Prepoznaje se Matej po svojim fazama. Kad ga uhvati akustika, onda naniže 2-3-4 takva albuma, pa onda eksperimentalnih, pa malo distorziranih, a izgleda da je ovdje momentalno u fazi lirsko-zvučne zafrkancije koju je počeo oslobađati nakon obimnijeg zahvata na uglazbljivanju romana "Skapinove zvijače" švrljajući s protekla 4 albuma različitim komentarima na društvene prilike kroz prizme čudnovatih dogodovština i dosjetki.

Tako se ovdje uhvatio za neobično sročenu fikciju trojice brata četvorki za koje otvara zagonetno poglavlje koliko ih ustvari ima. Ne navodi da je jedan od njih možda umro na porodu ili tijekom djetinjstva, možda je jedna sestra blizanka, a možda je sve to samo lucidna fikcija o njegovim metamorfozama gdje radi na nekoliko paralelnih frontova. Ili možda, pak, metafora o cjelokupnom stanju u ex-Yu regiji kada se za opstanak treba osigurati poput mačke koja uvijek u rezervi ima još nekoliko potencijalnih destinacija jer je u samo jednu redovito nesigurna. Sve više enigmatično duhovit, pojednostavljuje fabulu bez nekih većih zavrzlama. Saznaje se da je jedno od tih lica romantik s gitarom, drugo nedonošće koje 'starka' za sitniš, treće je gurman koji šeće po restoranima održavajući zdravice, a četvrto nije precizirano, no uglavnom su sva ona blasfemična gledajući u zrak čekajući šta će se kome desiti. Ha, nešto poput bajki braće Grimm… Pa se onda tri brata četvorka odluče otići u svijet potražiti sijamske sestre kako bi se poženili, usput ih Howlin' Wolf nalazi u suzama jer nisu uspjeli ostvariti svoja potomstva, te slijede patnje, duševne boli, korištenje 10 Ketonala dnevno uz čašicu vina jer Aspirin ne pomaže i neželjene učinke ima. Voze se oni od Kampućije do Milana, od Tokyja do Brobdinganga i na koncu susreću kraljicu smijeha koja im potpisuje bianco ček. Sretan završetak…



Ne bih znao protumačiti ovu šašavu priču koja zasigurno krije mnogo toga u sebi jer Matej često umije svojom poetikom navoditi da je važno i ono što nije spomenuo, odnosno ponukati slušatelja na razmatranje poput pitalica i zagonetki. Istovremeno je lukavo zaobišao glazbeni rakurs ujedinivši dva elementa: električnu gitaru i lagani prateći programirani ritam s kojime se još uvijek bori da mu ne služi samo kao metronom. Uobličio ga je kroz odjeke tamburina i malo ritmova doboša i bas pedale na najmizerniji minimalistički način pokušavajući dobiti dojam živog instrumenta. Koji put mu to u spoju s gitarskim staccatima i uspije poput tema "Zdravica" i najkonkretnije "Vinjeni sorodniki" u kojoj je otkrio krautrock razvivši priču na čak 11 minuta, koji put tek samo ovlaš kroz pjesme "Krati mi pravico do spanca" i "Koliko nas pravzaprav je", a ponekad i bez pratnje programa.

Uz to, čitav album je vrlo prljavog lo-fi zvuka s namjernim efektom šuma trake koja se malo čuje, a malo ne čuje kao da je sve snimano ako ne na one prastare valjke, folije ili istrošene magnetofonske trake, onda na jukebox aparat Voice-o-Graph koji nije davao mogućnost naknadnog masteringa ostavljajući dojam da je Matej poput mnogih trubadura s gitarom sjeo u stroj, stisnuo 'rec', te odsvirao i otpjevao sve što je imao na umu provevši pored njega cirka 40-tak minuta kako se taj trenutak inspiracije ne bi zaboravio. Zgodno.

Naslovi: 1. Krati mi pravico do spanca, 2.Družinske vezi, 3.Zdravica, 4.Koliko nas pravzaprav je, 5.Bratje gredo po svetu, 6.Transsibir, 7.Vinjeni sorodniki, 8.Kraljica smeha

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 01/06/2017