Kad se Matej jednom ufura u neki pomaknutiji, eksperimentalniji i hrabriji zvuk svoje gitare, bilo električne ili akustične, onda umije u vrlo kratkom periodu nanizati po nekoliko sličnih albuma. Evo, kad se na "Modrom albumu", službeno 156. po redu zaputio u avanturizam zvan post-rock, na ovome (159. u nizu), zajedno sa čudnovatim "Same evrovizijske popevke (z zasedbo Stara mama bend)" krenuo je u zvrkasti melodičan noise/shoegaze-blues s rezonantno reskim i prljavim figurama isprepličući i amplificirani, a i distorzirani abortus na štetu, ali bome i zadovoljstvo samog transžanrovskog spoja.
Odnosno, kojeg se god alternativnijeg šmeka uhvati, redovito ga izvitoperi ne poštivajući i ne prateći njegove striktne smjernice, već od njega radi svoj, proizvoljno odabran miš-maš u kome postoje blues/country/folk, pa i revijalno-ambijentalne opservacije, a ovdje ih ima poprilično u opsegu od 34 minute albuma. Uglavnom ravnomjerno naštiman zvuk kod ovih 8 pjesama služi za pratnju lucidno-iščašenim tekstovima u kojima razglaba neke vlastite preokupacije što su mu se desile u dotičnom vremenu, a takvih se inače fokusirano-kurentnih tema rijetko prihvaća da ih u 'šusu' sakupi na jednom kompletnom albumu. Više voli neprestano skakati od teme do teme radeći poetske kolaže s kojima revno donosi svoje literarno bogatstvo, a i nadahnuća, tako da je ovo jedan od onih rijeđih, striktno usmjerenih radova s reduciranim sadržajem što ne ide u širinu, ali za razliku od uobičajenog, odlazi u dubinu.
Ne mora sad značiti da, kao što prva, vrlo rezonantna skladba "
Travestija v levem ušesu" uistinu govori da ima problema sa sluhom jer nije nikakav noise-rocker kome bi bubnjići bili oštećeni, ali zorno prikazuje da stihovi naredne "
Če ti je ime Melanholija" '
si opazila, da moderni ljudje namesto hiš zidajo bloke?' ukazuju na problem suvremene megalomanije, pa '
rad bi mel stol iz leta 1950., rabljen je.../ to ni dražba, to je odprodaja, mi solijo pamet vedeždevalci' ("
Odprodaja rabljenih artiklov"), '
nisi več star 21 let/ ne kadiš več Marlboro rdečih.../ na trenerko obleci frak!' ("
Številka 21"), '
dvakrat odjekne eksplozija, pa je dan spet za pet rok krajši' ("
Sedem oslovskih let") ili kroz ne tako dugačke, dapače vrlo kratke i jezgrovite stihove niže serijal ozbiljnih socio-društvenih zbivanja kojima je, mogoče (ajd, hrvaško-srpski moguće) i sam prisustvovao, a služe mu inspirativno za krojenje aforizama sudbina običnih ljudi, a koji put i onih s vrsnim predispozicijama (akademski slikar što nudi svoje slike staricama po autobusnim kolodvorima ili glavni policijski krimi-inspektor pijanac)...
