Ovo je bio odličan lirski, ali glazbeno i stilski vrlo loš album u doba kada je Matej još koketirao s elektronikom i eksperimentima, pomalo se oslobađajući krčivši put za urnebesnu budućnost. Može se primjetiti da je ovdje nešto pokušavao, ali daleko zakašnjelo poput tada već zaboravljenog engleskog laptop kantautora Samuel Llyod 'Sam' Dukwortha poznatijeg kao Get Cape. Wear Cape. Fly s otprilike sličnim referencama baratanja elektronike s akustično/ amplificiranom i električnom gitarom. Funkcionalno osmišljen album otvara elektronski minimalističan ambijentalni komad "Vasovalec", čak i ponajbolji dio, naredna "Josip Stritar gre v Egipt" pokazuje Matejeve odlične vokalne, ali i glazbeno manje dobre fleksibilnosti; kad uključi prateći (plesni) ritam ne snalazi se s njima da napravi koherentnu pop-pjesmu, dok u trećoj "To je šele druga patronažna sestra" odlazi u rockabilly s programiranim ritmovima potisnutim skroz na periferiju. Neke pjesme su potpuno bespredmetne, uglavnom veći dio albuma se giba kroz pjevana legata uz bezrezervno jake stihove i stalne melodične sentimentalnosti poput "Samostan za Nadalino" (uz pratnju samplova galebova), staccata ljubavne "Ne dolcela oglodana žrtev peščenega viharja" poput pričice o Balaševićevoj idili o najboljoj ljubavi, jednostavnog i bespotrebnog legata "Ta obraz ni domači", tek malo eksperimentima pojačane "Če bi dobil še en krožnik juhe, gospa, bi se želodec" (spametoval), da bi se pred kraj albuma tek u "Balada za Adelino" pronašao i jako lijepi pozadinski dekor režavih, starinskih klavijatura.



Deveta "Če je ocvrto, mi škodi" je s vrlo dobrim atmosferskim synth početkom kao da će iznjedriti post-rock, ali Matej se nakon jedne minute ubacuje u legato rock kao da je gitara najvažniji instrument u glazbi. Harmonija syntha ovdje je Joy Division, međutim, ne snalazi se on s takvim konotacijama pokazavši da mu eksperiment s mnogim new-wave ograncima ne stoji dobro. Pokušao je, ali se nije snašao. Jedan od rijetkih lošijih radova, valjda inspiriranih Bon Iver, Fleet Foxes i tom sličnom ergelom koju se naziva art-pop/ indie-pop/ neo-folk/pop... Riješenja za kompozicije su jako slabe i neuvjerljive, trendovski bezbijedne, a očekivati Mateja da hoda po selu-gradu u uskim hlačama, bradom i hipsterskom frizurom obavezno izbrijanom na jednom dijelu vlasišta (ili kompletno izbrijanom glavom) je nemoguće. Barem u ovom dijelu karijere. Pokušao jest glazbeno, no nikako mu ne stoji.

Naslovi: 1.Vasovalec, 2.Josip Stritar gre v Egipt, 3.To je šele druga patronažna sestra, 4.Samostan za Nadalino, 5.Ne dolcela oglodana žrtev peščenega viharja, 6.Ta obraz ni domači, 7.Če bi dobil še en krožnik juhe, gospa, bi se želodec, 8.Balada za Adelino, 9.Če je ocvrto, mi škodi, 10.330 zgornji, 16 spodnji

ocjena albuma [1-10]: 3

horvi // 31/03/2021