Ironija u naslovu ovog božićnog albuma na Engelbert Humperdincka je namjerna. Od gotovo 100-tinjak Engelbertovih albuma desetak je božićnih, a još barem dvaput toliko ih je namjenskih u vrlo slične blagdanske svrhe. O njemu ne treba trošiti posebno velike riječi: uspio je ostvariti ogroman svjetski uspjeh zahvaljujući pronicljivom manageru Gordon Millsu koji ga je plasirao kao mekšu pop varijantu Tom Jonesa naredavši gomilu easy listening i šlageraških hitova tokom 60-ih i 70-ih prodavši više od 150 milijuna ploča, no unatoč tome je ostao daleko od neke važnije i zapaženije uloge u zabavnoj pop glazbi.



Sukladno tome, od Mateja bi se moguće očekivao neki novi cover album jer i gro pjesama barem po naslovima iliti prepjevima na slovenski aludiraju na tako nešto poput "Blues božične noči", "Rudolf", "Sanjam o Božiču", "Brez tebe Božiča ne bo", "Božična balada", "Božična pesem", "Beli Božič", "Božične želje", "Zvončki", "Sveta noč revisited"... No, ništa od toga. On je na poprilično neuobičajeno dugačkom albumu od skoro 50 minuta prikazao svoje viđenje nimalo impresivnog blagdanskog raspoloženja u ovoj jadnoj društveno-socijalnoj situaciji kada se barem na trenutak za tih dan-dva-tri pokušavamo psihički udaljiti od svakodnevnih tegoba preživljavanja. Kao predstavnik obespravljene i najbrojnije klase u raskoraku s otmjenim prohtjevima blagdanskih poklona, čarter-letova za kojekakve paket-aranžman destinacije, vožnje taksijem i skupocjenim limuzinama, te nakićenim jelkama, raskošnim trpezama i često neostvarljivim snovima, vraća se u realnost koja je pretrpana ubogom sirotinjom što vapi za svojim moguće iskoristivim šansama da ubere nekoliko novčića milostinje.



Ipak, u svemu tome ima simbolične poetike ulijevanja optimizma pobrinuvši se da i u zvučnom aspektu prikaže konceptualnu priču odvaživši se i na vrlo zanimljive vokalne tehnike poput teme "Rudolf" u kojoj 'nijemim glasom' insinuira na liturgijsko mantranje uz minimalistički neo-folk ambijent Dead Can Dance. U "Božičnoj baladi" se odvaljuje u čvrsti riffoidni blues hard-rock s lirskim posezanjem u biblijske motive o Herodu, dok u "Ko naletava" razrađuje trip-hop gitarskim psycho-noise radom iz pjesme u pjesmu poboljšavajući svoje dosadašnje afinitete izlazeći iz čistog eksperimenta u kompozicijske obrise spomenutog ambijentalnog neo-folka ("Božična pesem", "Sveta noč revisited"), konkretne glazbe na konstrukciji zvukova iz prirode (kapljice vode u "Beli Božič"), pa čak i na figure bliske kraut/ space-rock etici gdje se ne štedi niti s tajmingom od 11 i pol minuta ("Darila").

Kako god, božićni album jeste, ali vrlo neoubičajen i netipičan. Miljama daleko od Engelberta, a puno bliže drugačijim čudacima što su također znali besediti o blagdanima na ezoteričniji način poput The Residents ili Coil.

Naslovi: 1.Blues božične noči, 2.Rudolf, 3.Sanjam o Božiču, 4.Kako se je jelen privadil svobodi, 5.Brez tebe Božiča ne bo, 6.Božična balada, 7.Ko naletava, 8.Božična pesem, 9.Beli Božič, 10.Darila, 11.Božične želje, 12.Zvončki, 13.Sveta noč revisited

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 26/12/2016