Ozbiljnije nego inače, vokaliziranje mu iz očekivane zafrkancije prerasta u kombinaciju ekspresivnih emocija
madrigala i jednostavnijeg oblika
moteta, jako starih stilova za glasovne, a manje za glazbene strukture koje su se rabile u srednjevjekovnim formatima prije pojave renesanse i baroka. Obično su se pjevali na latinskom i talijanskom jeziku između 13. i 15-16. stoljeća, a kasnije su zamjenjeni novim oblicima
kantate i
dijaloga, a uzrokovale su nastanak melodične
arije i
opere - vokalno-zvučnog, a i scenskog najvrijednijeg i najvišljeg dosega glazbene umjetnosti. A, naravno, Matej sve te kompozitorske sposobnosti, sâm sa svojom gitarom, redovito odličnim uživljenim vokalom i preciziranim tekstovima ima u obilato eksplozivnim količinama, zna ih koristiti, zna ih spajati bogatom maštom i učinkovitim radom, tako da je ovaj album po ovakvoj vrlo zanimljivoj spregi jako stare, zaboravljene ostavštine i uvjetno rečeno novog, rockerskog zvuka gitarske distorzije jedan od boljih i kreativnijih u cjelokupnoj karijeri mada naslov i ne govori mnogo o tome što se točno nalazi na njemu. Hrabro je prerastao sve one ex-Yu idole, pa čak i svoje inozemne koji su se kočoperili s uglavnom gitarsko-klavirskim unisono kompozicijama i obradama, posebice Zorana Predina čiji je vokal toliko beznadežan i frekvencijski plitak u jednom te istom pravocrtnom opsegu bez potrebite druge oktave da je neshvatljivo kako je uopće, samo zbog popularnosti (i ponekih starih skladbi Lačnog Franca) toliko cjenjen i važan, dok Matej skuplja otpatke od paperkuvanja. A '
paperkuvanje' ili '
paperkuvati' je jedan jako stari sirotinjski običaj, danas ga možda tek rijetki koriste. Nekoć, kad je selo bilo osnovica društvene i državne blagodati, kad su samo moćnici imali velebna zemljišta i posjede, dozvoljavalo se pučanstvu da nakon žetve, berbe i obilatog uroda pokupe ono što je ostalo neiskorišteno, pa si je jedna ili više porodica mogla skupiti pristojnu količinu osnovnih sredstava za život ubirući zrnje i otpatke po zemlji koji bogatašima i vlastelinima nisu značili ništa. Bogataš se za 10 centi neće sagnuti, ali onome tko nema, znači mnogo. Satirički je to Matej ovdje jako lijepo predočio u zadnjoj "
Sedem oslovskih let":
'
Kamnolomi so vedno osamljeni.
Sodobne diete jih ne dosežejo.
Dvakrat odjekne eksplozija, pa je dan spet za pet rok krajši.
Detece, tetico glej, prinesla ti je Kinder surprise!
Podelaj se v plemičko in nam povej, koga imaš najrajši!
Sedem oslovskih let tekmuje z mojima dvema.
Nikoli ne bomo izvedeli, kakšen je rezultat.
Televizijo ugasnem, dovolj dolgo je že gorela.
Kovanec si dam na oči in ležem na bankovce spat...'.
Da ovo ispjeva angažirani punk-hardcore, metal, rock bend, ovo bi bila kritički protestna bomba atomskih razmjera. U Matejevom originalu je lagani elegični staccato s drugim legato dijelom, a utrpan je u samo 2 i pol minute, no tko će osim mene i možda još ponekog dobronamjernika izuzev njegovih najboljih prijatelja i poznanika pratiti što to sve ovaj genijalac radi. Zasigurno ne onaj što Gibbonija, Predina, Balaševića i Aren Dedića smatra vrhom kantautorstva na području ex-Yu. Matej je tu ubjedljivo najjači autorski vrh, a ovo mu je jedan od najboljih i najdorečenijih, vrlo intimnih, eksperimentalnih i zvukovno otkačenih albuma na kome vodi seansu sam sa sobom i svojom izuzetnom poetikom. Njemu ne trebaju mjeseci i godine promišljanja za riffove i primamljivu liriku, a niti za glazbu. On to napravi u trenutku oka, kad poželi i kad ima inspiraciju, ne teži ka općoj prihvaćenosti, on je najveći i u zadnjih skoro pa desetak godina uz Aleksandera Cepuša (odustao od solo radova 2013.) jedini pravi relevantno kompletni kantautor na ovim područjima.
Naslovi: 1.Travestija v levem ušesu, 2.Če ti je ime Melanholija, 3.Otprodaja rabljenih artiklov, 4.Nujni delež, 5.Številka 21, 6.Naključno ime, 7.Zabodli so raznašalca, 8.Sedem oslovskih let
ocjena albuma [1-10]: 10
horvi // 23/04/2019