ovdje kroz deset pjesama snimljenih vjerojatno u jednom danu u svome studiju Jebena čeljust u Ljubljani svima šamara pljuske na svoj dotjerani način da ama baš nikoga ne vrijeđa, a kad se točnije analizira, zna on jako dobro na koga upućuje šamare izazivajući neprijatelje, tako da niti legendarni Elvis Costello što se spominje u ironičnoj "Čuvaj Krajnc" ne uzrokuje napadaje euforije nakon prethodnih 6 pjesama, štoviše, spominjanje negovog imena djeluje opuštajuće jer su ionako i jedan i drugi vječni pacifisti. Prvi je abnormalno popularan i cjenjen, svaki dan se vrti na radiju, a drugi posve nepoznat makar ima više od 100 albuma i praktički ga nitko nije vidio na 'velikoj pozornici'. Još bi mnogo mogao govoriti o ovoj drugoj kariki trilogije jer me opčinila minimalističkim gitarskim pristupom s legatima u delay efektu i njegovom vokalnom izvedbom koja je ponajbolja mu u karijeri, totalno uživljena, onako kao što je napisao na omotnici "Kaos" albuma - maknuo sam se od žene da napravim svoje remek-djelo. Ne treba mu zamjeriti, prosječni Hrvati nikad neće prepoznati njegovu obradu Srebrnih Krila "Djevuška", zadnju pjesmu ovog albuma jer su toliko glupi da ne razumiju slovenski jezik i istinsku romantiku jedne vrlo lijepe, ali zapostavljene pop pjesme koja se nikad ne čuje na radiiju. Moje saučešće istinskoj gluposti nerazumijevanja.

Matej, počni brojiti koliko ti je Horvi dao ocjenu 10...

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 23/01/2017